Kako Macron brani vitalni nacionalni interes
Socijalni bunt koji su Francuzi iskazali (ne samo u ovoj instanci, nego neprestano kroz historiju) postao je u BiH skoro pa naučna fantastika, fikcija nekoga vremena za koje smo zaboravili da je postojalo
Motivirani rastućim cijenama goriva i troškovima života uopće, pokret žutih prsluka u Francuskoj četiri je vikenda zaredom upriličio nasilne proteste na ulicama Pariza i drugih većih i manjih gradova u ovoj državi. Predsjednik Francuske Emmanuel Macron reagirao je tako što je pokušao proteste predstaviti kao pokušaj destabilizacije države, te je u nekoliko navrata promovirao narativ o vjerskoj i nacionalnoj motiviranosti protesta. Taj „državni udar“, kako ga je Macron nazvao, čin je opozicije koja pod svaku cijenu želi da svrgne njega i njegovu vladajuću partiju s vlasti.
Macron je, također, osudio prosvjednike kao izdajnike ideje francuske nacije, kao antipatriote i soroševce koji su od strane velikih sila plaćeni da u državu koja sasvim normalno funkcionira unesu nemir. Protesti su tako okarakterizirani kao još jedan pokušaj predstavljanja socio-ekonomskih neprilika kao uzroka nemira, dok je, ustvari, pozadina priče tek pokušaj destabilizacije Francuske i ugrožavanje vitalnog nacionalnog interesa „pravih Francuza“. „Nećemo dozvoliti da nam stranci kroje unutarnju politiku“, naglasio je Macron, te je kroz svoje medijske outlete pozvao na javni linč svojih političkih protivnika i kritičara.
Ovo se, naravno, nije desilo. Nemiri koji u Francuskoj traju četiri sedmice rezultirali su jučer u tom da je Emmanuel Macron javno osudio nasilje tokom protesta, ali je također rekao i to da je gnjev prosvjednika „dubok i u mnogim aspektima legitiman“.
Nama u BiH bi možda bilo lakše povjerovati u prva dva paragrafa ovoga teksta, nego u ovo što se uistinu dogodilo. Macron je dodao da će se minimalne plate uvećati za 100 eura mjesečno krenuvši od 2019. godine. Također, prekovremeni rad neće biti oporezovan i porez koji je planiran za penzionere čija je penzija manja od 2000 eura bit će ukinut. Također, također… zamolio je sve one poslodavce koji su „u mogućnosti“ svojim radnicima dati bonus na kraju godine, da to i učine.
„Mi smo u historijskom trenutke naše države“, dodao je Macron na kraju svog obraćanja. „Sa dijalogom i angažmanom mi ćemo uspjeti. Moja jedina briga ste vi, moja jedina borba je za vas – naša jedina borba je za Francusku.“
Francuzi niže i srednje klase Macrona doživljavaju kao arogantnog „predsjednika bogataša“ iliti elite, te su ga u jeku protesta prozvali da dadne ostavku na funkciju. Macronov odgovor je ispočetka bio defenzivan. Njegova vlada je osuđivala proteste kazavši da neće pokazati toleranciju za anarhiste i pripadnike krajnje desnice koji pokušavaju iskoristiti proteste u svrhu destabilizacije države i vlade. Međutim, kako su odmicale sedmice i kada su protesti ušli u četvrti vikend u kojem je glas prosvjednika bio jasan po pitanju zahtjeva, Macron nije imao drugu opciju nego shvatiti proteste kao ono što oni zapravo jesu: ekonomski, a ne politički motivirani.
Socijalni bunt koji su Francuzi iskazali (ne samo u ovoj instanci, nego neprestano kroz historiju) postao je u BiH skoro pa naučna fantastika, fikcija nekoga vremena za koje smo zaboravili da je postojalo. Naša građanska učmalost, međutim, ne smije se pripisati isključivo nedostatku civilne kuraže koja je potrebna za ovakve vrste protesta. Bitno je imati na umu na koji i kakav način se sankcioniraju protesti u BiH, državi koja Francuskoj nije ni do koljena po pitanju ekonomskog standarda. Egzistencija porodica često ovisi o strahu funkcionera da im se kroz ama koliko benignu kritiku zaljulja fotelja. Stoga se retorika domaćih političara svodi upravo na onu paradigmu iz prva dva paragrafa ovoga teksta, što je u kombinaciji sa kolektivnim PTSP-om koji kao narodi i narodnosti još uvijek proživljavamo, recept za našu letargičnost.
Rješenje je jednostavno. „Birajte nove ljude“, često nam govore ti stranci koji „unose nemire u BiH“. Ali, ko će im vjerovati? Čim oni hoće te „nove ljude s progresivnim idejama“, vjerovatno im je od koristi za ostvarivanje svojih ciljeva. Odgovor na ovakvu prijetnju je zatvaranje u nacionalne tabore iz kojih ćemo braniti naš vitalni nacionalni interes. Osim, naravno, kada je u pitanju čuvanje spomenutih fotelja, u kojem slučaju je dozvoljeno i koaliranje i sa smrtnim političkim neprijateljima. To se, doduše, ne smatra izdajom vitalnog nacionalnog interesa, jer je to, zaboga, odlika dobrog političara, tj. da pristaje na kompromise na koje se mora pristati. Nažalost, ti kompromisi u BiH uglavnom podrazumijevaju kompromise u korist čuvanja vlasti, a u Francuskoj u korist građana.
Stoga će biti za očekivati da će oni u medijima u BiH koji su u funkciji nacionalnih stranaka, Macronovo udovoljavanje onima za koje radi, tj. građanima, biti predstavljeno kao slabost, a njegova poruka francuskom narodu kao komunističko-socijalistička obmana koja ne može opstati. Nećemo čekati dugo. Eno čujem već tastature kako kucaju da će Francuzi kao nacija propasti zbog Macronovog poteza; kako će francuska ekonomija biti mizerna zbog liberala i socijalista. Hvala Bogu pa je nama u BiH kuća daleka od njihove.
Autor: Ernad Osmić, Prometej.ba