Andrea Kamphuis: Mi smo više od puke svijesti

Nikad nismo bili slobodniji nego danas – ne usprkos, nego upravo zbog neurološkog determinizma. Naime, mi smo više od puke svijesti.

Tih deset godina za kojih sam bolja od Alexandera Görlacha (izdavač Debatten-Magazin The European, op. prev.), bit će da sam ih u restoranu provela. Pitanje „Što popiti prije, ostatak crnog vina ili espresso?“, o kojem je izvještavao u svom članku o slobodnoj volji, u svakom slučaju mi je poznato. Odlučila sam se kao i on, a da nisam prekoračila svoj izbor kao izraz ljudske slobode i otpora nasuprot „novoj religiji“.

Od ovog utvrđivanja najboljeg redoslijeda pića, teže mi je u mlađim godinama palo nešto drugo. Pri lekturi „Anti-Düringa“ naletjela sam na Engelsovu izreku da je sloboda razumijevanje potreba. Da nas podređivanje ograničenjima čini slobodnijima, ispočetka to nisam razumjela, ali mi je kasnije postala jasna ta dijalektika. „Ne leži sloboda u snivanoj neovisnosti od prirodnih zakona, nego u spoznaji tih zakona i u zadanoj mogućnosti da ih planski upotrijebimo za određenu svrhu… Sloboda volje nije ništa drugo nego sposobnost iskustvenog odlučivanja. Što je slobodniji sud nekog čovjeka u odnosu na ono što se pita, sa sve većom potrebom sadržaj suda će biti određen.“

 

big 7ad9fdf654

 

Nema odgovornosti bez razumijevanja uzročne veze

Naša biološka i kulturna evolucija opremila nas je sustavom s povratnim vezama koji nas osposobljuje za refleksiju (Kako to funkcionira opisala sam na drugom mjestu). Samo zahvaljujući neprekinutom kauzalnom slijedu, čije je skrivene dijelove pokušala razotkriti znanost o živcima, možemo anticipirati konsekvence našeg djelovanja i tako preuzeti odgovornost.

Kada Görlach neurolozima prebacuje misao da mi nismo odgovorni za svoje djelovanje, time gradi bauk kao i sa tvrdnjom da se u istraživanjima neurologa ističe nelagoda u odnosu na ljudsku prirodu. Unutrašnja žeđ istraživača za znanjem nekom je prosvijećenom novinaru možda strana, no mora li je zbog toga omalovažavati kao „visoki svećenik“? Razumljivije bi bilo da se to odnosi na tvrdolinijaša Gerharda Rotha koji mozgu pripisuje moć mišljenja, zapažanja i odlučivanja.

Ja sam više od svoje svijesti

No, John-Dylan Haynes čije je pisanje izazvalo najnoviji val feljtonskog uzbuđenja kada je riječ o stvarima slobodne volje, čuva se svakog pars pro toto pogrešnog zaključivanja i ne pridaje sposobnosti ni mozgu ni svijesti da posjeduju cjelinu ega (Ja). To da moje odluke bivaju pripremane, prije nego ih moja svijest registrira, ne oslobađa me odgovornosti. Ja sam, naime, i moj mozak i tijelo sa svim njegovim osjetilima, algoritam odlučivanja i baza podataka, na koje se on oslanja.

Svako iskustvo obogaćuje bazu podataka, precizira algoritme, te me u Engelsovom smislu čini slobodnijom.

Görlach ima pravo kada kaže da ono što doživljavamo i posmatramo, naše refleksije i razgovori mijenjaju naše kodiranje. Nisu novi, nego su ipak stari veliki svećenici-znanstvenici duhovnih znanosti, koji ne žele napustiti dualizam i indeterminizam – od kojih moramo braniti ove spoznaje.

| Publicistkinja Andrea Kamphuis, rođena 1966, u Kölnu, Leidenu i u Bonnu studirala je biologiju (težište: teoretska biologija), te prevodi literaturu od 1985. Od završetka njene promocije 1999. godine živi i radi kao slobodna publicistkinja u Kölnu. Pored ovoga bila je urednica Skeptikera – časopis za znanost i kritičko mišljenje od 1999. do 2001, a od 2005. do 2008. bila je predsjedavajuća udruženja slobodnih lektora i lektorica. Na web stranici science-texts prepušta se svome zanimanju za povijest znanosti i komunikacije.

 

Pratimo debatu o slobodnoj volji iz The European – Das Debatten-Magazin

S njemačkog jezika preveo Darko Pejanović

Prometej.ba | 26.11.2013.

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close