Benjamin Netanyahu više od tri decenije aktivan je u političkom život Izraela, od kojih je čak 16 godina, s prekidima, bio na funkciji premijera. Dio izraelskih medija i javnosti optužuju ga da je doprinio jačanju Hamasa aktivno doprinijevši trenutnoj sigurnosnoj krizi.
Benjamin Netanyahu rođen je u Jafi u Izraelu 1949. godine. Odrastao je u Jerusalemu, a srednju školu je završio u Sjedinjenim Američkim Državama.
Njegova majka Tzila Segal, bila je Jevrejka rođena u Izraelu, a otac Bension Netanyahu Jevrej rođen u Poljskoj. Po dolasku u Palestinu Bension je promijenio originalno prezime Mileikowsky u Netanyahu.
Tokom 1967. Netanyahu se pridružio izraelskoj vojsci, te je tokom arapsko-izraelskog rata 1973. godine služio kao kapetan. Godine 1982. imenovan je za zamjenika šefa misije u izraelskoj ambasadi u Washingtonu, a dvije godine kasnije imenovan je za ambasadora Izraela pri Ujedinjenim nacijama.
Godine 1988. imenovan je za zamjenika ministra vanjskih poslova u kabinetu tadašnjeg premijera Yitzhaka Shamira. na mjesto predsjednika stranke Likud izabran je 1993. godine. Bio je premijer od 1996. do 1999. i rekordnih 12 godina od 2009. do 2021.
Netanyahu je nakon niza samoubilačkih napada od palestinskih militanata početkom 1996. godine ostvario izbornu pobjedu i preuzeo premijersku funkciju, prethodno obećavši da će osigurati mir u zemlji.
Slogan kampanje Likud bio je “Netanyahu-stvaranje sigurno mira”. Njegova odluka iz septembra 1996. godine da otvori drevni tunel u blizini džamije Al-Aksa razljutila je Palestince i izazvala intenzivne borbe. Netanyahu je tada poništio svoje ranije protivljenje mirovnim sporazumima iz 1993. i 1997. godine i pristao da povuče trupe iz većeg dijela grada Hebrona na Zapadnoj obali.
Tadašnji palestinski lider Yasser Arafat i Netanyahu su postigli sporazum kojim je dogovoreno stavljanje 40 posto Zapadne obale pod palestinsku kontrolu, čemu su se usprotivili izraelski desničari, a što je dovelo do pada vlade. Ubrzo se raspisani izbori (1999.) koje je Likud izgubio, a Netanyahu se povukao iz političkog života. Netanyahua je na čelu Likuda naslijedio Ariel Sharon.
Yasser Arafat i Benjamin Netanyahu
U septembru 2002. godine Netanyahu je svjedočio pred Komitetom Predstavničkog doma američkog Kongresa u vezi s nuklearnom prijetnjom koju predstavlja irački režim.
“Nema nikakve sumnje da Sadam traži i radi i napreduje prema razvoju nuklearnog oružja-nema sumnje”, rekao je tom prilikom Netanyahu.
“I nema sumnje da kada ga jednom steknete, historija se odmah pomjera. Ako uklonite Sadama, Sadamov režim, garantujem vam da će to imati ogroman pozitivan odjek u regionu”, dodao je.
Aktivnom političkom životu vraća se 2002. godine kada ga premijer Sharon imenuje za ministra vanjskih poslova (2002.), a zatim ministra finansija (2003-2005) misleći da će doživjeti neuspjeh na toj funkciji zbog ekonomske neizvjesnosti u kojoj se tada nalazio Izrael. Netanyahu je zahtijevao potpunu slobodu i podršku Sharona za njegove refrome. U zamjenu je obećao da neće kritikovati Sharonovo upravljanje vojskom i vanjskim poslovima.
Tokom mandata liberalizovao je ekonomiju zemlje, smanjujući poreze, privatizujući državne kompanije vrijedne milijarde dolara, povećavajući dobnu granicu za odlazak u penziju itd. Sve to dovelo je do jačanja ekonomije, te su neki to nazvali “ekonomskim čudom”, jer je nezaposlenost pala, a strane investicije dostigle su rekordne vrijednosti.
Nakon povlačenja Sharona iz Likuda Netanyahu je preuzeo stranku 2005. godine, predvodeći opozicioni blok četiri godine. Na parlamentarnim izborima 2009. godine Likud je ostvario drugi najbolji rezultat, a Netanyahua je imenovan za novog premijera.
Tokom ovog mandata propali su mirovni pregovori sa Palestincima. Osim toga, zauzeo je tvrd stav prema Iranu zahtijevajući da međunarodna zajednica poduzme snažnije mjere protiv iranskog programa nuklearnog oružja. Također je bio skeptičan prema Arapskom proljeću, nizu ustanaka i revolucija u arapskom svijetu 2011. godine, smatrajući da će novi arapski lideri, većoj mjeri nego dotadašnji, biti neprijateljski raspoloženi prema Izraelu.
Izbori u januaru 2013. vratili su Netanyahua na mjesto premijera, ali na čelo koalicije koja je izgledala bliža političkom centru od prethodne.
Benjamin Netanyahu
U julu 2014. Netanyahu je naredio veliku vojnu operaciju u pojasu Gaze kao odgovor na raketnu vatru na Izrael. Na kraju 50-dnevne kampanje, Netanyahu je izjavio da je cilj značajnog onesposobljavanja militanata da ispaljuju rakete postignut. Kampanja je kritikovana zbog velikog broja palestinskih žrtava.
O beskrupuloznosti Netanyahua govori i njegova izjava iz 2015. godine kada je sugerisao da Holokaust nije originalno ideja Adolfa Hitlera već jerusalemskog velikog muftije Haj Amina al-Husseinija koji se sastao s nacističkim liderom početkom 1940-tih.
“Hitler u to vrijeme nije želio istrijebiti Jevreje, htio je protjerati Jevreje”, rekao je Netanyahu na 37. Cionističkom kongresu , prema transkriptu na njegovoj web stranici.
“A Haj Amin al-Husseini je otišao kod Hitlera i rekao: ‘Ako ih protjerate, svi će doći ovamo. Pa šta da radim s njima?’ (Hitler) upitao je. (Huseini) je rekao: ‘Spalite ih'”, dodao je Netanyahu.
Netanyahu je bio najveći protivnik nuklearnog sporazuma s Iranom koji je postigao američki predsjednik Barack Obama. Netanyahu je tvrdio da bi svaki kompromis na kraju ostavio Iranu mogućnost razvoja nuklearnog oružja i da umjesto toga treba zadržati sankcije Iranu. Nakon što je Donald Trump 2016. godine izabran za novog predsjednik SAD-a Amerikanci su povukli potpis sa nuklearnog sporazuma.
Netanyahu se 2019. godine suočio s optužnicom za prevaru, kršenje povjerenja i korupciju, što je on negirao, te je odbio da se povuče s premijerske pozicije. Optužba za korupciju bila je jedan od glavnih faktora koji su doprinijeli da ne dobije peti mandat.
U junu 2021. formirana je rotaciona vlada Naftalli Bennet i Yair Lapid formirali su koalicionu vladu koja je smijenila Netanyahua s premijerske pozicije, čime je okončan njegov 12-godišnji mandat.
Foto: EPA-EFE
Netanyahuovo suđenje za korupciju prekinuto je početkom 2022. godine kada je objavljeno da je policija koristila Pegasus špijunski softver da hakuje mobilne telefone nekih svjedoka suđenja. Ovo otkriće je izazvalo kašnjenje u svjedočenju i narušilo integritet suđenja u očima javnosti.
On je predvodio opoziciju na izraelskim parlamentarnim izborima 2022. godine. Kada su izbori održani u novembru, odaziv birača bio je najveći u Izrael od 1999. godine, a desničarski blok ostvario je najbolji učinak od 2015. Netanyahu je vraćen na funkciju s kontroverznom koalicijom u kojoj su bili ministri krajnje desnice u ključnim resorima.
Imenovanje jednog ministra u kabinetu ukinuo je Visoki sud pravde jer je služio uslovnu kaznu. Intervencija Višeg suda dala je podsticaj kontroverznim planovima koalicije da se pravosuđe stavi pod zakonodavni nadzor (sa potencijalnim implikacijama na suđenje Netanyahuu za korupciju) izmjenama osnovnih zakona zemlje.
Pokušaji provođenja takvih reformi 2023. doveli su do neviđenih demonstracija Izraelaca, uključujući hiljade vojnih rezervista, zabrinutih zbog podjele vlasti. U augustu su visoki vojni zvaničnici upozorili parlamentarce da je spremnost Izraelskih odbrambenih snaga (IDF) za rat počela da slabi.
Nakon što je Hamas izveo smrtonosni napad na jug Izraela 7. oktobra, Netanyahu je najavio kopnenu invaziju na Pojas Gaze. Prema navodima izraelskih medija neuspjeh da se ranije prepoznaju planovi Hamasa za napad Netanyahu pokušava prebaciti vojsci. Također ga optužuju da je indirektno pomogao finansiranje i jačanje Hamasa u Pojasu Gaze, da bi spriječio realizaciju rješenja o dvije nezavisne države, Palestine i Izraela.
U ovom trenutku od njegovih idućih poteza zavisi sigurnosna situacija u Izraelu i na Bliskom istoku. Bez konkretnog rezultata u najavljenoj ofanzivi na Pojas Gaze Netanyahuova politička karijera bit će završena.
Klix
