“Želimo pokazati da ‘vrijeme nije stalo’, da naše pamćenje i sjećanje na ubijene žrtve nisu prestale živjeti u trenutku njihovog ubijanja” istakao je.
Begić je pojasnio da satovi simboliziraju trenutak smrti žrtve, jer je većina satova stala u trenutku njihovog ubistva.
“Imali smo slučajeva da su satovi ponovo počeli raditi kad smo ih ‘protresli’, što je bio i naš motiv da izložbom poručimo da vrijeme za žrtve ne može stati i da nemamo pravo zaboraviti na njih”, naglasio je Begić.
U trenutku kada otkriju masovnu grobnicu i kada proces ekshumacije počne, Begić ističe da je neizvjesnost, da li će pronaći žrtve, najteža.
“Pronalazak svake nove žrtve daje nam motivaciju da njihovim porodicama bar možemo ponuditi posmrtne ostatke”, istakao je Begić te dodao da svi oni koji rade na poslovima ekshumacije ne mogu potpuno isključiti emocije i da se često vežu za porodice žrtava, ali i za same žrtve.
Međutim, u svakom slučaju, zaključio je Begić, najteži trenutci u njihovom poslu su oni kada pronađu ubijeno dijete.
Predsjednik Saveza logoraša BiH Jasmin Mešković podsjetio je na dešavanja 31. maja 1992. godine, kada si vlasti bosanskih Srba u Prijedoru izdale naredbu putem lokalnog radija da nesrpsko stanovništvo mora obilježi svoje kuće bijelim zastavama ili čaršafima, te da pri izlasku iz kuća moraju staviti bijele trake oko rukava.
“Naša poruka je da nikada više ne pronalazimo satove u masovnim grobnicama koji su svjedoci zločina i genocida u BiH”, proučio je Mešković.
Dodao je da Muzej zločina protiv čovječnosti i genocida tokom cijele godine ističe “bijele trake”, koje su znak mira, suživota, ali i istine.
Izložba “Kad je vrijeme stalo”, koja je već bila postavljena u Historijskom muzeju u Sarajevu, Mostaru, Bihaću, Cazinu i Zagrebu, bit će otvorena još tri dana.
