Vlada Federacije BiH je objavila da prema dostupnim zvaničnim podacima agencija za statistiku zemalja prijema i bh. DKP-ova, u iseljeništvu živi više osoba iz BiH nego u matici zemlji!
Autor: ELDAR DIZDAREVIĆ / Oslobodjenje.ba
Prema posljednjem izvještaju Svjetske banke pod nazivom “Migracije i odliv mozgova u Evropi i centralnoj Aziji”, Bosnu i Hercegovinu je do sada napustila polovica stanovništva. Preciznije, 49,5 posto. U tu su brojku uključeni i oni koji su zemlju napustili tokom posljednjeg rata. Ovakve poražavajuće informacije potvrđuje i Vlada FBiH. Kako prenose mediji, Vlada Federacije BiH je nakon posljednje sjednice objavila da prema dostupnim zvaničnim podacima agencija za statistiku zemalja prijema i bh. diplomatsko-konzularnih predstavništava u svijetu, u iseljeništvu živi više osoba porijeklom iz BiH nego što ih ima u matici zemlji! Prema Vladi FBiH, vani ih je najmanje dva miliona ili 56,6 posto od 3.531.159 ukupnog bh. stanovništva!
Sa pomenutim ublaženim podacima Svjetske banke, Bosna i Hercegovina je svrstana u sami vrh neslavne liste Emigracija u Evropi (eto, konačno smo po nečemu prvi). Sa 49,5 posto emigranata u odnosu na ukupan broj stanovnika, BiH je prva na toj listi, a slijede je Albanija (39,8 posto), Armenija (32,2), Makedonija (25,7), Moldavija (24), Malta (24), Hrvatska (21,9) i tako dalje. Na nivou svijeta smo na visokom 16. mjestu, neposredno iza raznoraznih banana-državica u kojima još nije sigurno da li je kanibalizam u potpunosti iskorijenjen. No, ono što je posebno zabrinjavajuće je to što se trend odlaska iz BiH i dalje nastavlja. I ne samo nastavlja nego i ubrzava, pri čemu zemlju napuštaju svi, a posebno mladi i visokokvalifikovani kadrovi.
Ovaj nezaustavljivi trend je, naravno, jako opasan po ionako klinički već obamrlu ekonomiju BiH. Zašto? Prvo, ko će ostati ovdje da radi? Drugo, ko će puniti fondove, prije svega penzione? Koliko su ta pitanja već sada opravdana, svjedoči i informacija koju je nedavno objavio BHTV. Građevinska firma iz Zvornika, koja radi na izgradnji stambene zgrade u Višegradu, zbog nedostatka kvalifikovane radne snage zaposlila je nedavno desetak radnika iz Bangladeša na tesarskim i zidarskim poslovima. No, ni to nije sve. Problem je što će i ti radnici iz Bangladeša, čim se snađu, krenuti ka Zapadu, gdje će za isti posao dobiti daleko veću platu te imati daleko, daleko bolju perspektivu nego da ostanu u BiH. Slično se dešava i u Hrvatskoj. Bh. radnici koji su tamo otišli da rade prije, recimo, godinu, masovno se opet sele ka Sloveniji, Austriji i Njemačkoj.
Naravno, vlast u BiH, i to na svim nivoima, ponaša se onako kako se ponašala i do sada – ne čini apsolutno ništa povodom ovog gorućeg problema. Naprotiv, izgleda kao da se trudi da još više oteža ostanak mladih ljudi u BiH. S tim u vezi treba posmatrati najnovija nastojanja federalne Vlade da još više porezno optereti poslodavce u FBiH iako im javni prihodi već godinama nezaustavljivo rastu. A poslodavcima, kojima je već sada teško naći kvalifikovanog radnika, ostaje samo veliki upitnik iznad glave kada kalkulišu sa novim poreznim opterećenjima koja pod krinkom sniženja dažbina svesrdno planira uvesti federalna Vlada.
No, vratimo se sada malo sa demografije na ekonomiju i biznis. Koliko stanovništvo utiče na ekonomiju i biznis? Odgovor je mnogo. Prvo, zemlje sa velikim brojem stanovnika su velika tržišta, a na velikim tržištima je lakše poslovati. Drugo, inteligentno stanovništvo je direktno vezano za blagostanje, ekonomski napredak i – posebno – za poduzetništvo. Nažalost, ni tu BiH ne kotira pretjerano dobro. Sa 3,5 miliona stanovnika, BiH je tržište otprilike u rangu jednog većeg evropskog grada. Samo, recimo, Istanbul ima 4,2 puta više stanovnika od cijele BiH. Berlin i Madrid imaju također više stanovnika od BiH, a i sam Rim odnedavno ima otprilike tržište koje je veliko kao i cijela BiH.
No, to nije sve. Kod nas se, recimo, često pominje kako nam odlazi obrazovano i visokokvalifikovano stanovništvo. Nažalost, rijetko se pominje da i sa tim obrazovanim i visokokvalifikovanim stanovništvom ne kotiramo baš najbolje. Naime, postoji jedna veoma ugledna studija dvojice psihologa Richarda Lynna i Tatu Vanhanena, koja je svojevremeno publikovana i u knjizi „IQ and the Wealth of Nations“ (IQ – Intelligence Quotient, odnosno Koeficijent inteligencije i bogatstvo nacija). Prema toj veoma uticajnoj studiji, BiH se i pored svog obrazovanog i visokokvalifikovanog stanovništva nalazi na samom dnu prema koeficijentu inteligencije (IQ 90) u Evropi, pri čemu je gore rangirana jedino Srbija (IQ 89). Tek poređenja radi, pomenimo da je prosječan IQ u Evropi 97, a, recimo, u Austriji 100, Finskoj 99, Njemačkoj 99, Francuskoj 98, Mađarskoj 97, Italiji 97 i tako dalje. Dodajmo da je u Kazahstanu IQ lokalnog stanovništva 94, a u Kirgistanu 90. I zašto je to važno? Studija Lynna i Vanhanena vezuje inteligenciju stanovništva sa ekonomskim uspjehom zemlje, jer je dokazano da su zemlje su inteligentnim stanovništvom ekonomski veoma uspješne uprkos, recimo, nedostatku prirodnih resursa i velikog tržišta. Zbog toga je Singapur, sa IQ 108, ekonomski daleko prosperitetniji od BiH sa IQ 90, iako je tržište te sićušne zemlje od svega 130 kvadratnih kilometara daleko manje od bosanskohercegovačkog.
Dakle, zaključimo. Kada sagledamo bh. demografiju, ekonomiju i biznis, crno nam se piše iz kojeg god ugla gledate na te stvari. Nigdje do sada u tim stvarima nismo kotirali dobro, a situacija se mijenja tako da kratkoročno i dugoročno, ako se nešto hitno ne promijeni, možemo samo kotirati još i gore. Trend emigriranja je trenutno prisutan svuda u svijetu i zaista je teško uticati na njega, ali nije nemoguće. Nažalost, i tu opet nailazimo na problem. Možda ga je najbolje opisao jedan politički analitičar koji je za Radio Slobodna Evropa rekao: “Ljudi na vlasti su glavni krivci za trenutnu situaciju, jer su svojim ponašanjem u prethodnih 20-ak godina samo gomilali probleme i državu su pretvorili u partokratsku. Lični interesi i interesi partije su na prvom mjestu, a ne interesi građana. I upravo je ovo jedan od razloga zašto ljudi napuštaju BiH”. Osim toga, nema apsolutno nikakve strategije niti naznake da će se uraditi kako bi se smanjio odliv stanovništva, da se, recimo, uveže tržište rada sa obrazovanjem, da se omogući razvoj poljoprivrede i turizma na nivou porodice, kako je to urađeno u Hrvatskoj sa OPG-ovima (obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo) i tako dalje. A ovoliko iseljavanje već odavno nije samo poslovni, ekonomski ili demografski problem. Već odavno je postao politički problem.
