-TopSLIDEKultura

Kołakowski: Lakše je mobilisati mržnju, nego toleranciju

Leszek Kołakowski / Nomad.ba

Ovog mjeseca navršilo se dvanaest godina od smrti poljskog filozofa Leszeka Kołakowskog. Donosimo odlomak iz njegovog eseja „Genocid i ideologija“ napisan davne 1978., a kod nas objavljen 2007. godine, u zbirci „Nevolje s đavolom“, u prevodu Biserke Rajčić.

Ako su rasistički ili totalitaristički pokreti snažni, u stanju su da unište legalnu strukturu demokratskog društva, što ne znači da su demokratska načela izgubila vrijednost ili postala nedosljedna. To dokazuje da se demokratija pokazala nesposobnom za mobilizaciju potrebnih sredstava za njenu odbranu ili da veće mase ljudi u određenim okolnostima više vole da se odreknu demokratskih načela u korist drugih vrijednosti, bez obzira na to koliko su njihova očekivanja iluzorna.

Kako se okolnosti tog tipa mogu definisati ili koji uslovi omogućuju prelazak na totalitarna i tiranska ustrojstva – u tom kontekstu to je ključno pitanje, a istovremeno je jedan od bitnih problema našeg svijeta. Ti uslovi se mogu lako opisati na osnovu postojećih iskustava, međutim, ne mogu se izraziti u opštoj teoriji koja ima prognostičku vrijednost, s obzirom na ulogu slučaja i različitost kvantitativno neizrazivih moći koje ulaze u igru. Zbog čega se već ustanovljen demokratski poredak ruši, to nećemo objasniti neprestano se pozivajući na jedan uzrok – privredni, kulturni ili politički. To nije ni samo pitanje propagandne tehnike, uprkos onome što misli Aldous Huxley, po čijem mišljenju uspjesi hitlerovaca dokazuju da vještom indoktrinacijom sve ljude možemo navesti da povjeruju u bilo šta, makar i u najveće apsurde. Ovo sumorno mišljenje čini mi se malo vjerovatnim i pretjeranim. Genije Hitlerove propagande malo bi uradio da se nije pozivao na rašireno osjećanje nepravde. Tačno je da je mnogo lakše mobilisati mržnju nego toleranciju, jer se majstorstvo političke indoktrinacije zasniva na dobroj neprepoznatljivosti jednog i na lakoj prepoznatljivosti drugog predmeta mržnje, kao što je bilo s Jevrejima u Njemačkoj.

Totalitarizam jeste moguće rješenje za društvo u stanju duboke krize, društvo utonulo u očajanje. Nijedna teorija s prognostičkim vrijednostima nije u stanju da utvrdi u kom trenutku dato društvo upravo bira takvo rješenje. To je najgore moguće rješenje, ne samo zbog užasa i patnji koje nosi sa sobom, već i zbog toga što se na drastičan način smanjuje obim daljih mogućih rješenja, a sposobnost prilagođavanja društva novim uslovima svodi se na minimum.

Šovinizam je nekakav „prirodan“, mada ne i apsolutno nužan ideološki vid totalitarizma, bar danas. Najbolji način opravdanja sistema koji ljudska bića pretvara u vlasništvo države sastoji se u pozivanju na nacionalne vrijednosti; nekada se moglo činiti manje-više isto pozivanjem na slavu božju, međutim ta metoda je danas manje uspješna; pravosnažnost totalitarnog sistema koji se oslanja na ideju o napretku čovječanstva pokazala se mnogo neuspješnijom. Neprestan i neumoljiv proces pretvaranja komunizma u mnoštvo nacionalnih komunizama kojih je toliko koliko je država kojima vladaju komunisti, pokazuje vezu o kojoj je riječ. To je dvostruka veza, što znači da dosljedan šovinizam i nacionalizam imaju ogroman totalitarni potencijal. U trenutku kada se nacionalne vrijednosti proglašavaju najvišim, prava pojedinca se više ne mogu braniti, ako se sukobljavaju – ili se ima utisak da se bar malo sukobljavaju – s idealom jako naroda, laž i represije u tom idealu ne znaju ni za kakve granice. Hitlerizam je bio impozantno dosljedan primjer uzdizanja nacionalnih vrijednosti na rang izvora i mjerila svih drugih.

Ovakav zaključak može se činiti trivijalnim, premda je možda manje trivijalan ako ga tretiramo ozbiljno. Iz njega ne saznajemo na čiju stranu u današnjim sukobima treba da stanemo, ali bar saznajemo koje ideje, iako ne znamo kojom humanističkom frazeologijom su ukrašene, treba krajnje sumnjičavo da tretiramo. Istorija holokausta nad Jevrejima je podjednako važna sa obje strane: patnje žrtava i depravaciju dželata. Intenzitet zla sigurno je imao paralele u istoriji ili u našem vijeku; međutim, bio je izuzetan način njegovog ideološkog opravdanja. Ljudi koji odbacuju sadržaj te ideologije, ne mogu izbjeći pitanja koja izlaze iz okvira hitlerističke doktrine: do koje mjere su spremni da opravdaju zlo, s obzirom na bilo koje ideološke vrijednosti.

nomad.ba

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close