KAD GOD postavite pitanje zašto Amerika čvrsto stoji uz Izrael, jedan od odgovora bit će i religija. Dio je to šireg fenomena utjecaja vjere kakvog nema niti jedna druga država Zapada. I dok će mnogi „stručnjaci” u svemu prepoznavati prste cionista (čitaj: Židova), manje je poznato da već stoljećima postoji i kršćanski cionizam, koji je u događajima na Bliskom istoku odigrao iznimno značajnu ulogu – usudio bih se reći i presudniju od one koja se pripisuje židovskom.
Kraj i obraćenje Izraela
Još je apostol Pavao vjerovao da će se pred sam Isusov dolazak mnogi Izraelci obratiti na kršćanstvo i tome posvetio nekoliko poglavlja Poslanice Rimljanima, svog glavnog spisa. Da sad ne pričam što je kasnije sve Crkva činila ne bi li se Židovi obratili, preskačemo tisućljeće i pol te početke kršćanskog cionizma nalazimo u vremenima razvoja protestantizma. Već kod tadašnjih britanskih teologa rađa se tumačenje, jako udaljeno od Pavla, da će se na kraju vremena obnoviti država Izrael i Židovi se masovno obratiti na kršćanstvo.
Ta se ideja prenijela i u Ameriku, izražavao ju je i drugi američki predsjednik John Adams, koji je otvoreno želio da Židovi u Judeji opet budu nezavisna nacija. To će nešto kasnije promovirati i teolog George Bush (inače rođak izravnog pretka onoga George Busha koji vam prvi pada na pamet).
I u Americi je kršćanski cionizam itekako opstao: u 20. stoljeću zastupali su ga i Martin Luther King i politički puno utjecajniji Pat Robertson, koji je snažno djelovao i na administracije Ronalda Reagana i George Busha starijeg.
Proroštva o Izraelu
Jedan od kršćanskih cionista koje je Reagan ubacio u svoj širi tim bio je i Hal Lindsey, pisac najvećeg bestselera tog vremena.
On je 1970. objavio knjigu The Late Great Planet Earth i prodao je samo u Americi u 18 milijuna primjeraka, pa još toliko izvan Amerike. O svojoj knjizi predavao je i dužnosnicima Bijele kuće.
A temelj svih tumačenja jest Lindseyjevo uvjerenje da je osnutak države Izrael 1948. godine ostvarenje davnih riječi proroka Jeremije (29,14): „Vratit ću vas na mjesto odakle sam vas odveo u izgnanstvo!”
I tu se već jasno vidi koliko se Lindsey slobodno odnosi prema starozavjetnom tekstu koji govori o povratku Izraelaca iz sužanjstva u Babilonu, što se zbilo u šestom stoljeću prije nove ere. Prije no što se upitate kako je Jeremija unaprijed znao da će ropstvo trajati 70 godina, napominjem da su sve nakon 25. poglavlja preradili kasniji autori, pa je jedan od njih ubacio i ovo „proročanstvo” nakon što se povratak odigrao.
Lindseyja, naravno, to ništa ne uzbuđuje, on misli kako se sve to odnosi tek na događaje tisućama godina kasnije i na osnivanje moderne države Izrael.
Armagedon u Izraelu
Osim što sva proročanstva prebacuje u eshatološku budućnost, Lindsey je jako sklon i tumačiti ih što je moguće doslovnije. Megiddo je mjesto u Izraelu i upravo tamo odigrat će se i Armagedon, završna bitka u povijesti čovječanstva. Nećemo sad raspravljati koliko ova doslovnost uopće drži vodu, još manje o tome odnosi li se ta mistična riječ iz Otkrivenja baš na Megiddo.
Bitka će započeti tri i pol godine nakon što Izrael na mjestu Kupole na stijeni – jednog od glavnih muslimanskih svetišta – izgradi ponovno Salomonov hram. Nemojte se pitati kako će im to Arapi uopće dopustiti, Lindsey veli da je proročanstvo jasno i da će se ostvariti unatoč svim preprekama.
A u tom konačnom armagedonskom obračunu s jedne strane imat ćemo Arape, Sovjetski Savez i Kinu, a s druge ujedinjene europske zemlje pod vodstvom Pape u ulozi Antikrista. SSSR je ona sila s krajnjeg sjevera o kojoj govore proroci, a deset članica Europske ekonomske zajednice su deset naroda na kraju vremena koji će se ujediniti u pokušaju obnove Rimskog Carstva. I u kontekstu svih tih dramatičnih zbivanja, Izraelci konačno shvaćaju da su promašili religiju i masovno se obraćaju na kršćanstvo.
Dobro, u međuvremenu je Sovjetski Savez propao, Europska Unija ima 27 članica, a kršćanstvo u Izraelu nije ni pedlja napredovalo, ali nećemo se sad baviti sitnicama.
Pitate se gdje je Amerika u toj cijeloj priči? Ona se toliko moralno srozala da je postala ekonomski i vojno nemoćna, uvjerljivo tumači Lindsey.
Većina to prihvaća
I ne zamara se time što mu se ruše sve kockice njegovog proročkog mozaika, u kasnijih dvadesetak knjiga nešto će malo prepravljati, ali opet strogo ustrajati na svom, blago rečeno, problematičnom čitanju Biblije. U kojem se podrazumijeva da proroci svojim zamršenim jezikom govore o suvremenim zbivanjima i tehničkim pronalascima. Što su skakavci koje spominje Otkrivenje? To su helikopteri, valjda je to sasvim jasno. Trećinu zemlje spalit će, što bi drugo, atomske bombe. Apostol Ivan je, da bućkuriš bude potpuniji, čak predvidio i HAARP.
A u Arapima i islamu Lindsey vidi smrtnog neprijatelja i Izraela i kršćanstva i naše civilizacije općenito, pa se žestoko protivio svim pregovorima s Arafatom i pokušajima rješavanja situacije mirnim putem.
Prema anketi iz 2017. čak 80% evangelika vjeruje da je osnutak države Izrael ispunjenje biblijskih proročanstava koja će dovesti i do drugog Kristovog dolaska. Više od 50% ove najbrojnije skupine američkih kršćana misli da je potpora Izraelu bitna za ispunjenje proročanstva.
Sad već 94-godišnji Lindsey nije doživio ostvarenje svojih tumačenja, ali barem može biti zadovoljan svojim utjecajem na javno mnijenje i, posljedično, politiku. A kanulo je i nešto novaca. Pa vi gunđajte zašto se uopće bavimo religijom.
Piše: Željko Porobija
Index.hr
