GOSPA MARIJA
Ima jedna mala gospa Marija,
Što sve mi draža biva što je starija.
Jer ona me je prvog trudno rodila,
Za ručicu me slabu prva vodila.
Prva me na ovom svijetu volila,
Prva se za mene Bogu molila,
Kupala me suzom, Bog joj platio,
Anđeo joj suzom suzu vratio.
Što si: duša, jezik, majka ili znamen?
Za te živim, samo za te, Amen.
A. G. Matoš
Svetište u Međugorju sablasno pusto. Je li Korona i od Boga jača?
„Dobrim Bošnjanima je najveća planina njihov kućni prag“, govorio je fra Ivo Frano Jukić. „Godinama se bavim oko zemljopisa, geografije, povjesti moje otačbine, koja, koliko je nedretna i potlaćena, toliko je opet nepoznana i neopisana bila. Što god su o njoj pisali stranci, više bi dolikovalo, tako rekavši, kojoj državi u petom kraju svijeta, nego Bosni“, pisao je fra I. F. Jukić.
Evo i ja nekako savladah „kućni prag“, tu golemu prepreku dobrih Bošnjana. Ohrabrio sam se nakon dugih dana izolacije, sjeo u auto i krenuo ka jugu. Gospi u pohode. Nadahnut ovim velikim franjevcem, koji je sve što bi radio, radio na dobrobit Bosne, počeh onako u mislima da se igram pjesnika. Ovako sam otpočeo to raznišljanje:
Koraci tvoji, kad se rode iz moje ćutnje, sveti, sneni, i postelji moga bdjenja hode zanemjeli i zaleđeni. Kako su blagi, uzdržani,o čisto biće, Gospo draga. Sve što me slutnjom hrani, nose mi tvoja stopala naga. Ako usnama iz daleka poljupca okrepu i spokoj već spremaš nekom što te čeka u mojim mislima duboko…
Ma ja. Nije to nešto, bog zna šta bilo. I ja sam primjetio da prokišnjava, pa sam odustao. Neka pjesme piše neki drugi Marko. Ima ih puno. Pobrojat ću neke: Marko Tomaš, Marko Pogačar ili legendarni Marko Vešović. Iz auta u predgrađu Sarajeva ugledah jednu kuću na osami, ma ne nije to ona Andrićeva „Kuća na osami“, pa se sjetih one zajebancije koja se prepričavala u vrijeme Korone. Kao, krenuo penzioner Suljo u poljski WC koji je bio pod prismotrom, jer je od kuće bio udaljen preko tristo metara. U povratku ga uhvatilo i strpalo u Karantin. Nakon njega otišao Mujo, ali se više iz hale nije vratio, jer su „drugovi“, da ne bi badava dežurali, lukavo prerezali dasku i tako onemogućili kršenje mjera zabrane penzionerima.
Do Svetišta u Međugorju sam doputovao brzo i bez ikakvih smetnji. Dakle, može se putovati, to vam je informacija iz prve ruke. Kao što se i na slikama vidi koje sam za vas napravio, nema hodočasnika. Korona i epidemija su učinili svoje. Upitah se, je li ovo ono isto mjesto gdje je veliki talijanski tenor Andrea Bocelli održao koncert pred blizu sto tisuća ljudi? Na tom veličanstvenom koncertu Andra Bocelli je nastupio uz pratnju zbora Opere Hrvatskog narodnog kazališta Split i Češke filharmonije. Talijanska sopranistica Paula Sanguinetti je bila gost na koncertu. Podsjetimo se i riječi velikog nogometaša i trenera Siniše Mihajlovića nakon posjete ovom Gospinom Svetištu:”Imam snažan karakter. Srbin sam od glave do pete, sa svim vrlinama i manama mog ponosnog naroda. Znam priznati i svoje greške, znam dati i primiti ispriku i uvijek sam spreman za dijalog. Smatraju da sam tvrd čovjek. To je istina. I bolje da me ne provociraju. Ali i čovjek s mudima može biti dirnut. Kad sam prvi put došao u Međugorje, plakao sam kao dijete, nisam mogao zaustaviti suze. Osjetio sam se jačim. Više sam bio taj dan čovjek nego ikada u životu.” – rekao je Mihajlović. „Sve ovo mi je lijepo iskustvo, ali najviše me ispunio odlazak vidjelici Mirjani. Inače sam jako tvrda osoba, ali sam ovdje zaplakao nekoliko puta. Došlo mi je samo od sebe. Kad sam izašao iz prostorije gdje je bilo ukazanje, osjećao sam se sav slobodan. Čudan neki osjećaj“, izjavio je Mihajlović novinarima.
Svetište u Međugorju je ostavilo dubok dojam i na slavnog talijanskog stručnjaka Roberta Mancinija, koji je izjavio:„Vjerujem da sam na posebnom mjestu. Već dosta godina želim doći u Međugorje, sada mi se pružila prilika da budem tu na barem dan i pol i sretan sam zbog toga, kazao je Mancini, koji je prvi put u Hercegovini, iako je za Međugorje čuo prije više od 25. godina. Prvi put mi je o Međugorju govorio svećenik iz Genove prije više od 25 godina. On je dolazio ovdje u početku ukazanja. Čuo sam svjedočanstva i drugih osoba koji su dolazili ovdje, kazao je proslavljeni trener Manchester Cityja i dugogodišnji reprezentativac Italije.Vjera mi je pomogla i pomaže mi u životu, ali ne vjerujem da se to odnosi na karijeru jer vjuerujem da Gospodin i Gospa imaju važnijih stvari o kojima trebaju brinuti, dodao je Mancini, koji drži da se hodočasnici iz Međugorja vraćaju bolji. Roberto Mancini je više puta hodočastio u ovom poznatom Gospinom Svetištu, koristeći svoj privatni avion.
Tekst i foto: Marko Raguž
Sarajevo: 20. 05. 2020. god.
Vodopadi kraljice Katarine – Ljubuški
Epidemija je i staroj jezgri Mostara zaustavila život
