Kultura

Kako je ispred BKC-a sklonjen zaštini znak, jevrejska kamena menora, rad genijalnog Zlatka Ugljena

KUKAVICA, NISMO ZNALI DA SI URJAN KUKAVICA: Kako je ispred BKC-a sklonjen zaštini znak, jevrejska kamena menora, rad genijalnog Zlatka Ugljena, da bi oslobodila prostor budućoj birtiji?!

Jakob Finci, predsjednik Jevrejske zajednice Bosne i Hercegovine, gostujući nedavno na N1 Televiziji kazao je kako u Bosni i Hercegovini “na svu sreću, nema primjera antisemitizma”, ali da postoje primjeri koji uznemiravaju malobrojnu jevrejsku zajednicu u Sarajevu

(S. AVDIĆ – Slobodna Bosna)

Pored misterioznog uklanjanja biste književnka Isaka Samokovlije iz parka ispred Ekonomskog fakulteta, na šta niko nije reagirao, niti ponudio odgovor, Finci je, kao ozbiljan incident naveo i  događanja oko Bosanskog kulturnog centra u Sarajevu

“…Ili kad se ispred sarajevskog kulturnog centra, poznatijeg Sarajlijama kao Templ ukloni menora koja je postavljena kao spomen Jevrejima koji su mnogo uradili za ovaj grad i koji su u ovom gradu stradali. Sam objekat je poklon jevrejske zajednice gradu Sarajevu i menora se sada  jednostavo ukloni i prisloni uza zid,  da ne smeta kafani koja treba da se proširi. To ostavlja jedan gorak okus na ustima i ja se nadam da će nadležni razmisliti zašto je to tako i mora li biti tako.” 

Ilustracija: SB

Ne treba mnogo truda da bi se  uvjerilo da je Jakob Finci bio u pravu: sa ulice ispred Bosanskog kulturnog centra može se uočiti kako kamene menore (sedmokrakog svijećnjaka značajnog i karakteristoičnog za jevrejsku tradiciju) smještenog u auli BKC, koja je godinama bila prepoznatljiv arhitektonski simbol nekadašnjeg Radničkog univerziteta “Đuro Đaković”, a sadašnjeg Bosanskog kulturnog centra, više nema na centralnom mjestu na kojem je stajala. Sklonjena je u stranu, odnosno “prislonjena uz zid”, vjerovatno iz razloga koje navodi Finci- da ne smeta posjetiocima kafane koju menadžment planira otvoriti u auli BKC-a.

Zgrada sarajevskog  Bosanskog  kulturnog centra, poznatija kao “Templ”, odnosno Veliki novi Hram kako se zvala kada je sagrađena (30-ih godina 20 vijeka) je spomenik kulture nulte kategorije i bilo kakve izmjene u njenom izgledu su zabranjene bez suglasnosti  nadležnog Zavoda za zaštitu spomenika. 

 Ovako je izgledao originalni ulaz (Foto: Arhiv)

Jevrejska zajednica je nakon Drugog svjetskog rata u kojem su Jevreji u Sarajevo gotovo nestali u holokaustu, poklonila svoj najveći i najljepši hram gradu Sarajevu. Tokom obilježavanja 450 godišnjice dolaska Jevreja  u BiH (1964) otvorena je nova preuređena zgrada Templa prema projektu velikog bosanskohercegovačkog arhitetke, nedavno preminulog akademika Ivana Štrausa. Kamena menora koja je pedeset godina, sve donedavno bila zaštini znak ovog nekadašnjeg hrama kulture i umjetnosti  podsjećajući  na jevrejsku prošlost i tradiciju, rad je još jednog velikana- Zlatka Ugljena.

Ovako izgelda danas (Foto: SB)

Edinu Urjanu Kukavici, direktoru Bosanskog kulturnog centra, bogata impresivna povijest i ahritektonska slava objekta u centru Sarajeva ništa ne predstavlja, on je odlučio da je podredi svojem bizarnom, da ne kažemo vandalskom  ukusu. Prvo je prije nekoliko godina na ulaz u zgradu BKC-a  postavio stilizirana metalna vrata, koja nikada tu nisu postojala, niti im je tu mjesto, ali ga valjda podsjećaju na ulazak u njegovu tekiju u kojoj je šejh. Nakon toga je “deložirao” kamenu menoru i na njeno mjesto postavio kafanske  stolove i stolice, što teško da  priliči čovjeku koji godinama u javnosti ukazuje na beskorisnost i prolaznost materijalnog svijeta i superiornost duhovnog u čovjeku. 

Prijatelji akademika Ivana Štrasa ( čiji je projekat zgrade “Elektroprivrede” u Sarajevu, kao i džamija u Visokom remek-djelo Zlatka Ugljena izložena u Muzeju suvremene umjentosti u New Yorku, među najznačajnijim dometima arhitekture u bivšoj Jugoslaviji) tvrdili su da je on decenijama imao grižnju savjesti zbog projekta “Templa”. Smatrao je umjetnički i etički nedopustivim to što je nekadašnjem jevrejskom hramu (po nalogu tadašnjih vlasti) “ubio” vjersku komponentu i duhovni karakter.

U bogatoj ostavštini našeg  genijalnog arhitekte ostali su nacrti za neku buduću koncertnu dvoranu koja bi zamijenila današnji, uglavnom beskorisni, privincijski vođeni Bosanski kulturni centar. Teško da će ikakve koncertne dvorane biti na mjestu BKC-a dok ga vode ljudi koji organiziraju festivale piva i otvaraju kafane, sklanjajući modernog kamenog “spavača”-menoru

Edin Urijan Kukavica,  direktor Bosanskog kulturnog centra, voli se javno pohvaliti kako u svojoj biblioteci posjeduje više od pet hiljada knjiga, pa tim više čudi što se na ovako nizak, bahat način poigrava sa kultunim i povijesnim nasljeđem grada Sarajeva i Bosne i Hercegovine. Ako već nije nabavio knjigu još jednog velikog i svjetski poznatog Sarajlije Aleksandra Hemona  “Ovo nije tvoje”, onda mu je preporučujemo. U naslovnoj priči dječaka koji razvaljuje ulazna vrata na neboderu u kom stanuje okrutni komšija “pedagoški” hvata za glavu i udara njom o vrata, vičući “Ovo nije tvoje!”. Neka Urjan Kukavica pokuša nešto promijeniti, ili pomjeriti ispred Tornja svog predsjednika Fahrudina Radončića, proći će isto kao dječak (Hemon). 

(S. AVDIĆ)

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close