Korupcija, ili kad se za sve pita neko “odozgo”!
Piše: Borivoje Simić
Indikator
Korupcija.Koruocija.Korupcija.
Ove riječi su najčešći kamen spoticanja na koji ukazuju investitori koji žele ulagati u Bosni i Hercegovini.
Uvjerili smo se i ovih dana, kada je američki senator Kristofer Marfi, govoreći o mogućnsoti ulaganja na zapadnom Balkanu, a između ostalog i o dovodu gasa za region iz SAD, poručio u stilu: Raščistite sa korupcijom i dolazimo!
No, kada je naša zemlja u pitanju izgledi su da ćemo prije riješiti problem Sejdić-Finci nego povesti korjenitu borbu protiv korupcije.
Nema države u kojoj nema korupcije, pa u tom pogledu ni BiH nije izuzetak. Neki globalni izvještaji pokazali su da su najveći “naručitelji” koruptivnih poslova multinacionalne kompanije a da su u mutnim radnjama učestvovali i dužnosnici vlasti poput ministara i premijera.
Gotovo da se može reći da tamo gdje je energetski biznis, biznis s naftom u pitanju, tu je i korupcija.
No, razlika između BiH i drugih uređenijih zemalja jeste, što je kod nas korupcija sistemska.
Ona je pretpostavljeni dio svakodnevnog života i redovnih poslovnih aktivnosti da jednostavno bez nje gotovo da ništa ne može završiti.
Onaj ko treba pomoć ljekara za neku operaciju, jednostavno podrzumijeva da mora ponijeti sa sobom kovertu sa nekim iznosom koji mu se čak i otvoreno ili preko posrednika saopšti ili koji on smatra dovoljnim da može očekivati pažnju.
Isto tako je i sa biznisom, jer vrlo često morate računati da ćete dobiti posao samo ako je onaj ko odlučuje dobio “svoj” postotak ili ćete čak i izbjeći učestovanje na nekim tenderima jer se zna kome su namijenjeni. Poznato je, naime, da postoje “stranačke” kompanije koje svoje poslovne uspjehe imaju zahvaliti usvoj vezi s politikom i poličkim moćnicima.
Naravno, korupciju je teško dokazati, a u bh slučaju posebno tamo gdje je čini se najviše ima – u javnom nabavkama.
To je ogromno polje u kojem se okrenu milijarde maraka, a koje je glavni izvor moći političkih stranaka.
Čini se da u BiH vladaju odnosi na nivou feuda, jer se uglavnom za sve pita neko “gore”, a najčešće je to neko iz vrha stranke ili političke vlasti.
Ovih dana i jedan naizgled “mali” slučaj, kao što je Butmirova gradnja objekta u Sarajevu, na Čengić Vili na zelenoj površini, a kojoj se protive tamošnji stanari, pokazala da ne može proći bez “glavešina”.
Možda to što je izrečeno okupljenoj masi i nije tačno, možemo takođe pretpostaviti da tu nema korupcije, ali očigledno ne možemo pobjeći od percepcije da uvijek postoji neko gore, neki pokrovitelj, ili se on barem izmišlja.
Načelnik Općine, mahajući papirima, kazao je građanima da im je to napravio Željko Komšić!
Dakako, šta obični stanar koji se bori za komad životnog prostora, nakon svega može zaključiti drugo nego da je nemoćan jer svime upravlja neko odozgo, neko ko ima moć i uticaj, bio to načelnik općine, stranački čelnik ili “drilovani” dužnosnik u administraciji.
Ove sedmice objavljeni izvještaj Heritage fondacije i Wall Street Jorunala pokazao je da BiH napredovala u ekonomskim slobodama, i to najviše, zahvajuljujući napretku u slobodi od korupcije.
Istina, nešto se pomaklo na tom planu, usvojeni su neki važni zakoni, a bilo je i nekih hapšenja visokih dužnosnika za korputivna djela. No, to još uvijek ne znači da postoji sistemski odgovor na korupciju. Pogotovo, s ozbirom na to u kakvom stanju spremnosti su nam sudovi i tužilaštva.
Građani BiH još uvijek nisu jednaki pred zakonom, a dok pravna država ne zaživi zasigurno nema prosperiteta pa ni investicija koje čekaju na metlu u bosanskom dvorištu.
