Po ko zna koji put shvatio sam, da biti gost dijaloških TV emisija koje idu “uživo” – ako se ne guraš i ne otimaš za riječ – znači ostati “kratkih rukava”, i biti vremenski krajnje neravnopravan sagovornik.
Odnosno, ukoliko nenametljivo i bontonski uredno čekaš da od voditelja budeš pitan, ono zbog čega si tu, bićeš potisnut sa TV scene od onih koji, svjesnom ili nesvjesnom navalentnošću, uzurpiraju vrijeme drugih TV učesnika.
Uzajamno uvažavanje sagovornika i uljudnost dijaloga, kao podrazumijevanu i obavezujuću vrijednost javnog nastupa i govora, namjerno prešućujem.
Konačno, kritički neizbježno pitanje:
Da li najviše kažu baš oni koji najviše govore, namjerno ostavljam bez odgovora koji prepuštam gledaocima donjeg priloga.
https://www.youtube.com/watch?v=QIAHVcS1yqY
https://youtu.be/QIAHVcS1yqY
