U socijalizmu nije postojala bolja alternativa od građanske

VIJESTI.BA: Nedavno je u časopisu Le Monde diplomatique, podlistu Nedeljnika, izašla jedna kritika Vaše knjige “Dominantna i neželjena elita”. Kritika polazi sa lijevih pozicija i tamo je navedeno da ste građansko društvo prepostavili socijalističkom. Međutim da li je zaista u socijalizmu postojala ikakva druga (socijalistička) alternativa do građanske?

PEROVIĆ: I dok sam bila u komunističkom pokretu smatrala sam da on mora da se udaljava od boljševičkog tipa partije. Na kraju sam zbog toga iz partije i otišla. Pokazalo da se socijalistička alternativa nije bila moguća. Postojala je snažna boljševička struja u partiji ali i političko udaljavanje od 1948. godine bilo je njeno djelo. Sam Tito bio je zastupnik centralizovane dražave koja je oslonjena na vojsku i službe bezbjednosti. Kod nas je u suštini postojao jedan narodnjački tip socijalizma, teorijske provenijecije koja pripada Rusiji. Taj koncept bio je baziran na kolektivizmu a država je igrala ulogu jedne proširene zadruge. Radilo se o jednom preskakanju kapitalizma i naročito neprijateljskom odnosu prema liberalizmu.

VIJESTI.BA: Da li smo dolaskom komunista na vlast 1945 u potpunosti preskočili kapitalističku fazu razvoja ovdašnih društva?

PEROVIĆ: Jedan od ciljeva revolucije bilo je upravo preskakanje kapitalizma. Mi smo pretežno bilo seljačko društvo i desila se narodnjačka revolucija. Poslije se vlast uvijek mogla osloniti na mase da zaustavi promjene. Tito bi na velikim mitinzima dobivao podršku a bez globalne promjene. čija je pretpostavka bila kraj toga sistema u Sovjetskom Savezu nije bila moguća uspostava građanskog društva.

VIJESTI.BA: Profesor Dubravko Lovrenović kaže da je KPJ bila partija elitističkih kadrova. Da li se možete složiti sa takvom ocijenom. Vi u Vašem djelu upravo Koču Popovića pozicionirate u neželjenu elitu?

PEROVIĆ: To se može reći za partiju koja je postojala prije Drugog svjetskog rata, koju jeste jednim dobrim djelom činila inteligencija. Međutim ja ističem da je primjer prve partijske  države potekao od Radikalne stranke u Srbiji, i Nikole Pašića. Ta politika ima svoj korijen u jednom narodnjačkoj vrsti socijalizma koji i jeste obilježje te ideja na ovim prostorima. U devetanestom stoljeću Srbija je još uvijek pretežno seljačka zemlja, poprilično neprosvjećena.

VIJESTI.BA: Kako gledate na bošnjačku naciju? Proces formiranja nacionalnih identiteta kod druge dvije nacije u BiH je završen. Vodeća bošnjačka stranka u BiH još uvijek je snažno obilježena nekim mladomuslimanskim a ne građanskim koncepcijama?

PEROVIĆ: Tačno je da je kod Bošnjaka nešto izraženija ta religijska komponenta. Ona se i kroz historiju isticala. Međutim taj segment je toj naciji davao posebnost. Ako pogledamo rezulate popisa, pa sve do 1971 kada se proglašava muslimanska nacija, primjećujemo jedan veliki broj neopredjeljenih što je ukazivalo na etničku posebnost toga naroda.

VIJESTI.BA: Bošnjački nacionalisti vole tvrditi da su im komunisti učinili medvjeđu uslugu proglašavajući ih Muslimanima.

PEROVIĆ: Komunisti su u tome smislu 1971.godine uradili tačno onoliko koliko su mogli, a oni nisu mogli izmišljati nacije, koje se same konstitituišu.

VIJESTI.BA: Kako gledate na sve češće pominjanje federalizacije BiH. Vodi li to u konačnici njenoj disoluciji?

PEROVIĆ: Teško je ocijeniti i znati čemu vodi. Međutim nacionalističke politike su još uvijek na sceni. Nedavno smo vidjeli da su u Republici Srpskoj, u Narodnoj skupštini odata priznanja ratnim zločincima kao što su Karadžić, Plavšić i Krajišnik. Rat u Bosni i Hercegovini i jeste vođen sa ciljem njene disolucije.

Razgovarao: Nihad Hebibović

(Vijesti.ba)