Nakon što je premijer u petak bio prinuđen da aterira, postalo je kristalno jasno da je Vlada FBiH ovog puta izgubila bitku, ali nažalost ne i rat. Oni će na isti način, pod okriljem takozvane Reformske agende, nastaviti da guraju svoje kako bi zaštitili interese vlasnika kapitala. Zbog toga u narednom periodu možemo očekivati itekako silovit i brutalan udar i na Sindikat i na Udruženje poslodavaca i to prvo kroz smanjenje reprezentativnosti, kako bi se u igru uveli neki novi sindikalci i poslodavci, poslušniji od sadašnjih
Ono što se prošle sedmice dešavalo sa Zakonom o radu u FBiH, veoma ilustrativno odslikava u kakvom jadnom ekonomskom okruženju živimo. Pri tome, nažalost, potezi Vlade FBiH ukazuju i da izvršna vlast u većem bh. entitetu zapravo ne donosi samostalno svoje odluke nego da uglavnom “ide po svoje mišljenje” u neformalne centre moći kako bi zapravo samo implementirala ono što se tamo odluči.
Prisjetimo se ukratko. Krajem jula u Parlamentu FBiH usvojen je Zakon o radu. To je učinjeno po hitnom postupku, bez saglasnosti svih socijalnih partnera, to jeste bez saglasnosti Saveza samostalnih sindikata BiH. Takvo usvajanje zakona mnogi su s pravom okarakterisali kao svojevrsno pravno nasilje, iako vrijedi skrenuti i pažnju da je takvo ponašanje izvršne i zakonodavne vlasti dobilo veliku podršku predstavnika međunarodne zajednice u BiH i to uglavnom iz zapadnih demokratskih ambasada. U trenucima dok su hiljade radnika protestirale pred Parlamentom FBiH zbog usvajanja zakona na koji Sindikat nije dao saglasnost, iz ambasada SAD-a, Velike Britanije, Francuske i ureda EU stizale su pohvale i hvalospjevi.
Prema tvrdnjama ljudi iz prethodnog saziva vlasti, aktuelni Zakon o radu napravljen je na slijedeći način. Došli su predstavnici MMF-a (Međunarodni monetarni fond) i Svjetske banke i donijeli petnaestak članova zakona. Poručili su predstavnicima federalne Vlade da te članove u neizmijenjenom obliku uvrste u novi zakon, a šta će pored toga još biti u zakonu, nije ih uopšte zanimalo. Pri tome su pomenuli da su ti članovi zakona zapravo preduslov za odobravanje kredita FBiH od MMF-a.
Takav zakon je potom veoma brutalno proguran kroz parlamentarnu proceduru. Zakon je stupio na snagu polovinom septembra prošle godine i službena statistika je, istini za volju, u narednim mjesecima zabilježila određeni rast broja zaposlenih. Međutim, također istini za volju, treba primijetiti i da je zaposlenost počela da raste i prije usvajanja spornog zakona. A ono što je u njemu najviše sporno je način na koji je sve urađeno, kao i razlog. Članovi zakona koje su napisali MMF i Svjetska banka smišljeno i hirurški precizno vode ka ukidanju kolektivnih ugovora i općenito socijalnog pregovaranja te ka marginalizaciji uloge Sindikata. A sve je to pak urađeno u skladu sa neoliberalnom ekonomskom doktrinom koja nam se nameće iz svjetskih centara moći, a kojoj je u konačnici u interesu samo zaštita interesa vlasnika kapitala, a ne radnika i ovdašnjih kompanija. Zbog toga je zakon i dobio tako snažnu podršku zapadnih ambasada.
Međutim, od polovine septembra prošle godine pa do januara ove desilo se nešto što nisu očekivali u Vladi FBiH, odnosno u MMF-u i Svjetskoj banci. Naime, nakon usvajanja zakona Sindikat i predstavnici Udruženja poslodavaca počeli su pregovarati o novim kolektivnim ugovorima u skladu sa novim zakonom. U Vladi FBiH, odnosno u MMF-u i Svjetskoj banci, nisu se nadali postizanju dogovora i očekivali su, shodno odredbama novog zakona, da će se pregovaranje protegnuti unedogled. No, Sindikat i poslodavci su se na opće iznenađenje dogovorili! Premijer Vlade FBiH Fadil Novalić, koji je prije toga poručivao da će prihvatiti sve što se Sindikat dogovori sa poslodavcima, odjednom se našao u neobranom grožđu. Dogovor je postignut. Ali dogovoreno nije bilo mnogima po volji, kako nekim domaćim, tako i MMF-u i Svjetskoj banci. Zbog toga su ekspresno u ovim međunarodnim finansijskim institucijama napravljene izmjene i dopune Zakona o radu u FBiH, a federalna je Vlada krenula da ih opet po hitnom postupku progura kroz parlamentarnu proceduru.
Premijer početkom prošle sedmice bučno najavljuje izmjene zakona, pri čemu je usput iznapadao i izvrijeđao i Sindikat i poslodavce. Te nove izmjene zakona opet su išle još drastičnije u smjeru zaštite interesa vlasnika kapitala te marginalizacije uloge Sindikata, ali ovog puta i Udruženja poslodavaca, koje se, eto, drznulo i postiglo dogovor o novom kolektivnom ugovoru sa sindikalcima. Zbog toga se izmjenama propisa u smislu smanjenja reprezentativnosti socijalnih partnera stvara dodatni manevarski prostor Vladi FBiH da pokuša u narednom periodu uvući u pregovore neka nova, poslušnija udruženja i poslodavaca i sindikata.
Izmjene i dopune zakona bile bi progurane kroz parlamentarnu proceduru da se u četvrtak prošle sedmice nisu desile slijedeće važne stvari. Prvo je lider Saveza za bolju budućnost rekao nakon susreta sa sindikalcima da ova stranka “neće glasati za ishitrena rješenja”. Istog dana isto je najavio i Dennis Gratz iz Naše stranke, kao i SDP, što je automatski značilo da Vlada FBiH neće imati podršku za usvajanje zakona po hitnoj proceduri. Dan nakon toga, dakle u petak, premijer Novalić je primoran da aterira. “Velikodušno” odustaje od hitne procedure i najavljuje da izmjene zakona idu u redovnu proceduru te dodaje da Vlada, odnosno MMF i Svjetska banka, pozivaju sve da se nastavi socijalni dijalog?!
Prošle sedmice smo saznali još nekoliko važnih stvari. Selvedin Šatorović, potpredsjednik Sindikata, prilično je otvoreno u emisiji FTV-a “Odgovorite ljudima” objasnio šta je ustvari ključni razlog zbog kojeg Vladi FBiH, odnosno MMF-u i Svjetskoj banci, ne odgovara novi kolektivni ugovor. Naime, u novom kolektivnom ugovoru dogovoreno je da najniža plata umjesto dosadašnjih 370 iznosi 406 KM, što je Vladi FBiH, odnosno MMF-u i Svjetskoj banci, potpuno neprihvatljivo. Zbog toga premijer Novalić prilično nepromišljeno i krajnje neobazrivo izjavljuje da je najniža plata od 406 KM “društveno opasna”, što je, između ostalog, izazvalo lavinu komentara ovdašnjih ljudi na društvenim mrežama. Šatorović je tom prilikom objasnio da Novalić zapravo ima obavezu prema MMF-u i Svjetskoj banci da ne dozvoli da najniža plata u BiH bude veća od plata nastavnika u nekim zemljama EU (Rumunija i Bugarska). Potpredsjednik Sindikata je tom prilikom ukazao i da su ekonomski savjetnici Novalića prije radili u raznim projektima Svjetske banke, poput smanjenja siromaštva u BiH kroz PRSP strategiju i u ekonomskom oporavku Afganistana, te da je to ustvari linija kroz koju međunarodna zajednica upravlja i nadgleda izvršnu vlast u FBiH.
U istoj su emisiji i Dennis Gratz iz Naše stranke, ali i Damir Mašić iz SDP-a, ukazali da se nastavlja “praksa upućivanja u Parlament FBiH životno bitnih zakona po hitnoj proceduri, bez mišljenja struke, socijalnih partnera i bez javne rasprave”. Stoga su i oni pozvali Vladu FBiH da konačno prestane da štiti samo prava vlasnika kapitala te da prestane da ruši i gazi radnička prava.
Dakle, nakon što je premijer u petak bio prinuđen da aterira, postalo je kristalno jasno da je Vlada FBiH ovog puta izgubila bitku, ali nažalost ne i rat. Oni će na isti način, pod okriljem takozvane Reformske agende, nastaviti da guraju svoje kako bi zaštitili interese vlasnika kapitala. Zbog toga u narednom periodu možemo očekivati itekako silovit i brutalan udar i na Sindikat i na Udruženje poslodavaca i to prvo kroz smanjenje reprezentativnosti, kako bi se u igru uveli neki novi sindikalci i poslodavci, poslušniji od sadašnjih, koji se neće protiviti MMF-u i Svjetskoj banci i koji će mirno, kao ovce u redu za klanje, bez sopstvenog stava i mišljenja, ispunjavati sve što se od njih traži. Nažalost, iako se cijeli ovaj cirkus predstavlja kao oštri reformski rezovi, stvarnih ekonomskih reformi nema zapravo ni na mapi. Naprimjer, veliki problem bh. tržišta rada je rad na crno. A znate koje mjere Vlada FBiH, odnosno MMF i Svjetska banka, uvode za borbu protiv te pošasti? Kaznu od 200 KM za odgovorno fizičko, odnosno 500 KM za pravno lice koje zapošljava radnike bez prijavljivanja?! A šta je to drugo nego zaštita interesa vlasnika kapitala.
I šta na kraju reći? Prije par mjeseci napisali smo da je jadna ona zemlja u kojoj zakone kroje MMF, Svjetska banka i općenito predstavnici međunarodne zajednice. Prošle smo sedmice mogli uživo gledati kako sve to skupa izgleda u praksi.
PIŠE: Eldar DIZDAREVIĆ
Oslobođenje
