Radomir Lazić: Mala muslimanska država

Volim svoju zemlju i upravo zbog toga usuđujem se i pisati i govoriti. Poručiti da je poziv u Berlin upućen potpuno pogrešnim ljudima. Problem oni nikada neće riješiti jer mala, „opasna“, muslimanska država je konstanta i njihove „politike“.

Piše: Radomir Lazić
Autor Stefa
tacno.net

Konstanta Američke politike prema BiH je teza potvrđena od bivšeg, ni po čemu dobrom upamćenog, predsjednika da se ne smije dozvoliti podjela Bosne i Hercegovine jer bi u tom slučaju „ostala mala muslimanska država u neprijateljskom okruženju koja bi se morala osloniti na fundamentalističke režime, pa bi postala centar terorizma u Evropi za narednih pedeset do sedamdeset godina“.

Citirajući svjedoka izrečenog, a nemam niti jedan razlog da mu ne vjerujem, uoči skorašnjeg odlaska naše „elite“ u Berlin i iščekivanju rezultata tog sastanka sa Kancelarkom Merkel, kao možda presudnog za opstanak države, ne mogu a da se ne zapitam organizuje li se taj sastanak zbog neprijateljskog okruženja ili onih koji bi, moguće je ali ne i neophodno, potražili pomoć od tih fundamentalističkih režima.

Takvih je, zbog politike koju vode SAD svakim danom sve više i nisu baš svi iz tzv. Islamskog svijeta.

Bez obzira na krajnje neodmjerene izljeve radosti predsjednika male muslimanske države zbog pobjede na izborima Turskog mu kolege, kojem je navodno BiH predata u amanet, teško da bi se iko razuman usudio reći i da je to poziv za pomoć upućen nekom fundamentalističkom režimu. Doduše ima i takvih ali razum im nije baš jača strana.

U svemu tome postoji, kao konstanta nešto, od strane Američkog predsjednika nazvano neprijateljskim, u užem ali i širem geografskom okruženju te male muslimanske države.

Odnos Amerike i EU, posredno kroz rezolucije UN-a i većine svjetskih zemalja, od prvog dana njene nezavisnosti, agresije neprijateljskog okruženja, usvajanja embarga na isporuke oružja pa sve do današnjeg dana tu konstantu politike prema BiH svakodnevno potvrđuje.

Postoji bezbroj pitanja na koja, zasad nema odgovora ali ima predpostavki na osnovu viđenog. Udari NATO snaga na neprijateljsko okruženje nisu bili posljedica masovnih likvidacija civilnog muslimanskog stanovništva nego zarobljavanja vlastitih vojnika i držanja kao talaca.

Rat koji je trebao biti zaustavljen puno ranije zaustavljen je tada, tamo i tako (nosi se ta ludačka košulja i danas) kada su završne vojne operacije u zapadnoj Bosni tu malu muslimansku državu mogle učiniti znatno većom ili bar spojiti njene sadašnje dijelove.

Obraćanje za pomoć fundamentalističkim režimima i njihovo prisustvo na ovim prostorima bio je za dalju sudbinu male muslimanske države pogrešan i zamalo poguban potez ali i očajnički za spas i vlastiti opstanak čak i u zaštičenim zonama.

Putevi kojima su dolazili fundamentalisti, kroz neprijateljsko okruženje, bili su, iz nekog razloga, otvoreni. Njihov boravak i djelovanje, tokom poslijeratnog vremena, sveden je na ograđeni prostor Guantánama a tokom mnogih proljeća i uvođenjem demokratije u zemlje iz kojih su dolazili.

Neprijateljsko okruženje svo vrijeme i dalje je bilo odlučno da malu muslimansku državu učini još manjom.

Konstanta američke, u međuvremenu i politike EU, svedena je sada već na ciničnu frazu „dogovorite se“ te se skorašnji sastanak u Berlinu čini potpuno besmislenim ukoliko se u fokus zanimanja za rješenje problema koji se, punim imenom, zove međunarodno priznata država Bosna i Hercegovina konačno ne usmjeri na neprijateljsko okruženje.

Poglavnici i đenerali, sa malo jačom podrškom nego devedesetih, ponovo marširaju ovim prostorima i dok svijet ne shvati, radi vlastite sigurnosti, da joj od ove i ovakve male muslimanske države, koja je najveći neprijatelj sama sebi, ne prijeti nikakva opasnost dotle će nekima izrasti mali brčići ispod nosa a nekima malo duže brade. Dešavalo se to a i ako se ponovo desi, ko će tada još razmišljati o maloj muslimanskoj državi.

Volim svoju zemlju i upravo zbog toga usuđujem se i pisati i govoriti. Poručiti da je poziv u Berlin upućen potpuno pogrešnim ljudima. Problem oni nikada neće riješiti jer mala, „opasna“, muslimanska država je konstanta i njihove „politike“.

A oni koji i sanjaju o maloj muslimanskoj državi, a ima ih, očigledno ne poznaju svoj vlastiti narod ili im do njega nije ni stalo.