Šta (ni)smo naučili od poplava: Tito je za dvije godine ukrotio Savu, a ovima danas nije dovoljno ni 20 godina
NEODGOVORNA VLAST
Sa svakom jačom i obilnijom kišom raste strah građana od novih poplava. Sasvim opravdano, jer od katastrofalnim poplava iz maja 2014. godine do danas, malo toga se uradilo kako bi se spriječile buduće katastrofe.
Uvjerili smo se nažalost u to i ovoga maja.
Realizovane aktivnosti kojima se hvale nadležne institucije uglavnom su bile usmjerene na saniranje nastale štete, obnova nasipa i vodoprivrednih objekata radila se sporadično, izgradnje novih praktično i nema, a prevencijom se niko nije bavio ni prije poplava, a ni nakon njih.
Nije realizovan ni “Akcioni plan za zaštitu od poplava i upravljanje rijekama u BiH”, koji su se obavezale realizovati sve vlasti u BiH do kraja 2017. godine. Na sjednici Vijeća ministara BiH održanoj u martu prošle godine, rok za njegovu realizaciju produžen je do 2021. godine. Tako se kod nas riješavaju problem.
Prisjetimo se i Anketni odbor koji je NSRS oformila s ciljem da se utvrdi odgovornost rada institucija nadležnih za djelovanje prije i tokom poplava, 2014. godine. Naravno, nije utvrđena ničija odgovornost.
Kako je još ranije za Buku rekao profesor banjalučkog Prirodno matematičkog fakulteta Čedomir Crnogorac, kvalitetnom sistemu zaštite od poplava u RS nedostaje mnogo toga, počev od zakonske regulative koja je nasljeđena iz Jugoslavije, neodržavanju vodoprivrednih objekata pa sve do nekompetentnih ljudi koji zauzimaju ključne funkcije u sistemu zaštite vodoprivrednih objekata.
“Da li zbog nedostatka sredstava ili nezainteresovanosti odgovornih, vodoprivredni objekti su uglavnom samo sanirani i pitanje je koliko bi mogli izdržati veći rast vodenih tokova i obilnije kiše. U vrijeme Jugoslavije je za samo dvije godine, od 1963 do 1965 godine, odbrambenim nasipima zaštićen kompletan tok Save. To je u vrijeme bivše države i redovno održavano, a ukoliko je neko i pravio greške za to je odgovarao. Danas, nažalost, niko ne radi svoj posao, na ključnim funkcijama nisu kompetentni ljudi i za svoje propuste, ne odgovaraju“, kaže Crnogorac.
„Ovo nikada prije nije bilo“
Često se poplave iz maja 2014. godine karakterišu kao nezapamćene, najveće i “nikad viđene”. Međutim, to nije posve tačno, jer je područje BiH odvajkada podložno poplavama, o čemu svjedoče i podaci objedinjeni u knjizi, tačnije zborniku radova, “Poplava, zemljotres, smog”. Kako je navedeno, od početka hidroloških mjerenja u Bosni i Hercegovini, 80-ih godina XIX vijeka, pa do 1976. godine, do kada su u knjizi obrađene velike poplave, ovakve pojave zabilježene su u više navrata.
Prva velika poplava registrovana je u novembru 1896. godine. Tada su zabilježeni i nikada kasnije dostignuti maksimalni vodostaji na rijeci Drini.
U julu 1915. godine zabilježeni su (a nisu do 1941. godine dostignuti) maksimalni vodostaji na nekim mjernim mjestima na rijeci Bosni i njenim pritokama (Željeznica, Fojnica i Krivaja) i tada su velike štete pretrpjeli Visoko, Olovo, Zavidovići, Maglaj i Doboj.
Prva poplava u međuratnom periodu koja se posebno izdvaja, kako po broju mjernih mjesta na kojima su postignuti maksimalni vodostaji, tako i po veličini zahvaćenog prostora i štetama koje su poplave ostavile iza sebe jeste poplava iz novembra 1925. godine. U tom periodu, zbog velikih padavina, većina bosanskohercegovačkih rijeka je nadošla i na nekoliko desetina vodomjernih stanica zabilježeni su do tada maksimalni vodostaji. Na čak 29 vodomjernih stanica rekordi postavljeni u novembru 1925. godine nisu dostignuti ni premašeni do početka Drugog svjetskog rata, a na mnogim mjestima nisu premašeni ni do danas.
Sljedeća velika poplava zadesila je BiH u aprilu 1932. godine, kada je posebno teško bilo pogođeno područje uz rijeku Savu.
Dvije godine u novembra 1934. godine, uslijedila je još jedna velika poplava. Ovaj put na rijeci Neretvi i nekim njenim pritokama zabilježeni su istorijski maksimumi. Slične su poplave ovo područje pogodile i tokom 1937. i 1940. godine, a velike štete u isto vrijeme pretrpjeli su i drugi krajevi u Bosni i Hercegovini, posebno uz rijeku Savu. Velike poplave zadesile su Doboj i ostala opšinska središta Dobojskog sreza u noći između 12. i 13. maja 1965. i prouzrokovale veliku materijalnu štetu, a zbog dobro organizirane službe spašavanja ljudskih žrtava nije bilo. Osim grada Doboja, u ovoj poplavi velike štete pretrpjele su sljedeće opšine u Dobojskom srezu: Modriča, Teslić, Odžak, Maglaj, Bosanski Šamac i Zavidovići.
Deset godina kasnije 1975., dogodile su se, između ostalih, poplave u Tuzli, koje su odnijele dva, a u Tešnju 1976. devet ljudskih života.
Zaključak je jasan, ljudi ovdje oduvijek žive sa polavama i poplave su bile i ostale istinski rizik. Međutim, svi ti rizici ne moraju nužno dovesti do katastrofa, ukoliko se poduzmu konkretne mjere.
Nažalost, nadležne sužbe i vlasti nikako da nauče lekciju.
Opravdanje je uvijek nedostatak novca, pa radije djeluju kratkoročno nego dugoročno – kada dođe do poplava, iz fondova se izdvoje određena sredstva, političari obuke čizme, posjete ugrožena područja, pošalju emotivne poruke, daju obećanja i kao krunu svega osnuju fond solidarnosti.
A dok se na ovom polju nešto ne promijeni, ne piše nam se dobro i svaki strah stanovništva je opravdan.
TATJANA ČALIĆ / Buka
