Piše: Slaven Kovačević
Često smo, u ovo vrijeme raznih i različitih ideja, sudionici i te konstrukcije o potrebi uspostavljanja nekog zamišljenog balansa između građanskog i etničkog koncepta u Bosni i Hercegovini. Pa se čak, kao ideja koja bi to obezbijedila, nudi rješenje uvođenjem četvrtog člana Predsjedništva Bose i Hercegovine iz reda „Ostalih“ tog nesretnog naziva za nekih 20-ak etničkih zajednica koje nemaju taj opisni i nikad do kraja pravno utvrđen atribut „konstituentnosti“.
Da bismo stvar poredali što je moguće preciznije, razlika između onih iskrenih zagovornika građanskog uređenja ili građanskog koncepta u Bosni i Hercegovini i onih neiskrenih, pa čak i prikrivenih protivnika građanskog koncepta, nalazi su u tome izrazu da iskreni zagovornici građanske države žele zemlju „ravnopravnih građana“ dok oni neiskreni ili prikriveni protivnici te ideje govore o „zemlji ravnopravnih građana i naroda.“
Odnosno, građanski koncept koji u svome temelju sadrži ravnopravnost svih građana, tiče se toga da su građani nositelji suvereniteta svoje zemlje ili da građani odlučuju o svim pitanjima putem svojih izabranih predstavnika u organima vlasti. Na to se naslanja potpuna demokracija ili da se odluke u organima vlasti donose demokratskom (ne etničkom i ne entitetskom) većinom kako bi sve te odluke bile izraz volje građana, počev od ustava zemlje pa do svih zakona i akata koji se donose u parlamentarnoj proceduri.
I najzad, imamo još i element potpune jednakosti u pravima i temeljnim slobodama svih građana, bez obzira na porijeklo, etničku, vjersku ili bilo koju drugu pripadnost. Naravno, u takvom sistemu potrebno je voditi računa i o zaštiti kolektivnih prava na način da se uspostavi odgovarajući mehanizam koji štiti 4-5 vitalnih pitanja, koja proizlaze iz individualnih i kolektivnih identiteta, ali taj mehanizam ni u kom slučaju ne može biti zakonodavnog karaktera.
Nasuprot toga, imamo tu ideju o navodnom balansu ili pomirenju građanskog i etničkog koncepta, na način da se u politički sistem uključe i građani iz reda „Ostalih“ ponoviću još jednom, tog nesretnog i ponižavajućeg naziva za pripadnike dvadesetak etničkih zajednica koje nemaju atribut „konstituentnosti“ čime se direktno vrši udar na njihove identitete.
Pojedini bi taj „balans“ koji je zapravo nemoguć, riješili uvođenjem četvrtog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, a analogno tome i Kluba „Ostalih“ u državnom Domu naroda, što bi onda ovu zemlju dodatno etnički podijelilo. Kako? Veoma jednostavno. U ovo vrijeme živimo tu tro-etničku podjelu u političkom sistemu Bosne i Hercegovine, koja bi sada umjesto tri varijable (B-H-S) imala četiri varijable etničkih podjela, jer bi se tom neodrživom konceptu tro-etničkog funkcioniranja političkog sistema dodala četvrta varijabla koja bi imala ime „Ostali“ što bi onda bilo B-H-S-O.
To bi, definitivno, bila dublja ili još konkretnija etnička podjela ove zemlje i ne bi postojao nikakav balans između te četiri varijable, makar one imale paritetnu ili jednaku zastupljenost u organima vlasti. Dakle, ovim trima etničkim grupama – Bošnjaci, Hrvati, Srbi – dodala bi se četvrta etnička grupa koja bi sa zvala Ostali, čime bismo sa 3 (tri) varijable etničkih podjela prešli na 4 (četiri).
Ti, isti, zagovornici ove ideje, često ponavljaju kako je na popisu iz 2013. godine bilo samo 3% onih koji su se navodno izjasnili kao građani, Bosanci, Bosanci i Hercegovci ili nekoj od nekonstituentnih zajednica. Stani, stani, stani!
Kako je moguće da se na bilo kojem popisu u ovoj zemlji, neko može izjasniti kao „građanin“ ili kao Bosanac i Hercegovac, kad je to zadata forma, odnosno čim ste pokazali ličnu kartu ili neki drugi identifikacioni dokument, zapravo ste potvrdili da ste građanin ove zemlje i po zadatoj formi nacionalnosti ili pripadnosti svojoj zemlji, vi ste Bosanac i Hercegovac. Etnička pripadnost, svakako je nešto drugo, drugačije i to potpada pod temeljne slobode, bilo čijeg slobodnog izjašnjavanja onako kako se taj neko osjeća.
Čak, ako niste rekli da ste pripadnik nekog od konstituentnih naroda, niko nema pravo da vas po automatizmu svrsta u kategoriju „Ostalih“ kao što je to, recimo, presuđeno u predmetu „Zornić“ pred Europskim sudom za ljudska prava, jer to vrši direktan udar na vaše temeljne slobode.
To sve, ukratko znači, da uvođenjem „Ostalih“ kao četvrte etničke grupe, koja bi se očito sastojala od više različitih etničkih grupa, sa različitim identitetima, pa njihovo prislanjanje tro-etničkoj B-H-S matrici, ne bi došlo ni do kakvog balansa, već do dodatne etničke podjele u Bosni i Hercegovini.
Da li bi time bila uklonjena sistemska diskriminacija? Ne, nikako. Jer danas imamo tri elektroprivrede (etničke), pa tri telekom operatera, pa tri poštanska operatera, pa tri vodoprivrede i tako redeom, što bi onda značilo da bi trebali uvesti četvrtu elektroprivredu, četvrtog telekom operatera, četvrtog poštanskog operatera, četvrtu vodoprivredu, koja bi se zvala, na primjer „Sedjić-Finci-Zornić Telekom.“ Izvinjavam se gospodi Sejdiću i Finciju, kao gospođi Zornić, što koristim njihova prezimena da bih lakše ilustrirao neodrživost ideje balansa građanskog i etničkog koncepta, kroz navodnu „ravnopravnost građana i naroda.“
Zaključak je jednostavan. Ako ova zemlje želi, a nadam se da želi u Europsku uniju i NATO, onda će morati promijeniti svoj politički sistem na temeljni građanski koncept, u kojem će građani biti nositelji suvereniteta svoje zemlje, u kojoj će postojati potpuna demokracija i potpuna zaštita individualnih ljudskih prava i temeljnih sloboda.
U njoj se neće pričati o etničkom preglasavanju, već o stvaranju demokratske većine koja radi u korist svih građana ove zemlje. To je, po mome skromnom mišljenju, jedini ispravan stav koji treba ići prema unutra, ali i prema vani ili prema predstavnicima internacionalne zajednice, među kojima ima i onih koji ovoj zemlji ne žele dobro, jer je nastoje etnički dodatno podijeliti, a time i dodatno poniziti.
Naravno, imaju ti predstavnici internacionalne zajednice i svojih saradnika i štovalaca u domaćem političkom ambijentu, koji misle i kao papagaji ponavljaju da kada štitiš interese ove zemlje i svih njenih građana, na način da povremeno kažeš „NE“ toj internacionalnoj zajednici i njihovim lošim prijedlozima, da to znači neku svađu da tom internacionalnom zajednicom. Ne, daleko od toga.
Pokazalo se koliko smo bili u pravu oko (ne)pristrasnosti Visokog predstavnika oko eventualnih izmjena Izbornog zakona Bosne i Hercegovine, pa i dijela internacionalne zajednice, kojima smo rekli odlučno NE. Kada neko našu zemlju ponižava u tolikoj mjeri, tvrdeći ili stvarajući atmosferu da mi nismo dovoljno zreli da bi građani bili nositelji suvereniteta svoje zemlje i da za nas nije potpuna demokracija, jer valjda nismo dorasli demokraciji, onda sa naše bosanske strane mora biti dovoljno odlučnosti i hrabrosti da se tome suprotstavimo i dokažemo da ova zemlja u svome višestoljetnom postojanju itekako ima potencijala za ostvarivanje potpune demokracije.
U suprotnom, ostaće ovaj sistem tro-etničkog političkog sistema, koji je generator korupcije, zaštićene etničkim politikama i etničkom svijesti, svako u svome etničkom ataru kroz plemenski savez na nivou države. To svakako nije i ne može biti budućnost ove zemlje, makar je neko pokušao prikriti balansiranjem građanskog i etničkog koncepta, kao nemogućeg i neostvarivog balansa. Budućnost ove zemlje može biti samo u potpunoj demokraciji, kroz potpunu implementaciju zapadno-demokratskih principa i vrijednosti.
Ustavotvorac iz Daytona, upravo je ugradio u Ustav Bosne i Hercegovine, u njegov član 10, tu mogućnost evolucije političkog sistema naše zemlje prema građanskoj državi, što bi trebala biti obaveza za sve političke aktere. E sad, ako neko od njih „ne konta“ ove jednostavne stvari, do njega ili do nje je.
Patria
