Teški dani Kevina de Bruyna
Manchester City je u utorak navečer pobijedio Atletico Madrid s 1:0 u prvoj utakmici četvrtfinala Lige prvaka, a jedini gol postigao je Kevin de Bruyne.
Atletico se defanzivom pokušao spasiti poraza na Etihadu, ali je De Bruyne uspio zabiti i donijeti Englezima prednost uoči revanša. Belgijski reprezentativac jedan je od glavnih igrača u sastavu Pepa Guardiole, a mnogi ne znaju za njegovu tešku prošlost i djetinjstvo koje je imao.
“Od djetinjstva sam bio vrlo tih i sramežljiv. Nisam imao PlayStation. Nije bilo mnogo bliskih prijatelja. Ostvario sam se uz pomoć nogometa i tu sam pronašao svoju sreću i vlastito zadovoljstvo. Izvan terena sam bio jednostavno takav, ne bih progovorio ni riječ, no na terenu sam ‘gorio’ od želje da uspijem”, ispričao je De Bruyne.
Loptu je prvi put počeo šutirati kada je imao četiri godine, a sa 14 godina odlučio je da promijeni grad. Od malena si je zadao za cilj da postane profesionalni nogometaš. Genk ga je smjestio u internat, a potom mu pronašao udomiteljsku porodicu koja se brinula o njemu, jer njegovi roditelji nisu imali dovoljno novca da realizuju sve njegove snove.
Ubrzo je briljirao, osvojio je dječji Kup Belgije, a sa 13 godina je boravio na probi u Arsenalu, da bi godinu dana kasnije osvojio turnir u Parizu. Na turniru su nastupali i dvije – tri godine stariji od njega, a on na kraju izabran za igrača istog u konkurenciji od 350 mladih igrača.
Kad su počeli praznici, Kevin je spakovao stvari i otišao kući. Udomitelji su se od njega oprostili: “Vidimo se nakon praznika, lijepo ljeto ti želimo!”. Ali to je bila laž. Kad se De Bruyne vratio kući, dočekala ga je uplakana majka. Rekla je da udomiteljska porodica ne želi da im se vrati.
“Rekli su da je previše tih i komplikovan. To im je smetalo”, otkrila je De Bruyneova majka, dok je nogometaš kazao: “Bio sam u šoku, to su bile teške stvari. Ta porodica mi to nikada nije rekla u lice. Da jest, ne bi mi bio problem. Ostajao sam sam u svojoj sobi i nikada nikome nisam smetao. Mahali su mi kada sam odlazio kao da je sve u redu, a kasnije su klubu rekli da me više ne žele vidjeti. Ove riječi urezale su mi se u glavu. Nekoliko sati sam udarao loptom u zid i naglas si govorio da će sve biti u redu i da ću brzo biti u prvom timu”.
Nakon praznika, Kevin se vratio u Genk, prebačen je u drugu momčad i ponovo se smjestio u internat. I od tog trenutka, momku je karijera poletjela u visine. Trenirao je kao lud i čekao svoju priliku.
“Dobro se sjećam trenutka kada se sve promijenilo”, kaže De Bruyne. “Igrali smo u petak navečer, ja sam ostao na klupi. U drugom poluvremenu sam ušao i postigao prvi gol”.
Dao je potom, drugi, treći, četvrti, peti gol. Nakon svakoga u glavi mu je ozdvanjalo ono što mu je majka prethodno rekla: “Ne žele više da te vide jer si povučen i tih, smetaš im, komplikovan si”.
https://www.instagram.com/p/CbkmIabtcb5
Dva mjeseca kasnije, De Bruyne je promovisan u prvu ekipu. Iz kluba su kontaktirali Kevinove roditelje i rekli da je ponovo spreman platiti smještaj u udomiteljskoj porodici. Ubrzo se pojavila žena iz iste kuće u kojoj je živio.
Htjeli su ga vratiti nazad, ali De Bruyne više nije ni pomislio da ima se vrati. “Bacili ste me kao zadnje smeće. Sada mi ide dobro, a vi biste da vam se vratim? Ne, nikada”.
De Bruyne je ubrzo otišao u Chelsea za osam miliona eura, imao je nesuglasica s Joseom Mourinhom, na kraju igrao u Bundesligi za Wolfsburg, da bi potpisao za Manchester City i jedan je od najboljih igrača engleske Premier lige.
Osvaja titule sa Građanima, ove želi Ligu prvaka više od svega. Za sebe, porodicu, za Guardiolu i Cityjeve navijače, ali i za “finu” porodicu koja ga je šutnula jer je, eto, povučen, miran i tih.
SportSport.ba
