Kasim Kotorić: Specijalni rat protiv privrede

U Bosni i Hercegovini treba puno toga promijeniti. Ekonomski ambijent je u jako lošem stanju, u postratnoj i postprivatizacijskoj situaciji koja jako dugo traje. Nažalost, ne može se tu puno uraditi ni tako brzo, ali ono što meni najviše smeta je specijalni rat protiv firmi, protiv naroda, protiv građana koji je provučen, počev od državnih medija, tako i drugih, kako u ovoj državi ništa ne valja, narod je totalno rezigniran, nezadovoljan, nezadovoljstvo se širi. Nezadovoljniji su oni koji sve više imaju, nema onog pozitivnog duha i ako se u ovoj državi ne počne i ne razvije pozitivni duh i usmjeri ta energija za budućnost i dobrobit, od posla u ovoj državi nema ništa. Direktno poslovno gledajući ono što smeta svima, smeta i nama, prenapuhana administracija, veliki porezi i doprinosi na plate u odnosu na okruženje, sistem radnog zakonodavstva je bukvalno nula.

Mislim da još nisam čuo da je neki poslodavac iza rata na sudu dobio parnicu kada uruči otkaz, sve se presudi u korist radnika. Znači, toliko toga je u tom dijelu radnog zakonodavstva loše postavljeno da se stvarno mora mijenjati. Nije to lako, ali neko će to uraditi. Jednostavno imamo dvije grupe radnika, imamo radnike u firmama koji se bore da zarade platu i imamo radnike u administraciji u silnim državnim kompanijama, iako i tamo ima jako lijepih firmi, koje su zaštićene kao medvjedi, sa dva mjeseca godišnjeg odmora, sa svim pravima iz radnog odnosa koja se mogu svugdje u svijetu poželjeti, žive u jednom ambijentu, a oni su ti koji najviše šire nezadovoljstvo, ti radnici u administraciji, nezadovoljni su zato što je malo mjesta, ne mogu zaposliti i unuke, zaposlili su sve svoje u svim institucijama, firme su se svele na to da oni stari koji rade zapošljavaju svoje.
Nikako se ne posvećuje pažnja firmama koje se bave proizvodnjom. One su na margini. Počnite od medija, ako je nešto dobro i pozitivno i ako je dobra firma, kažu da ne mogu to pisati jer je to reklama, ali crna hronika je ta koja prevladava svim medijima, najviše mi je žao dati novac za TV pretplatu, da bi se mojim parama dalje trovao narod. Gledajući neke parametre, Bugarska koja je u EU ima prosječne plate koje se ne razlikuju puno od naših, ali nije ni njihov narod zadovoljan, mora se širiti pozitivan element. Nije ni u Srbiji bolje stanje, samo je malo kao fol uređenija država, Hrvatska sad počinje bilježiti pozitivne trendove, ali uz sav taj dug to je pozitivna država. Kod nas se jednostavno narod ubija besperspektivnošću i beznađem. Ubijaju se radnici, gube volju za radom, za napretkom, jednostavno to je svugdje u svijetu poznato kao specijalni rat – ubij narod. Za vrijeme Titinog doba, svi govore da je ono bila lijepa država, sad se puno bolje živi u ovoj državi, nego što se prije rata živjelo u onoj državi. To ko hoće realno ocjenjivati to će 100 posto tako reći, ali tad je bila pozitivna energija u narodu, u izvještavanju, u medijima, u svemu, a sad je totalno obrnuto, sve je negativna energija. To je onda problem koji vidimo i mi, ali i stranci, i domaći i strani investitori. Mora se malo više posvetiti pažnje opštem javnom mnijenju i očekivanju čarobnog štapića – nema toga, treba raditi.

Vlast jeste i željna i sposobna da uradi nešto po tom pitanju, ali pitanje je i realnosti i mogućnosti. U ovako uređenoj trojnoj državi, gdje svako svakog može blokirati, možete vi imati idealnog čovjeka koji ne može odigrati neki potez na nekakvom mjestu i od toga nema ništa. Prema tome, uopšte ne razmišljam o tome, šta može uraditi vlast – država se sastoji od nas pojedinaca i ako mi svi govorimo da ne valja, onda je problem. Bio sam svjedok gdje sudija kaže da ne valja država koju on brani, a šta ne valja – zato što mu dijete ne može u toj državi dobiti posao, a nije još ni završio fakultet. Neke stvari se u ovoj državi moraju i trebaju riješiti, ali vidite i sami kako se one rješavaju, nije to baš tako jednostavno. Mediji govore da su privrednici kriminalci i lopovi, umjesto da se kaže da je svako ko napravi jedno radno mjesto u ovoj državi heroj.

Treba pustiti Vladu da radi svoj posao, ako im ne možeš pomoći, nemoj im odmagati. Ja svaku večer gledam kako Vlada ne može riješiti ovo ili ono, pa ako Vlada 15 godina nije mogla riješiti probleme u Diti i drugim preduzećima, zar ovi mogu za pet dana. Ne treba ih ni rješavati, treba da što prije odu u stečaj, zakon je propisao da mora biti stečaj. Prema tome, je li normalna osoba koja radi kod nekog poslodavca koji ne isplati 50 plata, nije poslodavac tu kriv, kriva je osoba koja radi džaba, bez 50 plata, ili on ne radi, ali piše da je radio, u to ne bih zalazio. Situacija je takva kakva jeste, ali ima u ovoj državi jako mnogo pozitivnih i lijepih primjera, jako uspješnih firmi.

Program vlada je dobar i njegovom realizacijom bi se sigurno ostvarili veliki efekti. Kad bih mogao natjerati političare da ga realizuju, to bih i uradio. BiH je nužan pozitivni duh. Banke su pune novca, a krediti dostupni. Nažalost, troše se u neproduktivne stvari. Treba smanjiti administraciju za 30 posto, umanjiti poreze i doprinose, uvesti porez na zemljište i nekretnine – imovinu, luksuz itd. Treba rasteretiti biroe za zapošljavanje socijale samo zbog zdravstvene zaštite.
Tokom i poslije rata, usljed nedostatka posla, narod se odučio raditi tako da je jako teško ponovo uspostaviti bolje radne navike. Druga grupa problema su inspekcije – ima ih jako puno i idu u firme gdje se nešto radi jer tamo nešto mogu i naplatiti, a što za posljedicu ima da tjeraju poslodavce da rade na crno ili van propisa. U neke kantone i firme nijedna inspekcija ne smije ući, a negdje ne izlaze glumeći strogoću.

Od jednog turskog biznismena sam čuo dobru opasku:

“Ne mogu da razumijem vas Bosance, šaljete djecu u školu da ne rade kad završe, tražite im posao da ne moraju raditi, a ja evo iz Turske ovdje počeo biznis kad sam završio školu i uspio. Nema bolje države za početni biznis nego što je BiH”.
Često ovo pominjem i vjerujte da je tako.

Autor: Predsjednik Udruženja metalske i elektroindustrije Privredne komore FBiH Kasim Kotorić, dipl.maš. ing Univ. Sarajevo
Oslobođenje