Četiri brutalna ubistva u samo deset dana šokirala su građane naše zemlje.
Ubistvo Farisa Pendeka
28.januara 2024. godine u sarajevskom naselju Otoka ubijen je 19-godišnji Faris Pendek, učenik Pete gimnazije u Sarajevu. Za njegovo ubistvo osumnjičen je 23-godišnji Adem Šuman, koji se nalazi u jednomjesečnom pritvoru.Policija je uhapsila i dvije osobe koje su Šumanu pomagale nakon počinjenog ubistva.
Prema pisanju medija, Faris Pendek je ubijen jednim metkom, a pogođen je u prsa. Bio je na zadnjem sjedištu u Sitroenu, iza suvozača, kada je Šuman pucao iz pištolja. Metak ga je pogodio ispod ruke i bio je koban. Prema istim infomaricjama Šuman je nakon fatalnog pucnja nakon što je pucao drškom pištolja tukao i Farisove prijatelje, koji su zajedno s njim bili u autu.
Ubistvo Saše Kulišića u Doboju
Saša Kulišić je ubijen 29. januara u prijepodnevnim satima. Njegovo tijelo sa ubodnim ranama pronađeno je u šumi, gdje je doveden nakon što je omamljen većom dozom tableta u sopstvenoj kući, a potom ubačen u automobil vezanih nogu, ruku i glave oblijepljene selotejp trakom.
Prvo je uhapšena njegova supruga i njen ljubavnik, zatim je uslijedilo šokantno hapšenje maloljetne kćerke, a nakon čega je otkriveno i da je sestra prvoosumnjičene imala svoju ulogu. Tačne okolnosti se i dalje utvrđuju. Prema saopštenju Okružnog suda u Doboju svaki član porodice imao je zadatak.
Novinar BUKE razgovarao je sa kolegama koji rade u crnoj hronici, i prema njihovim riječima ne pamti se ovakav zločin u Bosni i Hercegovini.
Ubistvo Zvonimira Stefanovića
Zvonimir Stefanović je pronađen mrtav u stanu u banjalučkom naselju Borik u nedjelju 4. februara. Imao je ubodnu ranu u predjelu grudnog koša. Obdukcija je pokazala da je fatalan bio ubod nožem u srce. Za ubistvo Zvonimira Stefanovića osumnjičena je Milica D. iz Banjaluke, kojoj je i određen jednomjesečni pritvor. Kako je objavljeno, osumnjičena je prije nego što je pozvala svog prijatelja, pokušala da prikrije tragove, te da očisti pod u stanu gdje je ubijen Stefanović.
Ubistvo Amre Kahrimanović
7.februara ubijena je Amra Kahrimanović. Nju je u ugostiteljskom objektu sa više hitaca usmrtio osumnjičeni E.Ć, koji je nedugo nakon ubistva uhapšen. Osumnjičeni je pripadnik MUP-a TK. Ovo je još jedan slučaj femicida u Bosni i Hercegovini a posebno šokira činjenica da je osumnjičeni za ubistvo pripadnik policije.
Najpoznatija nerasvjetljena ubistva
I građani i stručna javnost upozoravaju na nepovoljnu bezbjednosnu situaciju u Bosni i Hercegovini, i podsjećaju da je mnogo ubistava u zemlji ostalo nerasvjetljeno.
Baš na današnji dan navršava se osam godina od napada na Dženana Memića koji je 15. februara podlegao. Porodica memić tvrdi da je ubijen, a pravosuđe nije pokazalo efikasnost i sposobnost da istraži okolnosti smrti mladića Dženana Memića. Kantonalno tužilaštvo u Sarajevu dva puta je pokušalo slučaj prikazati kao saobraćajnu nesreću koju su skrivili Ljubo i Bekrija Seferović. Oba puta Sud je smatrao da Tužilaštvo nije izvan razumne sumnje dokazalo da je Dženan stradao u saobraćajnoj nesreći.
U martu se navršava 6 godina od pronalaska tijela Davida Dragičevića. Tijelo mladića je pronađeno na ušću pritoke Crkvene u rijeku Vrbas kod tvrđave Kastel u Banjaluci, dana 24. marta 2018. godine. Prvobitna policijska istraga utvrdila je da smrt nastala utapanjem, ali bez elemenata krivičnog djela.
Novinar Euroblica Nikola Morača, koji godinama prati crnu hroniku, kaže da bezbjednosna situacija ne može biti drugačija u sistemu koji nije uspio riješiti više desetina ubistava.
“Mi ne možemo govoriti o povoljnoj bezbjednosnoj situaciji, i ne trebamo se kriti iza neke statistike koja govori suprotno. Situacija je loša. Imate slučajeve ubistava i zločina koji su nepojmljivi” kaže za BUKU Morača.
Njegov kolega, novinar Nezavisnih novina, Dragan Sladojević kaže za BUKU da se ne sjeća da smo, u posljednih 10 pa i više godina, u ovako kratkom periodu imali ovoliko gnusnih zločina.
“Koliko šokira ova crna statistika, jednako mi je i šokantno što ćute svi koji bi trebali da se oglase. Šta još treba da se desi da neko izađe pred javnost i kaže da je kap zaista prelila čašu i da se nešto mora uraditi? Šta je urađeno na prevenciji?” pita se naš sagovornik.
Ako je nešto i urađeno, rezultati očigledno izostaju i hitno je potreban drugi, odlučan pristup.
“Nije rješenje rasvijetliti zločin, već ga spriječiti. Ne mislim tu isključivo na policiju, već na sve institucije koje su odgovorne. Zvono za uzbunu se davno oglasilo. I samo je pitanje – ko je sljedeći?” kaže Sladojević za BUKU.
Četiri nedavna ubistva, koja su se dogodila u kratkom vremenskom razmaku u Bosni i Hercegovini, primjeri su neuspjeha države i bezbjednosnih struktura da svojim građanima osiguraju sigurnost.
Od slučaja Farisa Pendeka do Amre Kahrimanović, svako od ovih ubistava, nosi sa sobom priču o nemoći, strahu i nepravdi. U slučajevima kao što je jučerašnji femicid počinjen od strane pripadnika policije nad Amrom Kahrimanović, alarmira to što upravo bezbjednosne strukture koje bi građane trebalo da štite, postaju izvor prijetnje. I ubistva sa više hitaca.
Nepovoljna bezbjednosna situacija ogleda se i u nizu nerasvijetljenih ubistava koja ostaju kao otvorene rane društva. Slučajevi Dženana Memića i Davida Dragičevića simbolizuju kolektivnu borbu za pravdu i transparentnost pravosudnih organa. Da spominjemo ubistva Milana Vukelića, Slaviše Krunića, imena se sama pišu…
Obnova povjerenja u institucije, osiguravanje pravde za žrtve i njihove porodice, i izgradnja sistema koji je imun na korupciju i nepravdu, put je kojim se neminovno mora krenuti. Samo tako se može izgraditi društvo u kojem se svaki građanin osjeća sigurno, poštovano i zaštićeno. Kako sada stoje stvari, taj put biće veoma dugačak, jer nikako neko da napravi prvi korak.
Buka
