Uoči 2024. godine u kojoj se očekuje nekoliko zanimljivih izbora od kojih se posebno mogu izdvojiti oni za Evropski parlament, ljevica u Evropi teško da se može pohvaliti zavidnom pozicijom kako na individualnom planu, tako i na nivou EU.
Ipak, u cjelokupnom političkom ludilu kojem smo mogli svjedočiti 2023. godine pa i godinu ranije, na sve više politički desno orijentiranoj karti Evrope jedno ime može se izdvojiti kao svojevrsna oaza ljevice ili bar oaza onih politika koje se mogu opisati kao takve.
Ta politička oaza, pokazalo se, jedino utjelovljenje ima u Španiji gdje je nakon niza turbulencija pobjedu ponovo odnio Pedro Sanchez, predsjednik Radničke socijalističke partije Španije (PSOE).
U moru vijesti kojima svjedočimo svaki dan, a koje neumoljivo pokazuju kako desničarske stranke u Evropi hvataju zamah pred ključnu političku bitku 2024. godine, Sanchez je uspio suzbiti nalet desničara u bar jednom dijelu Evrope.
Iako pobjeda iz ove perpektive djeluje kao logična i suviše laka, ona to u praksi nije bila, a posebno ukoliko se u obzir uzme činjenica da je Sanchez izbore raspisao u trenutku kada se ljevica u Španiji nalazila “na konopcima” te kada je ulog bio i najveći.
Sve je ukazivalo na krah
Uoči parlamentarnih izbora u Španiji, Sanchez i ljevičarske partije u Španiji našli su se u prilično nezavidnoj poziciji.
U maju 2023. godine, lokalni izbori u Španiji definirali su dvije ključne političke pozicije – ljevica je zabilježila katastrofalan rezultat i pad u gotovo svim regijama, a konzervativci i krajnja desnica u vidu stranke Vox uspjeli su ostvariti iznenađujuće dobar rezultat koji je na neki način predstavljao podlogu za nastavak rada koji je imao samo jedan cilj – srušiti Pedra Sancheza.
Socijalisti su na ovim izborima izgubili neke od ključnih uporišta. Pala je Valencija, Toledo, Granada, Cordoba, Castellon, Cadiz i niz drugih regija. Ništa bolje nisu prošle ni druge lijevo orijentirane političke opcije, a za neke, poput stranke Unidas Podemos, rezultati su ujedno značili i potpuno gašenje.
“Španije je započela novi politički ciklus. To je pobjeda drugog načina vođenja politike”, rekao je u pobjedničkom govoru nakon izbora predsjednik konzervativne Narodne partije (PP) Alberto Nunez Feijoo.
Sanchez se suočavao sa nizom problema na početku godine (Foto: EPA-EFE)Suočivši se sa porazom na lokalnim izborima, ali i brojnim turbulencijama unutar vlade koje su se prije svega ogledale kroz kontroverzni zakon o silovanju koji je u Španiji bio popularan i pod imenom “Samo da znači da”, Sanchez se našao na prekretnici.
Redovni parlamentarni izbori trebali su se održati u decembru 2023. godine, a stranka, kao i cijela politička ljevica nalazili su se u situaciji u kojoj se nije mogao vidjeti izlaz.
U beznadežnoj postizbornoj atmosferi, Sanchez se odlučio na potez koji su u tom periodu mnogi definirali kao očajnički. Krajem maja, premijer Španije raspisao je vanredne parlamentarne izbore za juli te tako iznenadio kako ljevičarske glasače, tako i one na desnom političkom spektru koji su u tom potezu “namirisali” i konačni kraj Sanchezove vladavine.
Pedro Sanchez (Foto: EPA-EFE)Naravno, svemu tome doprinijeli su i sami govori Sancheza koji je, bar u javnosti, ostavljao dojam čovjeka koji je itekako svjestan da se nalazi pred ambisom.
“Mislim da nam je potrebno pojašnjenje kada je u pitanju ono što španski narod želi, pojašnjenje kada je u pitanju politika koju bi nacionalna vlada trebala ponuditi i pojašnjenje kada je riječ o političkim grupama koje bi trebale voditi ovu fazu. Postoji samo jedan nepogrešiv metod za rješavanje tih nedoumica, a taj metod je demokratija. Kao rezultat toga, mislim da je najbolje da Španci kažu svoje mišljenje i da odluče o političkom smjeru zemlje”, poručio je tada Sanchez.
Ankete koje su se u tom periodu organizovale ukazivale su na dvije opcije – nevjerovatan rast desničara i poraz Sancheza na izborima. Međutim, Sanchez je, ukoliko se situacija analizira sa određenom vremenskom distancom, povukao jedini logičan potez, ali i potez koji je sa sobom nosio mnogo rizika. Ukoliko se posmatra situacija na nešto širem političkom nivou od Španije, može se vidjeti kako iz mjeseca u mjesec politička desnica ostvaruje značajan rast.
Feijoo nakon lokalnih izbora očekivao dodatni rast desnice (Foto: EPA-EFE)Ako se vratimo u period maja 2023. godine, možemo vidjeti kako Italijom uspješno upravlja Giorgia Meloni, kako u Njemačkoj krajnje desna Alternativa za Njemačku (AfD) ostvaruje sve veći rast, kako nekadašnji premijer Slovačke Robert Fico dobija sve veće povjerenje u anketama, a da i u ostalim zemljama Evropske unije desnica stoji na mnogo čvršćim nogama nego što je to slučaj sa ljevicom.
U takvom okruženju, Sanchez sebi nije mogao dozvoliti period od sedam mjeseci u kojem bi se pokušao obračunati sa euforičnim desničarima i istovremeno pokušati ugasiti sve one male požare koji su tinjali unutar ljevičarske koalicije. Prostor za političku borbu trebao se što više smanjiti, a neprijatelju, sportskim žargonom rečeno, skratiti vrijeme priprema za početak izborne sezone
Pobjeda koja šalje mnogo širu poruku
Ono čega je Sanchez vrlo dobro bio svjestan jeste i to da kod šire glasačke baze i dalje uživa podršku za niz socijalnih mjera i projekata koje je španska vlada usvojila u prethodnim godinama. Sanchez je također, može se reći, vodio i sasvim pristojnu međunarodnu politiku te je Španija u tom pogledu stekla ugled pogotovo na evropskoj političkoj sceni.
Ipak, Sanchezov najveći as iz rukava bili su dogovori sa strankama koje zastupaju Baskijce, Katalonce i druge narode u ovoj državi. Duboko svjestan činjenice da desničari ni u snu ne mogu postići dogovor sa baskijskim nacionalistima ili katalonskim strankama koje su u prošlosti ocjenjivane kao separatističke, Sanchez je kroz izborni period slao jasne signale kako je spreman za dogovor.
Iako je PSOE na izborima zauzeo drugu poziciju, uz generalno lošiji rezultat ljevice uključujući i koaliciju Sumar, Sanchez i drugi zvaničnici bili su svjesni da u postizbornom procesu imaju prednost na duže staze, što se na kraju ispostavilo tačnim.
Ljevica u Španiji znala je proslaviti uspjeh nakon imenovanja vlade (Foto: EPA-EFE)Svaka strana, uključujući Baskijce i Katalonce dobila je značajan dio kolača, a Sanchez je uspio, uprkos brojnim pritiscima i protestima desničara, okupiti ljevicu i na taj način “zakrpiti” niz nedostataka koji se jasno vide u radu aktuelnih političkih struktura.
Ono što se činilo kao potpuni gubitak kontrole, Sanchez je uspio iskoristiti u svoju korist te je, bar za sada, zaustavio ofanzivu desničara i ponovno ih natjerao da koriste znatno agresivniju političku retoriku koja zasigurno dobro prolazi kod onih okorjelih simpatizera ovakvih politika, ali teško da može doprinijeti širenju glasačke baze, pogotovo u podijeljenom društvu kakvo je špansko.
To dokazuje i posljednji politički okršaj u kojem je učestvovao lider desničarskog Voxa Santiago Abascal.
Santiago Abascal (Foto: EPA-EFE)“Doći će vrijeme kada će ga ljudi htjeti objesiti za noge. Imam moralne granice, imam principe, ali Sanchez nema. Može prekoračiti sve zakone, raditi šta god hoće i ugroziti nacionalno jedinstvo”, rekao je Abascal o radu Sancheza.
Na ove prijetnje reagovao je i Sanchez, a prijava je upućena i javnom tužilaštvu.
“Njegove riječi su izuzetno ozbiljne. Te su poruke bez presedana u historiji naše zemlje. Vox pokušava monopolizirati državu govorom mržnje”, rekao je Sanchez.
Dok će ovaj slučaj dobiti i najvjerovatnije sudski epilog, Sanchez je na ovaj način “ubrao” još jedan politički poen među ljevičarima Španije, ali i cijele Evrope. Na tom talasu, Sanchez je nastavio voditi i politiku na evropskom nivou. Svjestan da se ljevica nalazi u kritičnom trenutku, Sanchez je tokom osvrta na šestomjesečno predsjedavanje Španije Evropskom unijom u Briselu uputio kritike konzervativnim politikama u EU, a naročito lideru Evropske narodne partije Manfredu Weberu.
“Demokratiji nije prijetnja ponovno ujedinjenje i prevladavanje političkih sporova. Prava prijetnja Španiji i Evropi je uspon krajnje desnice. Neodgovornost tradicionalne desnice, koja otvara vrata koalicionim vladama sa krajnjom desnicom. Ovo je prava prijetnja evropskim projektima. Ovaj reakcionarni dvojac, gospodine Weber, slabi evropski projekat”, poručio je Sanchez uz aplauz prisutnih.
Ovakav stav i optimizam koji Sanchez nosi nakon izbora svakako da će dobro doći evropskim socijalistima i ljevici u Evropskoj uniji općenito. U brojnim državama ljevičari su trenutno u potpunoj defanzivi, a desničarske politike sve više uzimaju maha u svim dijelovima Evrope.
Zbog svega navedenog, pobjeda Sancheza ima mnogo veći značaj nego što je to unutarnja politička situacija u Španiji. Na desničarskoj karti Evrope, premijer Španije predstavlja čovjeka koji će pokušati homogenizirati evropsku ljevicu pred ključnu bitku. Sudeći prema stanju i ponašanju ostalih političara u EU, čini se kako je Sanchez jedini dorastao ovoj ulozi. Dilema koja se ipak nameće u svemu je – da li će Sanchezov entuzijazam biti dovoljan za ljevicu?
Klix
