Kako je Čampara nakon sedam godina svoje istrage o ubistvu Ćele Delalića otkrio novinski tekst!?
SDA-ov tužilac neće uplašiti novinare “Avaza” i vršiti zastrašivanje naših novinara
Nakon velike podrške strukovnih udruženja i predstavnika međunarodne zajednice, novinska kuća “Avaz” objavljuje faksimil skandaloznog dopisa Tužilaštva BiH koji nam je dostavljen 19. marta.
Osim što se u njemu vidi da Dubravko Čampara, zbog svoje miljenice i dugogodišnje vjerenice njegovog brata Aljoše Šejle Turković, pokušava podmetnuti da je tabloid “Express” bio dnevni list, postoji mnogo opasnija i na evropskim prostorima neviđena tendencija.
Propao pokušaj
Naime, od “Avaza” se praktično traži da, ukoliko nema sačuvane sve brojeve “Expressa”, od Nacionalne biblioteke BiH ili Centra za medije BiH “službeno zatraži dostavljanje traženih novinskih članaka”.
Foto: Arhiva (Šokantan nalog Tužilaštva BiH: Nezapamćeno da se jednoj novinskoj kući daju naredbe gdje da pronađe materijale koji zanimaju korumpiranog tužioca i kome da ih preda)
Šire javnosti radi, treba napomenuti da je svaka štamparija u BiH, prema Zakonu o čuvanju arhivske građe, obavezna sve odštampane primjerke bilo kojih novina, publikacija, brošura ili knjiga dostaviti bibliotekama, koje su onda obavezne sve to čuvati i arhivirati.
Međutim, niti jedan zakon ne predviđa da medijske kuće i novinari tekstove koji su javno objavljeni u njihovim medijima, nakon više od 10 godina, na zahtjev Tužilaštava i policije, službeno traže da dobiju na uvid od javnih biblioteka.
To trebaju raditi tužilaštva ili policija, a ne novinari koji čuvaju svoju autonomnost i povjerenje najšire javnosti zbog profesionalnog stava da ne mogu biti servis bilo kojih policija ili sličnih institucija. Posebna je priča da bi u takvim slučajevima i fizički trebalo osigurati nekoliko izvršilaca koji će otići u te institucije, danima prelistavati odštampane novine i pogledati više hiljada stranica objavljenih u traženim godinama. Novinari to mogu činiti i gubiti dane i sate u bibliotekama samo za potrebe svog posla, odnosno, istraživačkog novinarstva, jer to spada u opis njihovog radnog mjesta za koje su plaćeni.
Foto: Arhiva (Naslovna strana sedmičnog tabloida “Express” iz 2004. godine: Od potpuno javnog podatka, jer je riječ o tekstu objavljenom u mediju koji se prodavao na svim kioscima, Čampara pravi mistifikaciju da bi pomogao članici zločinačkog klana Zike Turkovića, da bi je predstavio novinarom nepostojećeg dnevnog lista. Sve njene tekstove novinska kuća “Avaz” dobrovoljno je dostavila Tužilaštvu BiH na molbu tužilaca Diane Kajmaković i Olega Čavke, koji su vodili predmet “Zijad Turković i drugi”)
U cijeloj priči potpuno je šokantno da se radi o najobičnijem novinskom intervjuu, koji je lako pronaći putem interneta i čiju naslovnicu objavljujemo (Dubravko Čampara je kao kantonalni tužilac još 2007. godine vodio istragu o ubistvu Ramiza Delalića Ćele, koju je kasnije ekskluzivistički preuzeo i kao državni tužilac. Prosto je nevjerovatno da tužilac poslije sedam godina svoje istrage shvata tobožnju važnost i hitnost dostave jednog objavljenog teksta i traži od “Avaza” da mu ga dostavi “u roku odmah”?!
Javnost treba podsjetiti da je Čampara ubistvo Ramiza Delalića Ćele najprije javno pripisao izvjesnom Bitićiju, čiji je DNK nađen na prigušivaču. Potom je kao državni tužilac za isto ubistvo optužio Muhameda Alija Gašija, ali je on pravomoćno oslobođen pred Sudom BiH. Iz trećeg pokušaja Čampara to ubistvo pokušava prebaciti na mrtvog kriminalca Rašetu i Keljmendija, a sve u režiji SDA političke mafije i njihove jaranice Šejle Turković, koja je sedam puta presuđena za klevetu jer u sve želi upetljati ni krivog ni dužnog Radončića. Na kraju, nije nemoguće da vrijeme pokaže da u ovom slučaju Čampara nije bio dugogodišnji nesposobnjaković, već da je imao mnogo važniji cilj – sakriti prave nalogodavce i ubice Ćele Delalića, koji je prije smrti odlučio progovoriti o političkim ubistvima i saznanjima Bakira Izetbegovića u vezi s njima).
Neće nas ušutkati
Dodatno, šef Odjela za organizirani kriminal i terorizam Dubravko Čampara, namjerno iz nesposobnosti ili tendencioznosti, ne želi da zna da je zbog potrebe podizanja optužnice u slučaju “Zijad Turković i drugi” svaki tekst Šejle Jugo objavljen u “Expressu” već godinama u dokumentaciji Tužilaštva BiH.
Očigledno se neobrazovani i drski tužilac Čampara pravi da sve to ne zna, jer mu treba izgovor da počne s pritiskom na uređivačku politiku prvenstveno “Dnevnog avaza”. On arogantno misli da će slanjem dva inspektora SIPA-e u “Avaz” izazvati strah i tako zaustaviti naše novinare da pišu o brojnim prijavama Uredu disciplinskog tužioca protiv njega ili krivičnim prijavama koje su podnesene protiv njegove majke Rabije zbog zloupotrebe službenog položaja i nezakonitog izbjegavanja da ode u penziju i oslobodi radno mjesto nezaposlenim kriminalistima.
On želi ušutkati “Avaz” da ne piše o krivičnoj prijavi protiv njegove supruge Maide, koja je sebe na kriminalan način postavila za direktoricu strateški važne institucije – Konkurencijskog vijeća BiH i nezakonito donosila odluke.
On misli da će “Avaz” prestati pisati o njegovim nestručno napisanim optužnicama, koje potom sposobni advokati na sudu obaraju kao kule od karata. Dubravko neće zaustaviti “Avaz” da piše o njegovom bliskom rođaku (djeca od dvije rođene sestre) Denisu Zvizdiću, novom predsjedavajućem Vijeća ministara BiH, i o tome kako je ostao zapamćen kao nesposobni premijer Kantonalne vlade u Sarajevu i kako je novcem građana platio svoj magistarski rad.
Dubravko neće zaustaviti “Avaz” da piše o njegovom rođenom bratu Aljoši, kojeg je Bakir Izetbegović nagradio mjestom ministra unutrašnjih poslova FBiH jer je upravo Dubravko u predizbornoj kampanji montirao politički proces Radončiću, pokušavajući ga diskvalificirati preko prištinskog suda iako se sve režiralo u Tužilaštvu BiH.
Koliko god da šalje ni krive ni dužne policajce SIPA-e u “Avaz”, Čampari neće poći za rukom da zaustavi javnost i pravo javnosti na istinu o finansijskim malverzacijama njegovih mentora – porodice Izetbegović i nerazjašnjenim političkim ubistvima koje Čampara pokušava da što duže ne otkrije ili ih podvali drugima.
Bakir i Seka
“Avaz” je najjača medijska kuća u BiH, najcitiraniji bh. list u inozemstvu, pokazao se kao višedecenijski nepobjedivi antikorupcijski novinski projekt i ne boji se jedne prolazne porodične hobotnice koja je ušla u sve pore društva: Državno tužilaštvo, državnu, entitetske i kantonalne vlade, Agenciju za zaštitu ličnih podataka, Konkurencijsko vijeće, mnoge službe Federalnog parlamenta, sudove, kantonalne policije, niže nivoe tužilaštava…
Novinska kuća “Avaz” je dokaz demokratije u BiH, a porodica Čampara i njeni šefovi Bakir i Seka Izetbegović su živi primjer kako vlastodršci od 1990. godine pokušavaju od BiH napraviti banana državu, u kojoj će neometano vladati i prepadati javnost i one koji je informiraju.
Treba li mijenjati zakon o izboru tužilaca?
Ovdje se postavlja pitanje šta rade Čamparin šef Goran Salihović, Ured disciplinskog tužioca ili VSTV.
Bježanje njih samih od njihovog dijela odgovornosti sve više daje za pravo mnogima koji zagovaraju da zbog haotičnog stanja i – kako bi rekla Meddžida Kreso, predsjednica Suda BiH, “postojanja pravosudne mafije” – zakonodavna vlast, odnosno, bh. parlamenti i drugi krenu u izmjene zakona i donesu rješenja o imenovanju tužilaca i provjerama kakve oni prije toga trebaju proći, na način kako se to čini u mnogim evropskim zemljama i susjednim državama.
Autor: Indira ĆATIĆ – avaz.ba
