Ovo je jedna od mojih omiljenih tema zato što volim da kažem kako stvari stoje čak i kada toliko mnogo običnog svijeta misli da sam u zabludi. Siguran sam da ste već čuli da su porezi cijena koju plaćamo za civilizaciju. Koješta – to je podmetačina nekoga ko voli veliku vladu i kojom pokušava i, avaj, kojom je uspio da nasamari priličan broj ljudi. Milioni još uvijek veruju da su porezi potrebni da bismo živjeli u pristojnoj zajednici.
Pa, evo šta nije u redu u vezi s tim. Funkcionisanje čak i najvitalnijih državnih službi može se obezbjediti kupovinom umjesto otimanjem od nas. Ne postoji problem slijepog putnika (free rider problem) – što znači da, budući da neki plaćaju za nešto što drugi mogu da koriste, ti drugi će uporno odbijati da daju svoj udio – pa čak i kad bi postojao, to još uvijek ne bi opravdavalo iznuđivanje.
Ono što ljudi izgleda ne razumiju jeste da je istinski pravedno društvo ono mjesto gdje ljudi mogu živjeti bez potrebe da poriču svoju osnovnu ljudsku suštinu. A naša suština se prije svega sastoji u potrebi da budemo slobodni od prinude drugih ljudi. To je razlog zbog kojeg je ropstvo bilo toliko nemoralna institucija. Zbog toga je prinuda toliko užasna stvar, bilo da je sprovodi jedan čovjek, jedna partija ili većina. To je razlog zbog kojeg bilo kakva vrsta prinude mora biti isključena. Ljudima je zbog njihovog razvoja potrebno da imaju slobodu izbora, a kad je ta sloboda, čak i u maloj mjeri, ometena, njihova ljudska suština je oštećena.
Činjenica da su ljudi tokom historije uglavnom živjeli pod prinudom ni najmanje ne podriva moralnu poentu koju sam izvukao. Tokom historije je također bilo lopovluka, silovanja, pljačke, ubistava, ranjavanja i svih vrsta sličnih zala, pa ipak niko neće ozbiljno tvrditi da je to naprosto bila cijena koju smo platili za civilizaciju. To je zato što je dovoljno očito da su te prakse zlo.
Šta je, međutim, oporezivanje ako ne nametanje trajnog, teškog tereta ljudima bez njihovog pristanka, navodno zato da bi im se dozvolilo da žive, poseduju svojinu i kupuju i prodaju dobra na tržištu.
Zaista, postoje usluge koje u velikoj mjeri omogućuju da radimo bez prinude, a te usluge koštaju. Ali, mi samo treba da platimo da bismo dobili te usluge, ako tako odlučimo. To je ono što zahtijeva civilizovan život. Mi treba da imamo mogućnost da pokušamo da radimo bez bez tih usluga i da snosimo konsekvence toga.
Ali, većina nas ne bi pokušala da živi bez pandura, sudova i vojske, bez svega onoga što rad, posjedovanje svojine, trgovinu stvarima i slično čini udobnijim. A mi možemo da obezbjedimo ove usluge bez angažovanja bilo koje vrste prinudnog aparata, nasuprot tvdnjama onih koji pokušavaju da nam podmetnu shvatanje da su iznuda i prinuda potrebne da bi se suzbile, pa…iznuda i prinuda. To je naprosto besmislica.
OK, dakle, nije se tako često pokušavalo sa obezbjeđivanjem legalnih usluga koje nam nudi država bez prinudnog, u smislu prijetnje oružjem, iznuđivanja njihovog finansiranja. Porezi su uobičajena stvar, pa je rasprostranjeno mišljenje da su oni nužni; ali, upravo tu leži veoma velika laž.
Zašto bi, ipak, toliko mnogo prilično pametnih ljudi insistiralo na tome da je oporezivanje nužno i moralno?
U svom prvom romanu, We The Living, Ayn Rand daje jednom od svojih likova da postavi pitanje: “Šta je država nego sluga i pogodnost za veliki broj ljudi, baš kao električna svetiljka ili vodovodni sistem? I zar ne bi bilo besmisleno tvrditi da ljudi moraju da postoje zbog vodovoda a ne vodovod zbog ljudi.”
Da, bilo bi, ali postoji mnogo, mnogo ljudi kojima se sviđa ideja da nasamare ostale kako bi ostvarili veću kontrolu nad svijetom koji ih okružuje, uključujući i druge ljude. A ti ljudi žele da podmetnu ideju da neko mora biti ovlašten da od nas ostalih iznuđuje finansije, radno vrijeme, dobra i usluge, da bi nam omogućio neke dobre stvari.
Oni počinju tako što kažu: “Pa, mi moramo imati takvo iznuđivanje kako bismo obezbjedili policiju, vojsku i sudove.” Ali, oni se nikada tu ne zaustavljaju. Kada jednom postignu da milioni nas kažu: “O, da, te stvari su od vitalnog značaja, samo napred sa korištenjem prinude da biste ih obezbjedili”, oni nastavljaju, “Pa, sada kada smo ovlašteni da koristimo prinudu, zašto je ne bismo upotrijebili i za sve druge ciljeve različite od obezbeđivanja bezbjednosti?” I tada država postaje sve veće i veća i veća, a moralni argument za prvobitnu iznudu se gubi.
Kao što sam rekao, čitava stvar je jedna podmetačina i samo je pitanje vremena kada će je ljudi shvatiti. Glavni razlog zbog kojeg argument u prilog oporezivanju još uvek odnosi prevagu leži u tome što još uvijek nismo u potpunosti shvatili implikacije prihvatanja individualnih prava i odbacivanja božanskih prava kraljeva i nadređenosti države. Potrebno je, drugim riječima, da principe Američke revolucije izvedemo do njihovih logičkih zaključaka.
Izvor: Tibor Mahan (Katalaksija)
Tibor Mahan – Izvor: “Why Taxes Really Are a Bad Thing”, The Laissez Faire Electronic Times, Vol 2, No 37, 22. septembar, 2003. Tibor Mahan je profesor na Chapman University u Orange-u, California. Pored ostalih, objavio je knjige Liberty & Culture, Essays on the Idea of a Free Society (Hoover Institution Press, 2000), The Passion for Liberty (Rowman & Littlefield, 2003), Initiative — Human Agency and Society, kao i monografiju o Ayn Rand (2004). Prevod: Borislav Ristić
Dialogos.ba
