Mustafa ef. Spahić: Svjetski bošnjački kongres tretirati kao udruženje za zaštitu životinja

Komentirajući osnivanje Svjetskog bošnjačkog kongresa u Sarajevu, što je izazvalo dosta pažnje u bh. javnosti, Spahić je rekao kako njemu kao ozbiljnom i odgovornom čovjeku ne dolikuje da raspravlja i da se bavi tako neozbiljnim, neodgovornim, nesuvisnim i promašenim stvarima kao što je Svjetski bošnjački kongres

(ANADOLIJA)

Stanje Bošnjaka danas puno je izazova, neostvarenih nada i nerealiziranih projekata, ali takvo stanje nosi i mnogo mogućnosti, kaže u intervjuu za agenciju Anadolija (AA) Mustafa ef. Spahić, profesor Gazi Husrev-begove medrese, imam džamije Čobanija u Sarajevu, žrtva totalitarnog komunističkog režima i politički zatvorenik, te blizak prijatelj i saradnik prvog predsjednika Predsjedništva Bosne i Hercegovine rahmetli Alije Izetbegovića.

Stanje uzrokovano Daytonom

Profesor Spahić za AA govori o brojnim aktuelnim pitanjima vezanim za sudbinu Bosne i Hercegovine i Bošnjaka.

U svom stilu profesor Spahić na početku kaže da je stanje Bošnjaka najsličnije prilikama u Evropskoj uniji (EU), što iz današnje perspektive zvuči i kao upozorenje, ali i šansa za optimizam.

“Ali, generalni okvir je država Bosna i Hercegovina, a nacija je u modernoj teoriji jednaka državljanstvu. Sada nema jedne izričite, dirigirane ili opće prepoznatljive, opće prihvatljive, opće vjerodostojne ili opće sigurne vertikale, matice, pa stanje među Bošnjacima izgleda treperavo i lelujavo. Ali, kad se uzmu u obzir mnogi faktori, BiH nikad u 20. stoljeću nije imala kapacitet države koji ima danas. Drugo, Bošnjaci imaju sve one forme, oblike, nivoe i razine kao i drugi narodi. Imaju etabliranu Islamsku zajednicu u BiH (IZBiH) sa 130 godina tradicije”, govori za agenciju Anadolija (AA) Spahić, inače autor više od 20 knjiga.

Ovakvo stanje je, prema njegovom mišljenju, posljedica svih limita koji su nastali kao rezultat Daytonskog sporazuma.

“Hrvatima se, kako jednom reče visokih predstavnik u BiH Valentin Inzko, u Daytonu izašlo u susret kroz stvaranje županija. Srbi su dobili 100 posto više od svih kroz Republiku Srpsku (RS), a Bošnjacima se izašlo u susret sa državnim okvirom, kontinuitetom i međunarodnim priznanjem države BiH. Ali, državi nisu ostavljeni instrumenti kojima će se ona voditi i uređivati. Srbi zato RS čuvaju kao vrijednost nad vrijednostima, najveću tekovina u 20 stoljeću i to će raditi makar krepavali od gladi. Zato ih Milorad Dodik, tvrdeći da čuva tekovine RS, doveo do prosjačkog štapa, da su bez košulje i bez gaća”, ističe ugledni intelektualac.

Čovjek koji je u martu 1983. godine uhapšen i osuđen na pet godina zatvora u grupi od trinaest muslimanskih intelektualaca, među kojima je bio i rahmetli Alija Izetbegović, pojašnjava kako u takvoj konstelaciji odnosa “Bošnjaci koji ulaze u državnu politiku nemaju načina da dokažu da se mogu ozbiljno bavit politikom”.

“Svi mehanizmi države nisu u kapacitetu državnog uspostavljanja. Visoki predstavnik  više ne donosi ključne odluke u BiH, ali je problem što taj njegov mehanizam nije prešao na neki organ države. Morao je postojati jedan vrhovni državni organ koji će ispred države donositi odluke i tada bi se Bošnjaci mogli afirmirati. Ovako, oni se međusobno urušavaju. Oni su poput Minotaurusa, one mitske životinje koja jede sve oko sebe. A kada nema više ništa da jede, počinje gristi i jesti spostvene organe. Tako se Bošnjaci u politici ponašaju”, tvrdi Spahić.

Temeljit kritičar svih dosadašnjih vlasti, posebno bošnjačkih političara, upozorava da je stanje u kojem žive građani BiH najbliže je sistemu plutokratija.

Borba za vlast pitanje života i smrti

“To je sistem u kojem su ujedinjene razne političke oligarhije koje ne veže nikakav program, nikakva doktrina, nikakav sadržaj, nikakvi programski i strateški ciljevi. Oni su ujedinjeni da bi se održavali na vlasti! Što se tiče ideologija i programskih shema, od toga nema ništa. Pa, davno je Francis Fukuyamanapisao knjigu “Kraj povijesti”.

Vidite, u BiH je nevjerovatan broj ljudi koji učestvuju u vlasti i ne znaju ništa drugo raditi do biti u vlasti. Mada i to ne znaju raditi kao treba. Kada ne bi bili u vlasti, bili bi na ulici, nezaposleni. Takvima je borba za vlasti pitanje života i smrti. Zato i pokazuju ovakvo ponašanje bez ikakvog pardona i skrupula”, objasnio je on.

Odbacio je nastojanja pojedinih krugova u Sarajevu da se Bošnjaci na ovogodišnjem popisu stanovništva izjašnjavaju samo kao Bosanci ili Hercegovci. Nuđenje bosanstva je, veli, ”Mujina trilema” ili pitanje koji se isključivo na Bošnjake odnosi.

“Nuđenje Bošnjacima da se izjasne kao Bosanci, Hercegovci, ili samo Bosanci jeste nuđenje idealno tipske forme i nominacije. Ali, to kao ustavna kategorija ne postoji. Ima jedna izreka koja kaže: ”Najplemenitijim namjerama su popločani putevi do pakla”. Svi koji Bošnjacima nude izričito državotvornu kategoriju i državljanstvo pod formom i sadržajem naroda, oni njih svjesno ili nesvjesno, namjerno ili nenamjerno svrstavaju u kategoriju ”ostalih”. A po Daytonu, samo su tri naroda ustavne kategorije – Bošnjaci, Srbi i Hrvati. U najboljoj namjeri, taj ko to zagovara oštetit će Bošnjake onoliko koliko se Bošnjaka na popisu 2013. godini izjasni Bosancem ili Hercegovcem, pomnoženo sa dva puta. Jer, kategorija ”ostalih” nije nikakva kategorija”, apostrofirao je Spahić.

Nacionalnost – Bošnjak, vjera – islam i jezik – bosanski

Upozorava da u tri rubrike prilikom popisa stanovništva niko ne smije da pogriješi.

“Samo je jedan ispravan odgovor. Nacionalnost – Bošnjak, vjera – islam i jezik – bosanski. To su jedina tri ispravna, validna i punovažna odgovora u okviru ustavnopravnih kategorija. Ta tri odgovora se vrjednuju”, naglasio je Spahić.

Podsjeća kako se na popisu 1991. godine dio građanstva u BiH nazvao Jugoslavenima. Devedeset posto od 10 posto tih građana bili su upravo Bošnjaci.

“Bilo bi tragično, smiješno i tragikomično da Bošnjaci ponavljaju jednu te istu grešku. Onda ništa ne bi naučili iz Poslanikovog hadisa da se ne smije dopustiti da nas ista zmija ujede dvaput iz iste rupe, sa istog mjesta i na isti način. Druga bi situacija bila da se svi građani BiH u okviru državotvorne kategorije i državljanstva, neovisno od naziva naroda, izjasne kao Bosanci. Ali, Bošnjake od tog izjašnjenja do urušavanja i umanjivanja dijeli nevidljiva linija. Jer, kad bi se svi Bošnjaci izjasnili ko Bosanci i Hercegovci vjerovatno bi se na prste dvije ruke mogli nabrojati Hrvati i Srbi koji bi se upisali u tu kategoriju”, napominje Spahić.

Zbog toga je, kako tvrdi, utemeljen i strah da bi se pojedini Bošnjaci mogli izjasniti Muslimanima u nacionalnom smislu, što, također, taj narod vodi u kategoriju ostalih. Podsjeća da su na Bošnjačkom saboru 1993. godine, gdje su rahmetli Alija Izetbegović i Alija Isaković vodili glavnu riječ, Bošnjaci plebiscitarno pristali da se vrate svom historijskom, narodnom, hiljadu godina trajućem imenu – Bošnjaci.

„Jer, ovim narodnim – Bošnjak – ovo vjersko – musliman – ne slabi i ne dovodi se u pitanje”, objašnjava Spahić, dodajući kako “nas bošnjaštvo dodatno afirmira”.

Reorganizacija IZBiH

Profesor Spahić ima mnogo očekivanja od novog reisu-l-uleme Islamske zajednice u BiH (IZBiH) mr. Huseina ef. Kvazovića. Pozdravio je njegove prve poteze.

”Reis Kavazović je samo dva mjeseca na dužnosti i prerano je za bilo kakve ocjene i sudove. Ali, ono što se na prvi pogled da vidjeti, IZBiH za vrijeme ovog reisu-l-uleme neće nikada, kao u prethodnih 20 godina, biti vođena na način ispaljivanja petardi i svjetlećih raketa. Dvadeset godina IZBiH nije imala strategije, politike, sadržaja, cilja i smisla rada. Sav taj rad sastojao se u neprestanim putovanjima po svijetu i neprestanom davanju izjava koje nisu bile ništa drugo do ispaljivanje petardi i svjetlećih raketa u tamnoj, mrkloj, sivoj, sumornoj bosanskoj noći. Te izjave bi samo u trenutku izazivale sjaj, a onda bi nastajala još veća tama i još veći mrak. Novi reisu-l-ulema Kavazović je, od kako je došao na čelo Zajednice, više dana boravio na svom radnom mjestu nego Mustafa Cerić tokom čitave 2012. godine”, kritizirao je Spahić.

Nadalje, on dodaje da pred novim reisu-l-ulemom predstoji organizacija kompletne zajednice.

”Jer, 20 godina smo u IZBiH imali, umjesto organizacije, reda, sistema i poretka jednu stihiju, improvizaciju, nepotizam, podilaženje, dodvoravanje, formalizam… Imali smo blještavilo, sjaj, glamur, svjetske derneke i predstave, a sadržaja i rada nije bilo. Sad je taj sadržaj za očekivati, ali mora se napraviti reorganizacija rada i pristupa. Potrebna je izmjena kolektivne svijesti, promjena kolektivnog ponašanja i postupanja”, rekao je.

Uloga Svjetskog bošnjačkog kongresa

Komentirajući osnivanje Svjetskog bošnjačkog kongresa u Sarajevu, što je izazvalo dosta pažnje u bh. javnosti, Spahić je rekao kako njemu kao  ”ozbiljnom i odgovornom čovjeku ne dolikuje da raspravlja i da se bavi tako neozbiljnim, neodgovornim, nesuvisnim i promašenim stvarima kao što je Svjetski bošnjački kongres”.

”Imam samo jedno pitanje i pokušat ću na njega odgovoriti. Naime, da je kojim slučajem dr. Mustafa Cerić uspio da bude doživotni reisu-l-uelma, a sve je sile uložio da ostavi sebe poslije sebe i bio spreman srušiti kompletan ustavni poredak IZBiH da bi se to desilo, da li bi ikada došlo do osnivanja Svjetskog bošnjačkog kongresa? Uvjeren sam da to niko ne bi ni spominjao. Formalno pravno, taj Svjetski bošnjački kongres je samo dio civilnog društva i grupnih prava. To je jedna nevladina organizacija i interesna grupa. To mogu biti grupe koje se mogu baviti nekim hobijem, sakupljanjem markica, starog novca. Građanska, zapadna, demokratska društva puna su nevladinog sektora i nevladinih organizacija. Taj Kongres, kao nevladina organizacija, grupa dobrovoljno okupljenih ljudi, ne obavezuje nijednu institucionalnu organizaciju ili organ među Bošnjacima”, poručio je Spahić.

Podvukao je da Svjetski bošnjački kongres ne obavezuje IZBiH, niti joj je nadređen.

”Na isti način ne obavezuje ni društvo ”Preporod”, Vijeće kongresa bošnjačkih intelektualaca (VKBI)… To izričito treba tretirati u okviru nevladinog sektora, kao udruženja ekologa, udruženje za zaštitu ptica, udruženje za zaštitu ugroženih životinjskih vrsta… Ljudi oko toga ne trebaju uopće posvećivati pažnju”, proučio je profesor Spahić.

Govoreći o Stranci demokratske akcije (SDA) u kojoj je na određen način bio angažiran i za istu vezan još od osnutka, Spahić je rekao kako je aktuelno pitanje da li u maju ove godine treba biti održan Kongres SDA na kojem će se birati stranački predsjednik zapravo „lažna, nepotrebna, antidemokratska, antipolitička, antistatutarna i antiustavna dilema”.

„SDA u svom imenu ima demokratska. Ukoliko se Kongres ne održi, SDA mora mijenjati ime”, kaže on, podsjećajući iznova da Statut SDA predviđa Kongres SDA svake četiri godine.

Gnuša se personalnih pristupa stvarima. Prije četiri godine zamrznuo je svoj status u SDA, pa je, veli, apsolutno neutralan.

„Uopće me ne interesira bilo koja osoba. Pristupam ovdje apsolutno impersonalno i idem na stvari, na procese, tokove, sadržaje, na Statut, na normu, na formu… Statut je najviši pravni akt SDA i on predviđa da se svake četiri godini održi Kongres.

Konvencija se, a ne Kongres,  održava samo u slučaju rata. Takve su konvencije bile
održavane od 1992. do 1996. godine, i to nikome normalnom nije trebalo objašnjavati. Čim je 1997. godine uspostavljen mir, predsjednik Izetbegović je sazvao Kongres. Dakle, nije mi interes ni promjena predsjednika SDA, niti njegov ostanak. Riječ je o sadržaju i karakteru, imenu, biću i žiću stranke, o životu, profilu stranke”, izričit je Spahić.

Interes Bošnjaka

Upozorio je da SDA, ukoliko želi da ostane stranka istinske „demokratske akcije” koju je formirao rahmetli Alija Izetbegović mora održati Kongres SDA u maju 2013. godine. Ukoliko, pak, vodstvo SDA zakaže Konvenciju iduće godine, to, po Spahiću, više nije SDA Alije Izetbegovića.

„To će biti stranka političke ili politikanske akcije Sulejmana Tihića. Nisam protiv toga da se Tihić kandidira hiljadu puta za čelnika SDA, pa i na ovom Kongresu. Ali, krajnje je nepolitički unutar SDA stvarati abnormalnu, demokratsku izvanrednu situaciju kad u zemlji nije takva situacija. Nema ovdje vanredne situaciji, nema rata, nema podjele zemlje”, objašnjava Spahić.

On ima i recept za popravljanje prilika u SDA i osvježenje te partije za koju smatra da je, uprkos svemu, ostala na braniku interesa Bošnjaka.

„SDA je potrebna nova slika, vizija, nova ideja, a novo nema ništa bez novih ljudi. Ovdje se ne radi o dilemi između Bakira Izetbegović i Sulejmana Tihića. Konvencija ostavlja sadašnju strukturu SDA do daljnjeg. Politička situacija je takva da bi normalna pamet i svijest, koja ne misli samo na sebe i svoju stolicu, insistirala na Kongresu SDA, čak i vanrednom.  Onaj ko je protiv redovnog Kongresa SDA u maju ove godine, on je protiv demokratije, Bošnjaka, protiv reda…Kongres stranke je najjasnija politička slika bošnjačkog naroda. Ako išta u svom radu SDA za 22 godine nije iznevjerila, nije iznevjerila demokratiju, proceduru, zakonitost, strateške interese, potrebe i ciljeve bošnjačkog naroda. Ona je bila organizirani politički lik ili slika Bošnjaka kakvi jesu. Ako se ne održi Kongres, ona nije paradigma ili slika same sebe, a kamoli Bošnjaka”, zaključuje Spahić.