PROFESOR GRUJO LERO OBJAVIO 15. ZBORNIK AFORIZAMA
KOMIČNIM PROTIV TRAGIČNIH OSJEĆAJA
(zbornik “Život piše aforizme 5“, priredio Grujo Lero, “Nosorog”, B. Luka, 2020)
Vrijedan i dalekosežan posao za bosanskohercegovačku književnost, a posebno za humor i aforistiku odrađuje već sedamnaestu godinu svestrani pisac – pjesnik i aforist Grujo Lero. Velika je šteta što to odgovorni za kulturu ne vide, a neodgovorni makar ne čuju. Ali, šta je – tu je; iz svoje se kože ne može. Osim, naravno, onih koji se na razne lojalne, a nepoštene načine uspijevaju uvući moćnima pod kožu.
Grujo Lero nije od tih, niti od onih „lera“ koje ima „svaki grad uz naše more“. On je jedan jedini, koga nakon rata i poraća ima samo u Bijeljini. A do rata ga je bilo i u gradu Visokom, koji se danas, zahvaljujući Semiru Osmanagiću, može podičiti slavnim otkrivenim i otkopanim bosanskim piramidama.
Staro narodno pravilo „dok jednom ne omrkne, drugom ne osvane“ u ovom i ovakvom slučaju ne vrijedi, niti je ikada vrijedilo. Dobri, duhoviti i vrijedni ljudi uspijevaju svuda gdje se nađu, zahvaljujući isključivo vlastitom znanju, umijeću i radišnošću. Tako je i naš Grujo otkrio Bijeljinu kao dobru lokaciju za humor i aforistiku, a Semir Visoko kao lokalitet gdje su nekada davno (u narodu bi se reklo „birvaktile“) izgrađene nadaleko poznate bosanske piramide. Mnogo prije egipatskih, jer nisu ni Bosanci, a ni Hercegovci ljudi od jučer – kako mnogi Evropljani misle.
Ali, šalu na stranu, a zbilju, aforizme i humor na sunce.
Elem, kad je prije 17 godina odlučio pokrenuti festivalska druženja aforista u Bijeljini, Grujo nije mogao znati da će ona izrasti u respektabilnu kulturnu manifestaciju, koja će, povodom 1. aprila – Svjetskog dana šale, okupljati tridesetak eminentnih aforističara sa prostora bivše SFRJ. Nadao se jeste, jer je njegova nada prerasla u zbilju koja je humor vratila na plodna semberska polja i u rodno Podrinje.
Svake godine početkom aprila u Bijeljini se okupe aforisti, humoristi i satiričari iz ovog dijela Balkana da razmijene svoje dubokoumne misli i djela, na radost onih koji vole i štuju humor i na žalost drugih – kojima se taj humor bavi. I jedni i drugi na kraju dođu na svoje i raziđu se u zadovoljstvu koje život znači, jer ga uljepšaju smijehom i vedrinom. A te dvije riječi rat je devedesetih godina prošlog stoljeća protjerao s naših prostora – da bi ih aforisti i humoristi, uz svesrdnu pomoć današnje politike, vratili u narod, gdje im je rodno i prirodno mjesto.
Na prošlogodišnjem festivalu humora i aforistike nastupilo je 35 učesnika. Svi su oni doprinijeli da ova manifestacija protekne u smijehu i veselju – kakvo zaslužuje narod Semberije i šire okoline. Iz arsenala duhovitih misli koje su izgovarali učesnici, od najmlađeg Stanislava Tomića (1986) do najstarijeg Milivoja Jozića (1932), frcale su aforističke iskre i humorističko-satirične strelice, koje su pogađale sve naše individualne mane i društvene slabosti i probleme, a naravno i njihove vrle nosioce. Humor je oduvijek bio najbolji i najučinkovitiji lijek protiv svih bolesti države i društva. On nema nikakvih kontraindikacija, nikome ne šteti i ne ostavlja bilo kakve posljedice, već na uljudno duhovit način otkriva devijantne pojave, dajući na znanje njihovim akterima da je došlo vrijeme za promjene o kojima političari pričaju, a narod snatri i sanjari.
Nakon svakog festivala vrijedni Lero priredi zbornik pod motom „Život piše aforizme. Sve su kraći“, koji je aforistički osmislio Mitar Đerić – Laki. Ovaj, petnaesti almanah, obogaćen je i drugim humorističko-satiričnim i prigodnim sadržajima, a ne samo aforizmima.
Prvi dio, prema običaju, ispunjen je aforizmima učesnika festivala. U njemu su svi aforisti, uz kraće bio-bibliografske podatke, predstavljeni sa 10 aforizama. Pri odabiru aforizama priređivač je vodio računa o tome da budu zastupljena sva tematska područja – počev od razorene ekonomije, promašenih investicija, neefikasne politike, mršave socijale, učmale birokratije, osiromašenog radništva, opadajućeg nataliteta i rastućeg mortaliteta, seoba na Zapad kao u vrijeme rata, jalove međunarodne zajednice i drugih pošasti koje muče društvo i slabe državu. O svemu tome pišu aforisti na duboko misaon, duhovit i satiričan način, ne libeći se svima i o svima reći ono što zaslužuju i što im pripada. U vrijeme novokomponovane demo(n)kratije i sveopšte otimačine narodnih i radničkih dobara šutnja više nije zlato i svako ko šuti taj, „garant“, nešto muti. A humoristi, aforisti i satiričari nemaju pravo šutjeti, jer nisu plaćeni kao neki drugi šutljivci i smutljivci. Zapravo, oni ne samo što nisu plaćeni, već često plaćaju cehove zbog onog što misle i pišu.
Za ilustraciju naprijed rečenog navodim po jedan aforizam svakog zastupljenog autora, redoslijedom kao u zborniku.„I naše selo se modernizovalo. Niko se ne drži kravu, svi drže mobitele.“
/Ismet Alijagić – Seka/
„Nema više gole istine. I nju su političari presvukli.“
/Ivo Mijo Andrić/
„Jednim migrantima Evropa je cilj, a drugima meta.“
/Miladin Berić/
„Nismo mi sa vođom ovce čuvali. Mi smo morali u školu.“
/Pavica Veljović/
„Vlast je zarazna bolest, koja se prenosi sa glasačkog listića na četvorogodišnji mandat.“
/Živko Vujić/
„Nije me bolest uništila. Doktori su bili brži.“
/Slobodan Živanović/
„Nezavisnost smo stekli u ratu, a zavisnost u miru.“
/Savo Ilić/
„Mogao sam i ranije doktorirati da mi plata nije kasnila.“
/Milivoje Jozić/
„Nekad nam se bolje sutra smešilo. Sad umire od smeha.“
/Stevan Kojić/
„Dobro je kada imaš dosta, bolje ako imaš više, najbolje – ako te ne uhvate.“
/Momčilo Koprivica/
„Dosta uspavanki. Vreme je za marš.“
/Jelena Kujundžić/
Ako je porodica osnovna ćelija društva, onda je brak – ćelija za pojedinca.
/Grujo Lero/
„Naši ministri se prema državnim parama odnose prema principu „taknuto – maknuto“
/Bojan Ljubenović/
„Opet kasne premije za mlijeko. Krave riču, farmeri nariču.“
/Marko Marković/
„I mi bismo pjevali da nam glasovi nisu pokradeni“
/Savo Martinović/
„Vodili smo platonsku ljubav. Od plate do plate.“
/Ekrem Macić/
„Ako padnu oni odozgo, plašim se da će nas zaboleti dole.“
/Zoran Nedeljković – Žiravac/
Poslaničke klupe su za izabrane, a magareće za one koji su im dali glas.
/Jovo Nikolić/
„Policija je kriminalcima brzo ušla u trag. I natrag!“
/Goran Radosavljević/
„Finansijska konstrukcija je zatvorena. Za lopovima se još traga.“
/Deana Sailović/
„Uhapšeni je poznat organima gonjenja. Sa predizbornih bilborda.“
/Zoran Simić – Zoks/
„Ima dokaze da je stekao doktorat. Novčanu uplatnicu.“
/Miroslav Sredanović/
„Kad ih slušam, mnoge bih iz poslaničkih klupa vratio u školske.“
/Božidar Stanar/
„Sloboda govora je visoko rangirana. Odmah iza slobode ogovaranja.“
/Tomislav Supek/
„Pare su zamena za plućna krila. Ko ih ima lakše diše.“
/Vasil Tolevski/
„Ako ovdje ostanemo, otići ćemo – skroz.“
/Stanislav Tomić/
„Ko kaže da nema reda u zdravstvu? Redovi su kilometarski!“
Zoran Trbić – Zort/
„Mamina maza je porasla. Sad je tatin sin.“
/Nenad Ćorilić/
„Država nam se ne vidi od dugova – zarasla u kredite.“
/ Abdurahman Halilović – Ahil/