Kobane, nova Srebrenica ili novi Staljingrad

Kobani će tako postati ili kurdska Srebrenica ili kurdski Staljingrad… Šta god da se desi, Kobani je ime koje će dugo odzvanjati u kolektivnoj svijesti i homogenizaciji kurdskog naroda i to će tek biti glavobolja za turske i arapske susjede Kurda.

Piše: Prof. dr. sc. Salmedin Mesihović

tacno.net

Do prije koji mjesec rijetko je ko čuo za grad Kobane na krajnjem sjeveru Sirije, bukvalno na graničnoj crti sa Republikom Turskom. Pored ove granične posebnosti, Kobani ima i niz drugih bitnih strateških značenja. Ovaj grad i njegova okolica su većinski naseljeni Kurdima, ali su bile prisutne arapska, turkmenska i jermenska manjina. Kada se desio neuspjeli pokušaj udara i destrukcije legalne vlade Arapske Republike Sirije, sjeverni dijelovi ove države većinski naseljeni Kurdima u toku jula 2012. god. prešli su pod kontrolu Narodnih zaštitnih jedinica (YPG), oružanog krila prokurdske i ljevičarske Demokratske ujedinjene partije (PYD), koja je vrlo bliska Kurdskoj radničkoj partiji (PKK). Od tada sirijski Kurdistan je uživao određenu autonomiju, i više – manje je bio pošteđen horora, klanja i mučenja sirijskog građanskog rata. Čak su u dvije godine vlasti PYD izvršene radikalne i suštinske reforme koje su i za europske pojmove nezamislive i koje predstavljaju visok nivo osvježenja u civilizacijskom i kulturološkom progresu čitavog čovječanstva. U pravom smislu sirijski Kurdistan je postao demokratsko i slobodno društvo, a i refugij za stotine hiljada izbjeglica iz drugih dijelova Sirije i Iraka, bez obzira na narodnost, etničku ili vjersku pripadnost.

Međutim, dvogodišnji period mira i reformi se završio u ljeto 2014. god. sa uspostavom samoproglašenog Kalifata na čelu sa, moguće od Mosada vrlo dobro obučenim, izvjesnim Abu Bakr al-Baghdadijem. Stvorena je i moćna vojna sila sastavljena dobrim dijelom od bjelosvjetskog ološa, koja je iskorištavajući poglavito slabost dominantno šitske vlade u Iraku i značajne etničke, narodnosne i vjerske suprotnosti na Levantu i Mesopotamiji, ovladala u brzom periodu značajnim dijelovima nekadašnjih država Sirije i Iraka. Svako ko potcjenjuje samoproglašeni Kalifat i njegovog vođu pravi veliku grešku, jer je riječ nesumnjivo ne samo o izvanredno obučenom, nego i taktički i strateški umješnom liku koji zapovijeda sa značajnom opremljenom i motiviranom ubilačkom silom čija se zločinačka pa i genocidna svojstva mogu u potpunosti uporediti sa Crvenim Kmerima iz druge polovice 70tih godina XX. st. i njihovim „poljima smrti“.

U toku jula 2014. god. započeo je opći ofanzivni napad tzv. „vojske Kalifata“ na područje Kobanea, kako bi se ova vrlo bitna strateška zona stavila pod njihovu kontrolu. Nakon dubinskog prodora, jedinice tzv. „Kalifata“ su došle do samoga grada Kobane i 16. IX. 2014. god. započela je bitka za Kobane. Mnogo moćnije snage tzv. „Kalifata“ su polako uspijevale da u toku septembra i prve polovice oktobra da preuzimaju dio po dio grada, i pored herojskog i nadljudskog napora branilaca YPGa (kojima primarno nedostaje oružja i municije) i povremenih vazdušnih udara avijacije NATO pakta na pozicije vojske tzv. „Kalifata“. Prilikom ljetnog prodora jedinice vojske tzv. „Kalifata“ su počinile masovne zločine, masakre, klanja, silovanja, odvođenja u roblje, pljačku i druge svireposti nad onim dijelom populacije koji se nije uspio skloniti ili pobjeći u pravcu turske granice. Iza njih ostaje samo pustoš ravna mongolskim najezdama iz XIII. st. Pretpostavlja se da je broj samo izbjeglica na turskom području dostigao 200 000 osoba. Ono što posebno iznenađuje je pasivno držanje oružanih snaga Republike Turske, koje su uz samu granicu prema gradu Kobaneu dovele brojne i značajne borbene efektive dok se na samo par kilometara od njih odvija genocid ravan holokaustu nad Jevrejima i Romima, genocidu u Kozarcu i Srebrenici ili kmerskim poljima smrti. Uz to je nezamislivo da turski sigurnosni organi ne dozvoljavaju masama kurdskih i drugih dobrovoljaca da pređu granicu i pridruže se odbrani grada. Samo ovi dobrovoljci i dozvola dostave oružja, hrane i lijekova u Kobane bi bili dovoljni da se grad spasi i ne dogodi nova Srebrenica, a bez da se ugroze životi turskih vojnika. Ovakvo neshvatljivo ponašanje vlade u Ankari je dovelo do masovnih nereda i pobuna, posebno u kurdskim dijelovima Republike Turske, koji su već odnijeli na desetine života, potpuno paralizirali život u istočnim pokrajinama Turske i ozbiljno ugrozili mirovne pregovore Erdoanove vlade sa PKK.

Najkritičnija situacija za sudbinu grada kojeg faktički brane i žene u masovnom broju (uključujući i nane/bake), djeca i starci je bila u periodu 7./8. X. 2014. god. kada su napadi genocidne armade bili najsnažniji. I dok je čitav svijet promatrao kako u tim momentima započinje nova Srebrenica, počeo se na borbenom polju dešavati preokret sličan onome koji se desio kada je Crvena Armija u novembru 1942. god. započela veliku kontraofanzivu i to u trenutcima kada su svi očekivali da Staljingrad padne u ruke hitlerovske armije. Zahvaljujući i pojačanim vazdušnim udarima (posebno američke avijacije) i značajne kopnene pomoći jedinica opozicione sirijske slobodne armije (FSA) jedinice YPG i PKK su počele potiskivati protivnika iz dijelova Kobanea. A suočena sa žestokim i nesmiljenim otporom YPGa i tzv. „Kalifat“ je počeo težište svojih aktivnosti ponovo prebacivati na znatno labaviji irački front, gdje je slabašna šitska vlada potpuno nesposobna da zaustavi širenje ISISa i njegovih saveznika. I zahvaljujući tome mekom tkivu mesopotamijskog fronta, jedinice tzv. „Kalifata“ su se našle pred bagdadskim aerodromom.

Ali da se vratimo bitci za grad Kobane i njegovu neposrednu okolinu koja još uvijek traje. Riječ je nesumnjivo o jednoj od najvažnijih bitaka u ljudskoj civilizaciji. Tu se vodi borba za budučnost čovječanstva, ravna onoj staljingradskoj. Bez obzira kako završila, bitka za Kobani će imati nesumnjivo prelomni karakter za kurdski nacionalni i politički identitet. Ako grad padne i dogodi se masakr, postati će simbol stradanja i mučeništva jednog naroda ostavljenog na milost i nemilost armiji krvoloka. Ako se grad odbrani, to će postati simbol velike pobjede očajnog naroda koji se odlučio boriti do zadnjeg. Kobani će tako postati ili kurdska Srebrenica ili kurdski Staljingrad…Šta god da se desi, Kobani je ime koje će dugo odzvanjati u kolektivnoj svijesti i homogenizaciji kurdskog naroda i to će tek biti glavobolja za turske i arapske susjede Kurda.

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close