Ustalila se praksa da političar koji drži do sebe ne pravi razliku između javnosti i nužnika. Zadatak je novinara da toj razlici ipak vrati izgubljeni smisao. Za početak bi u izvještajima trebalo proljev nazivati proljevom, a ne služiti se izrazima tipa “rekao je”, “izjavio je”, “naglasio je” i slično
Roberta Metsola, predsjednica Europskog parlamenta, mora da je pojela nešto loše neposredno prije službenoga posjeta Hrvatskoj. Nervoza crijeva učinila je svoje i dogodio se proljev broj jedan:
“Moj posjet dolazi u trenutku kada zaista možemo slaviti postignuća Hrvatske otkad je postala članicom Europske unije. Fantastične odluke ove godine o ulasku u šengenski prostor i eurozonu. Stoga će moja poruka biti: budite ponosni na postignuća svoje zemlje.”
Odmah zatim isporučen je i proljev broj dva, doduše ne u toaletne odaje, već u diktafon novinara Hine:
“Hrvatska je u samom srcu Europske unije. Možete vidjeti i osjetiti opipljiv i transformacijski učinak EU-a, a to bi vas moralo navesti da sa zadovoljstvom glasate na europskim izborima sljedeće godine.”
Po dolasku u Hrvatsku, probavne tegobe Roberte Metsole – inače članice Nacionalističke stranke iz Malte, koja je pak članice Europske pučke stranke, kao i HDZ – nisu se smirile. Tako se zbio proljev broj tri, ne u sanitarnom čvoru, već u konferencijskoj sali Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu:
“To je deset godina nevjerojatnog uspjeha jedne zemlje u srcu Europe… Ovo je godina dvostrukog uspjeha za vas, koji se nikako ne smije podcijeniti. Pa vi ste uspjeli ući u šengenski prostor, baš kao i u eurozonu. Mnoge su zemlje prošle različite putove prema članstvu, no vi ste se na tom putu dokazali.”
Domaćin predsjednici Europskog parlamenta na obilježavanju desete godišnjice ulaska Hrvatske u Europsku uniju bio je predsjednik Vlade RH Andrej Plenković, te je bilo očekivano da će s njegove strane, čak i bez poticaja u vidu loše prehrane, pristići proljev broj četiri:
“Hrvatska je u potpunosti transformirana i još puno toga treba napraviti, ali imamo međunarodni ugled i naš se glas uvažava. Zaradili smo respekt, to je jako puno za deset godina.”
Kao brižan domaćin, ne želeći da se visoka gošća zbog poremećaja rada crijeva osjeća nelagodno ili osamljeno, premijer Plenković odmah se pobrinuo i za proljev broj pet:
“Hrvatska nastavlja put na tri piste – zelena tranzicija, digitalna transformacija i demografska revitalizacija. Te tri teme osiguravaju konkurentnost na globalnom tržištu i mogućnost suočavanja s izazovima, a da kao društvo ostanemo na okupu.”
Potaknut premijerovim primjerom, svoj obol tekućoj diskusiji promptno je dao i predsjednik Sabora Gordan Jandroković, također bez pomoći specijalne prehrane, već sasvim rutinski, as usual, pa je uslijedio proljev broj šest:
“Hrvatska je prošla tri tranzicije. Jednu iz komunizma, totalitarizma u demokraciju. Druga je bila iz Jugoslavije u samostalnu hrvatsku državu. I treća tranzicija koja je bila iznimno teška, ona je iz rata u mir.”
Nakon svečanosti u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, Roberta Metsola popila je samo nekoliko žlica krepke jušice i dvije čaše mineralne vode, uzalud, jer stomačne nevolje nisu jenjale. Naprotiv, pobuna u crijevima pojačala se kada je u pratnji hrvatske političke elite posjetila Sabor i – mada joj je reprezentativni WC bio usput – otišla ravno za govornicu. Tamo se dogodio proljev broj sedam:
“Hrvatski put kao zemlje članice Europske unije je priča o uspjehu! Hrvatska je pristupanjem EU promijenila tijek povijesti, svoje povijesti i povijesti Europe!”
Vidjevši da su saborski zastupnici proljev broj sedam primili s radošću i osmjesima, predsjednica Europskog parlamenta s vidnim je olakšanjem izručila i proljev broj osam:
“Transformacijski učinak Europe vidljiv je posvuda u Hrvatskoj – od provedivih prava koja su dana građanima, do mogućnosti koje članstvo u EU nudi mladima i starima, preko turizma, snage vašeg gospodarstva, do investicija u projekte.”
Pa odmah zatim i proljev broj devet:
“Hrvatska je pokazala da je zemlja sposobna nadvladati bilo kakav izazov. Vaša prepoznatljiva crveno-bijela šahovnica – bilo da je nosi Luka Modrić ili njome maše Andrej Plenković – postala je simbol za sve Europljane. Simbol je to koji pokazuje da je članstvo u EU win-win situacija – nikada nije jednostrano.”
Pa proljev broj deset:
“Povezivanjem juga Dalmacije s ostatkom Hrvatske i Europske unije Pelješki most je opipljivo poboljšao živote tolikih ljudi, a simbolički predstavlja ono što je Hrvatska – graditelj mostova među narodima – te pokazuje našu predanost povezivanju ljudi.”
Malo poslije, pred novinarima, ponesen općom atmosferom i probavnim stvaralaštvom visoke gošće, Gordan Jandroković osjetio je inspiraciju u trbuhu i priredio proljev broj jedanaest:
“Hrvatski BDP kontinuirano raste, nezaposlenost je rekordno niska, a članstvo u EU-u bilo je instrumentalno za izgradnju Pelješkog mosta, Koridor 5C, LNG terminal, obnovu od potresa… Hrvatska je zemlja koja se najbrže oporavila nakon covid krize u usporedbi s ostalim članicama EU-a.”
Imao je namjeru time završiti, no u zadnji je čas odlučio odbaciti kritike euroskeptika da Zagreb samo slijedi politiku Bruxellesa, istresavši proljev broj dvanaest:
“Ne, mi aktivno sudjelujemo u donošenju odluka i vlastite interese usklađujemo s interesima ostalih članica Europske unije.”
Bog te mazo! – kaže izvjestilac A izvjestiocu B. – Nevjerojatni uspjesi, slavna postignuća, fantastične odluke, globalni respekt, promjena toka povijesti, nadvladavanje izazova, Modrićeva i Plenkovićeva šahovnica… Obmana do obmane, fraza do fraze, šuplje do praznog, proljev za proljevom…
Zašto bismo o ovome uopće izvještavali? – pita izvjestilac B izvjestioca A. – Distribuirati toliki proljev do širokih masa skoro da spada u kriminalnu aktivnost. I to dok se na sva zvona drobi o zelenoj tranziciji. Neka gospoda umjesto novinara koriste cjevovode.
Politička klasa se zapravo i služi medijima kao kanalizacijskom mrežom – kaže izvjestilac A izvjestiocu B. – Od nas novinara očekuje se da opslužimo njihovu progresivnu dijareju i etabliramo je kao vladajući žargon.
Kad bolje promisliš, radi se o golom nasilju pod firmom “informiranja javnosti” – kaže izvjestilac B izvjestiocu A. – Da ne govorimo o nepristojnosti. Jer najmanje je pristojno kada se trudiš da nešto što treba skončati u toaletnoj izolaciji kulja u javni prostor.
Ustalila se praksa da političar koji drži do sebe ne pravi razliku između javnosti i nužnika – kaže izvjestilac A. – Stoga bi zadatak novinara, pripadnika nekoć ugledne profesije, bio da toj razlici ipak vrati izgubljeni smisao.
Što nam je onda činiti? – pita izvjestilac B.
Za početak bi u izvještajima trebalo proljev nazivati proljevom, kako je demonstrirano u prvome dijelu ovoga teksta, a ne služiti se izrazima tipa “rekao je”, “izjavio je”, “naglasio je” i tome slično – kaže izvjestilac A. – Pogrešno je mistificirati i parfimirati teren djelovanja vlasti, ako se realno radi o svinjcu.
I to vrlo udobnom svinjcu – kaže izvjestilac B. – Uzmi ovu hadezenjaru s Malte na čelu Europskog parlamenta. Prosječna hrvatska radnica mora dirinčiti tri godine da bi zaradila njenu mjesečnu plaću.
A onda im mi novinari služimo kao saveznici – kaže izvjestilac A. – Jer kada njihov proljev tretiramo kao regularni leksik, kada mu osiguramo medijsku legitimaciju, građanima ne ostaje drugo nego da se zbunjeno pitaju kako to da su u hiperuspješnoj Hrvatskoj, koja niže nevjerojatne podvige, koja trijumfira na svim poljima, koja cvjeta po svim parametrima, oni u govnima do guše.
Umjesto da im pomognemo da se orijentiraju – kaže izvjestilac B. – Jer zlatno pravilo glasi: kada si u govnima do guše, ne ponašaj se kao muha bez glave. Nego praktikante dijareje silom otpravi na zasluženo mjesto.
To bi bilo novinarstvo – kaže izvjestilac A. – Kopanje kanala kojima će otjecati otpadne vođe.
Buka
