Dvije trećine mladih u BiH o seksualnosti se informiše putem internet-portala, a nešto manje od polovine njih razgovara sa prijateljima
Djevojka: Obrazovanje nije bilo, ali smo imali neželjenu trudnoću u devetom osnovne. Djevojčica u jednom, dječak iz drugog odjeljenja. Na početku godine se to desilo, valjda su se oni skontali nekad prije, uglavnom, ona je rodila već u devetom razredu. Ja se sjećam samo onako komentara po hodnicima i od nastavnika, nastavnica, čistačica, i svih ljudi koji tračaju, a niti jedan zvaničan razgovor…
Ispitivač: Ništa konkretno da se desilo?
Djevojka: Išli smo joj onako u posjetu na babine kao razred.
Ispitivač: Dobro, to je drugarski. Ali o kontracepciji?
Djevojka: Ništa, ništa.
Krajem prošle godine uradio sam istraživanje o seksualnosti mladih u BiH, a prije nepunih mjesec dana objavljena je i studija sa nalazima tog istraživanja. Studija se zove, sasvim logično, “Seksualnost mladih u BiH”, a možete je besplatno preuzeti sa sajta Proeduca.net.
Elem, u tom istraživanju smo se bavili različitim temama seksualnosti, a tema o kojoj danas pišem je kako se mladi u BiH informišu o seksu, tj. koji su to mediji koje koriste za informisanja, ali i koliko vjeruju tim medijima?
U istraživanju su anketirane 1.072 mlade osobe od 15 do 30 godina na teritoriji cijele države, a anketu su proveli studenti psihologije sa pet državnih univerziteta.
Dvije trećine mladih u BiH o seksualnosti se informiše putem internet-portala, a nešto manje od polovine njih razgovara sa prijateljima ili dobija informacije putem društvenih mreža. Svaki četvrti mladić ili djevojka se informiše preko YouTubea i podkasta, a svaki peti u razgovoru sa ljekarom. Svaki deseti mladi čovjek se o seksualnosti informiše putem televizije, škole i roditelja. Mladi se o seksualnosti rijetko informišu razgovarajući sa vjerskim službenicima, iz novina i časopisa, i najmanje kroz razgovor sa psiholozima i pedagozima.
Djevojke su više zainteresovane za ove teme, a samim tim se i više informišu o seksualnosti iz različitih izvora.
Fokus grupe su pokazale da se mladi ljudi sa seksualnošću susreću ne svojom voljom, već da je ona svuda oko njih, ali da tome počinju da pridaju pažnju, tj. da istražuju, oko šestog razreda osnovne škole.
Sa roditeljima se razgovara rijetko, i to uglavnom prije polaska u školu i ulaskom u pubertet. U predškolskom periodu djeca samoinicijativno pitaju roditelje o nastanku beba, trudnoći i rađanju, dok u pubertetu obično roditelji iniciraju razgovor o kontracepciji. Kod jednog broja djevojaka, ali ne svih, razgovor sa majkom se desi u trenutku javljanja prve menstruacije. Velikom broju mladih je neugodno da o tome pričaju sa roditeljima i zbog toga traže alternativne izvore informisanja. S druge strane, za roditelje oni su uvijek djeca i smatraju da je rano da se o tome razgovara. Izgleda da se o seksu lakše govori u porodicama u kojima je izgrađeno povjerenje između roditelja i djece.
Po potvrdu mišljenja na društvene mreže
Veliki dio mladih traži odgovore preko internet-pretraživača (Google i sl.), dok jedan broj to čini putem društvenih mreža, prije svega TikToka, a onda i YouTubea, Instagrama i sl. Mladi spominju igrane serije i filmove gdje vide nešto „interesantno“ i to ih podstakne da poslije detaljnije istraže ono što su vidjeli, a tiče se seksualnosti. Jedan broj mladih je o temama vezanim za seksualnost čitao na forumima jer su mislili da su iznesena iskustva na njima mnogo realnija i životnija u odnosu na druge medije. Kontracepcija je uvijek interesantnija od polno prenosivih bolesti ili nekih drugih tema koje se tiču seksualnosti.
Pornografija jeste prisutna među mladima, ali nije toliko važna za njihovo znanje koliko upoznavanje seksualnih tehnika.
Zanimljivo kako mladi ljudi rezonuju da li je ono što pročitaju ili pogledaju na internetu relevantno. Na TikToku ili drugim društvenim mrežama oni imaju priliku da vide i čuju o nečemu što je za njih nepoznato i novo. Potom se prate komentari drugih, i na osnovu komentara drugih oni donose zaključke koliko je ta informacija relevantna. Takođe se analiziraju lajkovi i šerovi. Važno je naglasiti da mladima društvene mreže služe kao potvrda da i drugi imaju slične dileme i interesovanja, što ih motiviše da istražuju dalje, tj. da provjere na internetu preko drugih izvora. Na kraju, važan je i sam stav ispitanika o nekoj temi. Ako je ono što čujemo, vidimo ili pročitamo u skladu sa našim očekivanjima, lakše ćemo ga prihvatiti. Koliko će sadržaj sa interneta postati relevantan mladim ljudima zavisi i od okruženja u kojem se mladi kreću.
Lovačke priče među mladićima
Prijatelji su važan izvor informacija za mlade ljude, ali upitne tačnosti. Iz odgovora mladih stiče se utisak da se razgovori mladića i djevojaka umnogome razlikuju. Muškarci su skloni preuveličavanju i izmišljanju, i njihove teme se odnose više na seks i kontracepciju, dok među djevojkama nalazimo teme koje se tiču kontracepcije, fiziologije, muško-ženskih odnosa, ljubavi i sl.
U osnovnim školama se o tome sporadično govori i to najčešće na časovima Biologije i u okviru lekcija koje se ne bave reproduktivnim organima, virusima i higijenom. Ponekad se na odjeljenskim zajednicama govori o pubertetu i ponašanju djevojčica i dječaka. Dešava se da se o ovim stvarima razgovara samo sa dječacima ili samo sa djevojčicama.
I šta reći za kraj?
Kada se govori o informisanju o seksualnosti, mladi u BiH su najčešće prepušteni sami sebi, tj. bespućima interneta, a potom prijateljima. Sasvim je jasno da oni u dva klika mogu da dođu do bilo kakvog sadržaja na internetu, ali dilema koja postoji jeste da li oni iz te šume podataka mogu da prepoznaju koje su informacije relevantne, a koje ne. U zavisnosti od kvaliteta tih informacija zavisiće i njihovo ponašanje. Sudeći po onome što smo čuli od ginekologa u Sarajevu i Banjaluci, te informacije su ili pogrešne ili nemaju velikog uticaja na njihovo ponašanje.
analiziraj.ba
