U mjesecu junu 1993. godine, komanda HVO-a u Kiseljaku je postavila ultimatum o bezuslovnoj predaji cjelokupnog muslimanskog stanovništva i pripadnika ARBiH, koji su se nalazili u selima Grahovci, Han Ploča, Tulica i Radanovići. U to vrijeme, u ovim selima je živjelo preko 1000 muslimana, što mještana, što raseljenih osoba protjeranih od strane srpske vojske. Nakon što na ultimatum nije odgovoreno, sve elitne i većina ostalih jedinica HVO-a stacioniranih u Kiseljaku i Kreševu, napale su ova sela i vrlo lahko savladale otpor pripadnika ARBiH koji su se zatekli u selima. U ovom napadu svoje učešće su imale i jedinice srpske vojske koje su iz pravca Rakovice pomogle da se ova sela definitivno očiste domicilnog stanovništva.
Nakon što su ušle u sela, jedinice HVO-a su u periodu od 12. do 16.06.1993. godine počinile stravične zločine:
– zarobljeno je i ubijeno 78 osoba, od kojih su većina bili civili – stare i iznemogle osobe, teški invalidi,žene, pa čak i djeca od 13 godina, a sa njima je bio i imam džemata Han Ploča Omer ef. Drkić.
– zarobljeno je i odvedeno u logore u Kiseljaku preko 400 osoba, gdje su premlaćivani, odvođeni na prisilni rad na prvim borbenim linijama i na mnoge druge načine su maltretirani.
– u selu Tulica spaljeno je skoro polovina kuća, a selo Grahovci je spaljeno do temelja
– u selima Tulica i Radanovići su spaljeni mektebi, a na Han Ploči minirana je i spaljena džamija, koja je sagrađena 1878. godine. Preživjeli svjedoci pričaju da su dok je džamija gorjela igrali kolo i veselili se u džamijskom haremu, proslavljajući svoj zločin.
Poslije zločina, komanda HVO-a je angažovala posebnu jedinicu koja je imala za cilj uklanjanje dokaza o zločinu.
Sva tijela ubijenih, a koja nisu izgorjela u spaljenim kućama su ukopavana u pojedinačne i grupne grobnice, ili su definitivno uklonjena sa poprišta.
Do danas još nije poznato gdje su ukopani ili sklonjeni ostaci još 38 osoba, među kojima je i mjesni imam Omer efendija.
U 2011. godini je jedan od zločinaca Miroslav Anić – Firga (ratni komadant voda u Specijalnoj jedinici Maturice, Hrvatskog vijeća obrane iz Kiseljaka) priznao krivicu i napravio sporazum sa Tužilaštvom. Taj sporazum je i prihvaćen od strane Suda. Monstrum je priznao da je svojom rukom u Grahovcima ubio 15 muslimana, a veliki broj od njih se i danas vode kao nestali. Dio sporazuma je bio da će zločinac svjedočiti protiv drugih počinilaca i naredbodavaca, ali do danas se to nije desilo.
Pored šutnje o ovom stravičnom zločinu, neprocesuiranja velikog broja odgovornih, razočaravajući je i dosadašnji odnos tužilaštva i politike, pa i medija prema ovim žrtvama i njihovim porodicama. Porodice se sa pravom pitaju ko i kako uspijeva prekriti i zataškati da se u javnosti, u medijima ne govori o ovom zločinu? Ko od toga ima koristi?
DA SE NIKAD NE ZABORAVI I NE PONOVI!
