Kako su islamističke zaklade i udruge u regiji stvarale regrutne centare ISIL-a i nevjerojatna šutnja hrvatskih medija
Nakon dvije godine istrage su krajem ožujka ove godine u Italiji uhićena trojica pripadnika terorističke ćelije ISIL-a, medijima je priopćio direktor Središnjeg ureda talijanske policije za suzbijanje i prevenciju terorizma i subverzivnih aktivnosti (DIGOS). Načelnik prefekture DIGOS-a je potvrdio da je istraga traje dvije godine i da su uhićene tri osobe, dvojica državljana Albanije i jedan talijanski državljanin porijeklom iz Maroka. Dvojica Albanaca su stric i nećak, a otac 20-godišnjeg pripadnika terorističke ćelije je izjavio: „Moj sin je predivan dečko i stavio bih ruku u vatru za njega, ali ako je terorista, onda ću ga ubiti vlastitim rukama!“, prenosi talijanski portal Lettera43.
Reklo bi se da je vijest kao i svaka druga. Ništa posebno. No, talijanski istraživački novinar Dino Garzoni je pokušao otkriti razlog otkud i zašto Albanci u ćeliji ISIL-a? U Italiji ih živi nekoliko stotina tisuća, vrlo dobro su integrirani u društvo i , ako izuzmemo jedan manji dio koji se bavi kriminalom, prostitucijom i preprodajom droge, svi ostali se ni po čemu ne razlikuju od prosječnih Talijana.
Istragom je Dino Garzoni krenuo od Albanije, ali se u ovom slučaju klupko na kraju odmotalo do Kosova gdje je razgovarao s talijanskim kontingentom K-Fora koji u Dečanima obavlja zadaću u sklopu „Multinacionalne borbene skupine – Zapad“ (Multinational Battle Group West). Tamo je došao do zastrašujućih otkrića i dobio potvrdu da je organizacija koja je vrbovala trojicu talijanskih islamističkih ekstremista samo vrh sante leda koju čini mreža saudijskih i katarskih nevladinih udruga i vjerskih zajednica koje na Kosovu godinama stvaraju pravu malu armiju za obavljanje borbenih misija u redovima terorističke skupine ISIL, prije svega u Siriji i Iraku.
Kosovo – Saudijske i katarske NVO kao mobilizacijski centri ISIL-a
Odrasli nakon rata u siromaštvu, indoktrinirani u sjeni, dobro plaćeni, a zatim poslani da se bore u redovima ISIL-a. Tako otprilike izgleda fenomen regrutacije mladih ljudi na Kosovu koji će se kasnije boriti u terorističkim organizacijama i islamističkim skupinama.
Sa svojim polupustim selima ova zemlja i dalje plaćaju danak terorizmu. Policijski izvori u Prištini navode kako je samo u prošloj godini oko 300 boraca otišlo u Siriju i Irak, od kojih je 30 poginulo u oružanim sukobima.
Procjenjuje se da je na Kosovu oko 50 tisuća ekstremista koji su voljni boriti se u redovima islamističkih skupina. Dakle, reklo bi se da je riječ o jednom manjem dijelu populacije, ako uzmemo u obzir da na Kosovu trenutno živi oko 2 milijuna ljudi i čije je albansko stanovništvo 90% muslimanske vjeroispovijesti.
Međutim, ovdje govorimo o dostupnim podacima, ali se zaboravlja na izolirane zajednice u ruralnim područjima, gdje su korijeni religije jači i to su idealna mjesta za skrivanje militanta koji se vraćaju iz svjetskih sukoba i čekaju da opet dobiju poziv za odlazak u borbu.
Kosovske vlasti su odgovorile s nekoliko racija i pretraga u “vrelim” područjima, što je prošlog ljeta dovelo do uhićenja više stotina militanata, uključujući i desetak imama. Sredinom kolovoza prošle godine je kosovska policija već u prvom danu akcije s dvanaest različitih lokacija privela 40 militanata ISIL-a, za koje je potvrđeno da su bili u Iraku i Siriji, a pronađena je i određena količina eksploziva i oružja.
Ove brojke neprestano rastu i situacija se na Kosovu pogoršava, a ovaj je fenomen bio moguć zahvaljujući sporom, ali dobro planiranom procesu radikalizacije koji je počeo odmah nakon krvavog međuetničkog rata 1998. – 1999. i eskalirao je s početkom sirijskog sukoba. Nakon 1999. su na Kosovo, koje se još uvijek oporavljalo od posljedica rata i bijede, došli “novi proroci”. Uvezeni ekstremni islam je na Kosovu naišao na više nego plodno tlo za svoje aktivnosti.
Iza legalne fasade humanitarnih organizacija iz različitih arapskih zemalja se u stvari kriju uredi u kojima je moguće završiti u bilo kojem kriznom žarištu gdje ratuju islamističke ekstremističke skupine. Istina je i da te nevladine udruge i organizacije vjerskog karaktera ljudima i obiteljima daju besplatnu pomoć, te provode tečajeve za mladež, ali je sve usmjereno na zadobivanje povjerenja ljudi koji će prihvatiti njihovo vjersko učenje, a posebna se pozornost daje ranoj indoktrinaciji u kojoj se naglašavaju vrijednosti islamskog kalifata.
Sve se to pretjerano i ne skriva, što još više zabrinjava u cijeloj ovoj priči. Općenito, suradnja neće započeti ako zajednica prvo ne odobriti gradnju džamije u selu, a na vojnu obuku se ide tek nakon što su mladi kosovski Albanci svladali tečajeve engleskog jezika ili informatike. Usporedo moraju pohađati i propovijedi koje vode arapski učitelji, koji ih uče o temeljima islama i potrebom za jedinstvom među svim muslimanima u svijetu. Dakle, reklo bi se da nema ničega spornog. Konačno, zašto bi nekome smetalo zajedništvo svih muslimana ili temeljno učenje islama?
Kada dosegnu dob 16 ili 17 godina se najzaslužnijima – u smislu odanosti – nudi mogućnost da završe svoju obuku u inozemstvu, a to je uglavnom zemlja iz koje dolazi humanitarna organizacija ili u velikim islamskim centrima, kao što je u vrijeme vladavine Muhameda Morsija bilo Sveučilište u Kairu, a kasnije negdje drugdje.
Obavještajni podaci govore da religiozne studije u ovom „paket-aranžmanu“ redovito prati vojna obuka u kojoj se uče taktike urbanog ratovanja, uporaba oružja i eksploziva. No, to nije sve, jer se za neke propovjednike koje su te nevladine udruge poslale na Kosovo zna da su ranije obučavali militante Al Qaede u Afganistanu.
Ovdje se nameće pitanje da, ako se već sve zna, kako to da brojne islamističke NVO i vjerske organizacije i dalje djeluju na Kosovu, vjerojatno na cijelom području Zapadnog Balkana i šire, odakle šalju borce u Siriju i Irak, a da nitko ništa ne poduzima? Ako je tako, onda igrokaz sa stotinjak uhićenih i desatak privedenih imama na Kosovu služi kako bi se svjetskoj javnosti poručilo da se Priština “bori protiv terorizma”, dok s druge strane broj ektremista progresivno raste iz generacije u generaciju i nitko se ne želi suočiti s tim problemom, gotovo sigurno iz razloga što je ova je ova armija “topovskog mesa” negdje nekome potrebna.
Najsposobnijim učenicima oko 400 eura i čak 30 000 eura za borce
Među humanitarnim organizacijama i udrugama koje su bile pod nadzorom anti-terorističkih službi treba naglasiti njih nekoliko, a to su:
1.) Saudijski odbor za zajedničku pomoć Kosovu (The Saudi Committee for United Aid to Kosovo)
2.) Islamska humanitarna zaklada El Haramein (Islamic Humanitarian Foundation El Haramein)
3.) Globalno vijeće muslimanske mladeži (Global Council of Muslim Youth)
4.) Međunarodni islamski fond za pomoć (Islamic International Fund for Aid)
5.) Društva za oživljavanje islamskog nasljeđa (Society for the Revival of Islamic Heritage)
6.) Zaklada Kur'an Kosova (Koran Foundation of Kosovo).
Ovdje se vraćamo na početak priče, jer je slična mreža nevladinih organizacija također ukorijenjena u Albaniji, a iz jedne od njih dolaze dvojica članova navodne ćelije ISIL-a koji su uhićeni krajem ožujka u Italiji. Osim toga ove zaklade, NVO i „vjerske“ organizacije djeluju i na području Bosne i Hercegovine i Makedonije, pozivajući se na svoje izvore u međunarodnom kontingentu na Kosovu tvrdi Dino Garzoni.
Procjenjuje se da su organizacije koji su u posljednjih nekoliko godina došle na Kosovo financirane s preko 35 milijuna eura, i to isključivo iz Saudijske Arabije i Katara, ali i dijelom iz Libanona, Libije i UAE.
Naravno da se iza svega krije i ekonomski aspekt, a poznata je priča o egzodusu mladih Albanaca kojih je na desetine tisuća u proteklih nekoliko mjeseci zbog bijede napustilo Kosovo i zauvijek otišlo na Zapad.
Oni koji ostanu i pridruže se ovim zakladama i NVO u ranim fazama indoktrinacije najbolji učenici primaju 300-400 eura, a kada dođe trenutak za odlazak na bojište, onda mogu dobiti čak do 30 000 eura. Ako uzmemo u obzir da je na Kosovu prosječna plaća 200-300 eura mjesečno, a nezaposlenost mladih iznosi 55%, onda je ovo mnogima jedini bijeg iz siromaštva.
Tu je i sukob između Srba i Albanaca, a na meti islamističkih ekstremista su često preostali pravoslavni objekti i crkve na Kosovu. Pravoslavni samostan Dečani je objekt kojeg talijanski kontingent čuva 24 sata dnevno. Vojnici K-Fora tvrde kako su nedavno na napuštenoj tvornici koja se nalazi uz cestu u blizini samostana osvanuli grafiti “Isis” i “Aksh”, akronim terorističke organizacije “Armata Kombëtare Shqiptar”, što bi u prijevodu značilo “Albanska nacionalna armija”.
Kasije su brojni mediji snimili ove poruke , a nešto slično je napisano i na vanjskim zidovima pravoslavnog sjemeništa u Prizrenu. U oba slučaja je albanska većina javno optužila kaluđere da su sami ispisali grafite samo kako bi privukli pozornost.
Treba reći da su prvi koji su upozorili na stvaranje prvog “bijelog džihada” od strane islamskih nevladinih organizacija bila povijesno umjerena muslimanska zajednica na Kosovu, kao na primjer “Bratstvo Bektashi” u kojem vjerski aspekt nikada nije bio toliko dominantan. Zapadni analitičari tvrde da je to vjerojatno ostavština komunističkog režima Josipa Broza Tita, koji se oštro suprotstavljao vjerskom i nacionalističkom ekstremizmu, što bi moglo biti i istina, ali je to jedna druga tema.
Prije nekoliko godina su se u malim i velikim centrima, poput gradova Peć i Prizren, pojavile bogomolje prvih sljedbenika koji su propovijedali povratak čistoći i strogosti religije u svim svojim obredima, ali samo onako kako propisuje vehabizam (fundamentalistički islamski pokret rođen 1920. godine u Saudijskoj Arabiji).
Gledani sa sumnjom od strane ostalih vjernika na Kosovu, koji nisu navikli vidjeti duge brade i tradicionalne arapske haljine, “novi proroci” su došli u sukob imama lokalne muslimanske zajednice. Mnogi su udaljeni iz tradicionalnih lokalnih džamija, ali su njihovi sljedbenici ubrzo pronašli nova mjesta koja su im s novcem fondova iz navedenih zemalja izgradile islamističke NVO i zaklade za koje ne bi bilo teško prikupiti dokaze o nihovim ilegalnim aktivnostima, ali se „borba protiv terorizma“ na Zapadnom Balkanu za sada svodi na medijske spektakle i uhićenja očajnika poput Mevludina Jašarevića u Sarajevu, dok se s druge strane nitko ne usudi u korijenu sasjeći opasnost koju sa sobom nose barem ovih šest organizacija za koje i anti-terorističke službe tvrde da sve svi putevi istrage oko regrutacije islamističkih militanata vode do njih.
Možda u svom “altruizmu” saudijski i katarski “novi proroci” mladim kosovskim Albancima koji ne žele bježati i živjeti na Zapadu žele pružiti nove mogućnosti, a jedna od njih je i prihvaćanje njihovog učenja, a potom odlazak na bojišta u Siriju i Irak.
Hrvatski “zavjet šutnje” o spoznajama o ISIL-u
Iako je ova konkretna istraga talijanskog novinara odvela do Kosova, naravno da je to samo jedno od područja u našoj regiji gdje ove takozvane NVO i vjerske zaklade iz porijeklom uglavnom iz zaljevskih monarhija provode svoje aktivnosti, a njihovo otkriće i jest najvrijedniji dio njegove reportaže.
Međutim, s druge strane zabrinjava činjenica da je većina ljudi gotovo u potpunosti neinformirana o navedenom, a sve se djelomično otkrije kada krenu akcije uhićenja, kao ona prošlog ljeta na Kosovu ili „Operacija Damask“ u Bosni i Hercegovini.
U manjim zajednicama, kao na primjer trnovački imam Selvedin ef. Beganović u Bosni i Harcegovini, još uvijek postoje ljudi koji se opiru ovom izopačenom učenju i odlasku mladih muslimana iz BiH na bojišta na Bliski istok. Nažalost, imam Beganović je svojom otvorenom osudom terorizma sebe doveo u situaciju da je zatočenik u vlastitom domu i džamiji i nitko mu ne može jamčiti sigurnost.
Mediji također igraju veliku ulogu u ovom zavjetu šutnje,a tko je pratio napise oko „Operacije Damask“ i drugih uhićenja u bližem susjedstvu prijetit će da se ne spominju imena zaklada i NVO koje prema izvješću anti-terorističkog odjela talijanske policije otvoreno proziva Dino Garzoni.
U nas se nakon takvim akcija spominju marginalci poput Bilala Bosnića i njemu sličnih, ali se u vrh piramide nitko ne usudi dirnuti. Unatoč činjenici da se sve ovo odvija na samo nekoliko kilometara od Hrvatske i u srcu BiH, Kosova, Makedonije, moguće i Sandžaka, najtiražniji mediji u nas su prvo čekali da strane agencije objave vijest o prisutnosti regrutnih centara i aktivnostima ISIL-a u našem susjedstvu, a tek onda su se „osmjelili“ napisati dva retka o tom „strašnom fenomenu“.
„Bosna i Hercegovina je najveći regrutni centar ISIL-a u Europi i ne radi se samo o državljanima BiH, nego i pojedincima iz Njemačke, Austrije i državljanima Srbije“, tako je pisao Jutarnji List, koji je, kao napominje portal Eurasia, reportažu preuzeo od skupine njemačkih novinara koji su posjetili Gornju Maoču na sjeveroistoku BiH, sela u kojem žive pripadnici vahabitske zajednice i koje je mjesto odakle je Bilal Bosnić otvoreno pozivao mlade na odlazak u redove takozvane „Islamske države u Siriju i Irak“.
„Čim su nas vidjeli sakrili su crne zastave ISIL-a“, pišu njemački novinari. Njima se potom obratio Edis Bosnić, prema medijima lider vahabitske zajednice, koji je rekao: „Ako tražite teroriste, ovdje ih sigurno nećete naći. Mi vodimo miran život po pravilima islama i ne želimo novinare da nam hodaju uokolo.“
Bosnić je dodao kako se protivi bilo kojem obliku nasilja, ali njemački novinari tvrde da se na njegovom Twitter profilu jasno vidi podrška ISIL-u.
U ovoj reportaži ne iznenađuju ni Bosnić, niti Gornja Maoča, selo koje kao da je odabrano da bude žrtveno jagnje kada treba pisati o ISIL-u i odlasku mladih muslimana na ratišta u Siriji i Iraku.
Ono što iznenađuje je da hrvatski mediji moraju pričekati „uslugu“ njemačkih novinara, a tek onda objaviti vijest.
Zbog čega je ovo važno napomenuti. Zato što je ubijeni hrvatski novinar Ivo Pukanić u svom iskazu sucima u Bariju 2002. godine rekao „kako Hrvatska ima najsofisticiranije tajne službe koje surađuju s američkom agencijom NSA i redovito prate što se događa u Bosni i Hercegovini. Nemoguće je da se nijedan hrvatski novinar nije sjetio jednog od svojih „neimenovanih izvora“ u našim tajnim službama i da nam se plasiraju skraćene reportaže njemačkih medija.
Hrvatska jest tradicionalno zainteresirana za zbivanja u BiH, a poznato je da je hrvatska vlada vjeran saveznik Washingtonu u „borbi protiv terorizma“ i stoga je godinama prikrivala špijunske aktivnosti američke agencije NSA na Balkanu.
„Ta nam je agencija dala najbolju moguću opremu koju je imala, a hrvatska agencija je njima davala sve što im je trebalo. Amerikanci su obučili hrvatske obavještajce u Sjedinjenim Državama i kroz neku vrst suradnje pokrivaju cijeli teritorij u regiji. Iz četiri središnjice, sa svom potrebnom opremom, upravlja se s niz izdvojenih postaja iz kojih se nadzire cijeli Balkan. Iz ova četiri centra, koja su smještena u blizini Srbije i Crne Gore, prisluškuje se cijeli telefonski promet na području bivše Jugoslavije. Oprema koju je NSA ustupila Hrvatskoj i s kojom se zajedno služe može odjednom pratiti 40 000 telefonskih razgovora“, istražiteljima talijanskog Istražnog odjela za borbu protiv mafije (Direzione Investigativa Antimafia) 2002. u Bariju je izjavio pokojni Ivo Pukanić, a njegova je izjava 2013. objavljena u knjizi „Bivša Jugoslavija – Prljave igre na Balkanu“ (Ex Jugoslavia: Gioco sporco nei Balcani)
Čudno da jedan sličan aparat, koji je još 2002. imao najbolju opremu na svijetu i koji tvrdi da vodi „najveću borbu protiv terorizma na globalnoj razini“, nije vidio što se događa u regiji koju godinama nadzire i prati i da je ISIL na Zapadnom Balkanu pustio korjene do te mjere da nam iz susjedstva i preko našeg teritorija za Bliski istok prolaze i odlaze na stotine i tisuće mladih ljudi, indoktrinirani još od djetinjstva da za novac postanu „borci globalnog džihada“.
Foto: Lavdrim Muhaxheri (25), mladi kosovski Albanac u redovima „Islamske države“ u Siriji, koji je postao “poznat” po objavljivanju fotografija svojih okrutnih egzekucija. Navodno je ubijen u borbama protiv sirijskih Kurda u kolovozu prošle godine:
