“Naša sudbina zavisiće od toga da li ćemo u međuvremenu stvoriti sistem i izglasati ‘lidere’ i partije sposobne za projekat koji će nas održati u razumnoj varijanti, ili će današnja proizvodnja animoziteta do mržnje biti krunisana novim ratom”
MILOVAN MATIĆ / Buka
Dovoljan je bio jedan dan da nestane avganistanska demokratija u koju je u proteklih 20 godina uloženo stotine milijardi američkih dolara.
Preko noći sve je palo u vodu. Umjesto demokratije građani su dobili šerijat.
Ipak, za one malo više upućeno u situaciju u Avganistanu, ono što se gradilo upumpavanjem američkih dolara je ličilo na sve samo ne na demokratiju. Od izbora, pravosuđa, uprave. Ustvari, Avganistanan je umjesto demokratske zemlje bio pretvoren u korumpirani protektorat koji je opstajao samo zahvaljujući prisustvu Amerike.
Poznato?
Slična situacija je i u Bosni i Hercegovini, naravno neuporediva sa stanjem u Avganistanu, ali podložna analizi zbog dodirnoh tačaka koje su isplivale na vdijelo nakon posljednjih dešavanja u ovoj azijskoj zemlji.
Tako se sve više govori u javnosti šta bi se desilo u BiH, pa i na Kosovu ako bi došlo do povčačenja međunarodne zajdnice, prije svega Zapada i Amerike.
To toliko i ne čudi ako se zna koliko je novca i energije do sada koristila Amerika da ostvari svoje interese u BiH i od nje izgradi državu kakvu je smatrala da treba graditi. Slična situacija je i sa Kosovom.
Što se tiče BiH, jaki pritisci sa strane koji su konstantni kada su u pitanju funkcionisanje i donošenje bitnih reformskih odluka su bili stalni u psoljenjdih 25 godina. Skoro ni jedan značajniji zakon ili reforma bilo koje oblasti nije nonesena na nagovor ili uz prisilu međunarodne zajednice. A šta bi bilo kada bi jednog dana od toga odustali? Kada bi se sve prepustilo u ruke ovdašnjih političara? I, da li je to uopšte moguće?
Bivši diplomata i politički analitičar Zlatko Dizdarević kaže za BUKU da ništa u svjetskoj politici, ovakvoj kakva je, više nije nemoguće.
„Zašto je to tako i da li je svijet tu realnost prihvatio? Razloga za ovo je više, a osnovni je u činjenici da se globalna svjetska politika više ne ‘smišlja’ i ne diktira ni u striktno političkim krugovima, niti temeljem motiva koji su mimo ekskluzivnih interesa velikih koroporacija, njihovih interesa i sa ljudima koji njima vladaju. Uostlom, i površan pregled liste istinskih lidera u svijetu pokazuje koliki je tu manjak nekada istorijskh ličnosti. Koliko je onih koji posjeduju najozbiljniji kapacitet, znanje, širinu pogleda na svijet i planetarne vrijednosti ostalo u politici i nisu već u korporacijama ‘novog globalizma’ i interesa koji ga čine“, navodi Dizdarević.
On kaže da je realnost mnogo drugačija nego što nam se ponekad čini, te da promjene na globalnoj političkoj sceni mogu donijeti i neke neočekivane obrate na ovim prostorima.
„Koliko god bilo teško nama koji živimo politiku i njome se bavimo iz ‘žablje’ perspektive – intimno vjerujući da smo istinski važni “velikoj braći” koja su nam navodno istorijski sklona – uključujući i pomisao da je odlazak, recimo Amerikanaca odavde danas nezamisliv, realnost je drugačija. I brutalna. Uostalom, Amerikanci su de facto otišli odavde i nakon što su kreirali sebi spomenik u Daytonu, ostavljajući nas da se pretvorimo u tri interesana, tri zavađena tora, dok im nije zatrebalo da se vrate u kontekstu njihovog interesa i plana pozicioniranja spram velikog partnera, Rusije. Sada u tu igru na velikoj sceni ulazi i Kina i interes dogovora između te “trojke”, kada budu spremni za taj dogovor, neće uključivati nikakav naš interes, naše snove i naivna uvjerenja. Da ne govorimo o tome da tada ni ovdje više neće biti ljudi kapacitiranih za bilo kakvu ozbiljniju igru sa njima. A bilo ih je“, kaže naš sagovornik.
Kako navodi, trenutno kapital diktira u kom pravcu će se svijet kretati, a to znači i da iznenadne promjene interesa velikih sila na Balkanu su itekako moguće.
„Dakle, hipotetički, ništa nije nemoguće, najmanje zavisi od nas u odlukama o nama i ništa nije zakovano zauvijek. Vremena u kojima je svijet građen na principima definisanim poveljama UN-a, pravilima međunarodnog poretka, velikim potpisanim dogovorima, mimo jedinog i pukog interesa kapitala dignutog na nivo njihove geostrategije prošla su. Zašto mi to ne razumijevamo, naš je problem“, rekao je Dizdarević.
On kaže da u slučaju da se “odlazak” Amerikanaca desi, nije siguran da bi se prethodno bavili time šta ćemo da radimo mi ovdje.
“A naša sudbina zavisiće od toga da li ćemo u međuvremenu stvoriti sistem i izglasati ‘lidere’ i partije sposobne za projekat koji će nas održati u razumnoj varijanti, ili će današnja proizvodnja animoziteta do mržnje biti krunisana novim ratom čije će plodove opet neko moćan prispodobiti svom interesu”
Politički analitičar Dušan Janjić smatra da bi u BiH ili Kosovu normalno funkcionisanje bilo upitno ukoliko bi došlo do ovakve promjene preko noći.
Ali, on naglašava da su Balkan i Afganistan dva različita svijeta.
„Priroda prisustva je neuporediva. Ako uzmemo Avganistan tamo još uvijek svjedočimo navikavanju na nestanak kolonije. Povlačenje Britanaca, posle toga pokušaj SSSR-a da uspostavi svoju vlast nad resursima, ali niko nije menjao postkolonijalnu strukturu samog društva. Avganistanci su i dalje ostali niža rasa koja su se delila u plemena i to je sve bilo uvek opravdavano iz različitih interesa. Najvažniji razlozi što se to podržavalo je ta geostrateška veza Avganistana. I Amerika ulazi formalno zbog borbe protiv terorizma, ali realno je to želja da se uspostavi kontrola u toj borbi za ‘krov sveta’. Broj dva je sve vreme droga, koja je ogroman izvor novca, čak toliki da su talibani od droge u jednom trenutku imali više novca nego što je Amerika investirala u Avganistan. Uglavnom ovdje nedovršeni odnos prema kolonijalnoj vlasti i to je shvatio i Bajden i to je suština povlačenja i oproštaj od jedne pogrešne procene da se zloupotrebi 11. septembar“, rekao je Janjić.
Kako kaže, vidio je da se proširila priča u svim prodržavnim, žutim medijima u Srbiji kako će Amerikanci, nakon što su pobjegli iz Avganistana, uskoro pobjeći i sa Kosova, pa sad i BiH.
„To nema nikakve veze, niti je Amerika propala, niti će do tog povlačenja sa Balkana doći.“
On ipak govori da su ovdje zemlje, odnosno njihovi lideri, naučili da služe međunarodnim silama i da čak prebacuju svoju nesposobnost na strance.
„U BiH su domaći političari uništili sve institucije i prevosudne, i izvršne i zakonodavne. Politička elita nije doraska tu sadašnjem vremenu, ali se bez njih ne može. I sad oni to dobro znaju, neko je doveo do novog mešanja karata pa će doći i do prekomozicija unutar političkih elita u BiH i njihovi interesi će se menjati. Posebno sad kad je već izgledno da će BiH za dve do tri godine ući u NATO i mnogi će pokušavati ući u prozapadnjake. I sve će se to verovatno rešavati spolja nametanjem nekih rešenja“, kaže on i dodaje:
„U BiH je specifično to što međunarodni faktor nikad nije želeo da prihvati odgovornost za procese koji se dešavaju jer u BiH nema resursa koji im mnogo znače da se toliko unesu. Tu nema motiva kao u Avganistanu ili nekim drugim zemljama da bi neko sa strane uspostavio rukovođenje. Ali ima interesa da neko koristi krize u BiH i stanje u toj zemlji da ostvari neke druge interese. Poput novih odnosa sa Rusijom i stvaranja nekih novih pozicija, što sad čini Amerika. S druge strane ovo društvo u BiH je funkcionisalo po nekoj inerciji, na štampanju novca napolju koji je ulazio preko raznih kanala, kao i na domaćem novcu, koji je jedna potpuna izmišljotina, bez realne ekonomije. I onda stranci ovdje kroz korupciju peru novac i tu imaju interes. A elita u BiH se prilagodila tome i to tako funkcioniše“, rekao je Janjić za BUKU.
Tako da, iako nam se to trenutno činilo nemogućim, kako naši sagovornici objašnjavaju, odlazak stranaca iz BiH zarad nekih njihovih interesa ili iznenadnih dogovora među velikim silama bi se možda mogao i dogoditi. Neki bi to možda i dočekali spremni, dok oni, koji su izgradnju države bazirali na stranom faktoru bi se mogli naći pred velikim izazovom. Ili bolje reći porazom.
Ustvari, bolje je zapitati se kako bi to uopšte BiH nastavila postojati sa unutrašnjim političkim sukobima, jakim separatističkim strukturama, neizgrađenim institucijama, slabim pravosuđem i nepostojećim sistemom kojeg je sve ove godine održavala isključivo Međunarodna zajednica, odnosno SAD i EU.
Vjerovatno i ne bi! Jer, na primjeru Avganistana vidjeli smo kako završe uzalud potrošene milijarde dolara u zemlji kojoj u kojoj je najača „grana privrede“ korupcija.
