Kako je terorizam upalio fitilj na bombi fašistoidne mržnje

Može li islamski terorizam pobijediti Zapad? Može. Ako Zapad bude reagirao suspenzijom demokracije i mržnjom prema drugačijima (ili onima koje percipira kao drugačije), svest će se na puki geografski pojam i počet će upadljivo sličiti svome protivniku

Autor: Vuk Perišić

Teroristi znaju da se ne mogu nositi sa zapadnom vojnom i ekonomskom nadmoći, ali njihove ambicije se i ne kreću u smjeru takve, izravne konfrontacije. Dovoljno je izazvati strah, moralnu paniku i mržnju te pustiti Zapad da uništi sebe samoga.

Napad na njujorške Kule-blizance, londonski metro ili pariško kazalište Bataclan samo su taktička sredstva u postizanju strateškog cilja da Zapad odustane od demokracije, ljudskih prava te načela vjerske i etničke jednakosti, riječju, da postane zapadna inačica ISIL-a, kršćanska džamahirija. Na djelu je sociološka bomba, neusporedivo opasnija od bilo kakvog eksploziva. Eksplodirala je u obliku fašistoidne mržnje prema svemu što u percepciji europskog malograđanina stoji u bilo kakvoj vezi s arapskim i islamskim svijetom. Ona u javnosti nije prisutna u mjeri u kojoj bi htjela biti – za sada luduje u opskurnoj anonimnosti interneta – ali je činjenica na koju računaju ili moraju računati i iskreno kozmopolitski i demokratski političari. Ironično je da se ta mržnja poziva na ‘obranu Europe’ i ‘zapadnih vrijednosti’ iako je upravo ona faktor koji će europskoj demokraciji doći glave. Iza prezira prema izbjeglicama s Bliskog istoka i sijanja smrti u zapadnim metropolama stoji jedno te isto mentalno stanje, jedna te ista pervertirana percepcija koja ljepotu raznolikosti doživljava kao ugrozu.

Ne postoji tako jaka i sposobna teroristička organizacija koja bi bila toliko realna i toliko smrtonosna prijetnja Europi kao što je mnoštvo koje se pariškim žrtvama hrani poput hijena, zaziva mržnju i odmazdu izgovarajući se mržnjom koju siju teroristi. Zašto misle da je njihova mržnja bolja? Samo zato što je njihova? Ili, kako s osobitim zadovoljstvom vole zaurlati, naša je. Zašto ne vide da time postaju isti kao i oni koji mrze kršćanstvo i Europu? Zašto ne shvaćaju da je mržnja prema islamu i Arapima upravo ono što su teroristi htjeli i izazvati, ne bi li i sami našli nove izlike za svoju mržnju? I tako unedogled. Kada se europski fašisti pozivaju na vjersku netrpeljivost prema kršćanima i Židovima u nekim bliskoistočnim zemljama, istu netrpeljivost zazivaju u Europi – i time je razaraju – kao da je netrpeljivost prema Arapima i muslimanima nešto drugačije i ‘bolje’ i kao da ne spada u katalog ljudske bijede kao i svaka druga, bilo koja netrpeljivost. Zašto tako podatno i s tolikim zadovoljstvom pristaju na igru koju im nameću oni isti neprijatelji koje tako strastveno mrze?

Europski fašisti, nacionalisti, rasisti i kršćanski fanatici su najpouzdaniji saveznici islamskih terorista. To svakako nisu nesretni imigranti koji pristižu u Europu jer naivno vjeruju u njene demokratske vrijednosti, a pobjegli su od onog istog terorizma za koji ih optužuju europski ksenofobi. Pravi neprijatelji Europe su oni koji je panično ‘brane’, poput primjerice Orbánove Mađarske i sličnih nacionalističkih kalifata. Ukinuti šengensku slobodu kretanja ne bi li se lakše uhvatio kakav terorist? U redu, ukinite promet i jamačno više neće biti prometnih nesreća. Ukinite disanje i iskorijenit ćete infekcije respiratornog trakta. Ukinite život i jamačno ćete trajati u vječnoj izvjesnosti i apsolutnoj sigurnosti.

Tekst prenosimo uz dopuštenje s tportal.h