Jesu li Putin i Obama dogovorili kraj rata u Siriji ili je taština ponovno trijumfirala?

Okršaj najmoćnijih u New Yorku: Jesu li Putin i Obama dogovorili kraj rata u Siriji ili je taština ponovno trijumfirala?

(D. Marjanović – advance.hr)

Tijekom jučerašnjeg dana, na marginama Generalne Skupštine Ujedinjenih Naroda, sastali su se predsjednici SAD-a i Rusije, Barack Obama i Vladimir Putin. Susret je to koji se već dugo očekuje i koji bi, prema mišljenju mnogih, mogao biti ključan u rješavanju rata u Siriji.

Stajališta su već od prije poznata – Obama i dalje drži kako vlast u Damasku ne može biti partner u borbi protiv terorizma dok je Putin stigao upravo s tom agendom, da američkom predsjedniku pojasni kako koalicija protiv terorizma ne može biti uspješna ukoliko se u istu ne uključi predsjednik Bashar al-Assad.

Sastanak iza zatvorenih vrata, nakon što su dvojica održali svoje govore pred skupštinom, trajao je oko 90 minuta, znatno više nego je protokolom najavljeno (55 minuta). Nakon sastanka samo jedan od njih je stao pred novinare, ruski predsjednik Vladimir Putin. On je iznio svoj utisak dok Obami ostaje prostor za razne interpretacije.

“Današnji sastanak je bio vrlo konstruktivan, praktičan i iznenađujuće iskren”, poručio je ruski predsjednik u razgovoru s novinarima. “Pronašli smo znatan zajednički prostor, ali i dalje postoje razlike u stavovima. Zapravo, te razlike su otprije poznate pa nema smisla ponavljati ih”, poručio je.

Jasno je na koje razlike se referira, riječ je o ključnim razlikama zbog kojih je možda malo pretjerano sastanak nazivati vrlo konstruktivnim. Drugim riječima, Obama ostaje pri stavu da Assad mora otići i da s njime neće biti nikakve suradnje. No, dobro, to je bilo i očekivano, važnije je ono drugo – da li je SAD spreman surađivati s Rusijom protiv ISIL-a?

U načelu jest, ali što to zapravo znači? Hoće li doći uskoro dan kada će ruski lovci letjeti uz bok američkih ciljajući položaje ISIL-a? Takvo što nije dogovoreno, a pitanje je i hoće li ikada. Veliki pomaci nisu ostvareni, no potvrđeno je kako će se komunikacija između Rusije i SAD-a po ovom pitanju nastaviti na razini ministara vanjskih poslova, odnosno Kerry-Lavrov tandem.

Vladimir Putin je svoj stav jasno istaknuo za vrijeme govora pred Generalnom Skupštinom. Poručio je kako je sirijska nacionalna vojska jedina oružana sila koja se legalno bori protiv terorizma u Siriji. Dao je svima do znanja da su strani zračni napadi u Siriji, za razliku od onih u Iraku, nelegitimni. To je, dakako, točno, jer iračke vlasti u Bagdadu pozvale su i SAD, i Francusku i Australiju da im pomognu u borbi protiv ISIL-a. Damask nije pozvao nikoga, ovi su došli sami. No, Damask bi mogao pozvati Rusiju, a ako se Rusija uključi u borbu protiv ISIL-a bez koordinacije s američkom koalicijom, to bi značilo veliku gužvu iznad sirijskog neba, nešto što Putin želi izbjeći.

“Ne isključujemo ništa, ali ako i učinimo nešto, učiniti ćemo to u punom skladu s normama međunarodnog prava”, rekao je Putin. U razgovoru s novinarima naglasio je također kako je sudjelovanje ruskih kopnenih snaga “apsolutno izvan pitanja”. Po pitanju nedavno uspostavljenog zajedničkog informativnog centra u Bagdadu (s Irakom, Iranom i Sirijom) rekao je kako se svi koji su zainteresirani za borbu protiv terorizma mogu priključiti.

Po pitanju Assada još je jednom ponovio svoj stav. “Imam veliko poštovanje prema svojim kolegama – američkom i francuskom predsjedniku – no, koliko ja znam, oni nisu građani Sirije i sukladno tome ne bi trebali biti uključeni u određivanje sudbine upravljanja drugim državama”, poručio je Putin.

Ranije tijekom dana generalni tajnik UN-a, Ban Ki-moon, organizirao je ručak za šefove delegacija i uz bok njemu sjedili su Barack Obama i Vladimir Putin. Bila je to jasna poruka UN-a da se aktualni sukob u Siriji mora riješiti dogovorom ove dvojice.

Što američka strana misli o jučerašnjem susretu? Kako smo i spomenuli, Obama nije dao komentar za novinare, no pojedini neimenovani američki dužnosnici iznijeli su svoje mišljenje. Jedan od njih rekao je u razgovoru za novinsku agenciju Reuters kako je sastanak bio “poslovan”. “Rusi su očito shvatili važnost postojanja političkog rješenja u Siriji i procesa koji bi imao za cilj političko rješenje”, rekao je izvor. Drugim riječima, kako se i očekivalo, jedino što je SAD-u trenutačno bitno je kako osigurati Assadov odlazak.

Naime, Obama je ranije poručio kako je spreman surađivati s Rusijom i Iranom kako bi se riješio sukob u Siriji. No, u gotovo istoj rečenici spomenuo je kako je glavni krivac za preko 200,000 mrtvih sirijski predsjednik Bashar al-Assad.

“SAD je spreman surađivati s bilo kojom nacijom, uključujući Rusijom i Iranom, kako bi se riješio ovaj konflikt. No, moramo shvatiti da ne može, nakon tolikog krvoprolića, doći do povratka na predratni status quo”, poručio je Obama.

No, Obama je također spominjao i tzv. “upravljanu tranziciju”, odnosno moglo bi se zaključiti da je SAD, možda, spreman na suradnju s Rusima i Irancima i prije nego Assad ode, ali žele imati nekakvu potvrdu da će Assad doista otići kada za to dođe vrijeme, odnosno kada bi se uništio ISIL i kada bi se zaustavio rat između sirijske vojske i oružane opozicije.

No, Obama u svom govoru pred skupštinom Assada naziva tiraninom koji ubija djecu te s kojime se ne može ići u zajedničku borbu protiv terorizma. “Sukladno toj logici, trebali smo poduprijeti tiranine poput Bashara al-Assada koji bacaju bačve-bombe i masakriraju nevinu djecu, jer je alternativa svakako još gora”, istaknuo je Obama.

Američki predsjednik igra na kartu patetike. Strana koju on podupire u ovom ratu je također odgovorna za masakriranje nevine djece i ovakve izjave ne služe ničemu osim da unaprijed odbaci bilo kakvo kompromisno rješenje koje SAD-u sada nudi Rusija.

Putin pak ima drugačiji stav – “Smatramo kako je ogromna pogreška odbaciti suradnju sa sirijskim vlastima i sirijskim oružanim snagama koje se hrabro bore s terorizmom lice u lice. Trebali bismo napokon priznati da nitko osim oružanih snaga predsjednika Assada i kurdskih milicija se zaista ne borbi protiv ISIL-a i drugih terorističkih organizacija u Siriji”, rekao je Putin u svom govoru.

Što su u konačnici dvojica dogovorila, ako išta? Njihovom sastanku iza zatvorenih vrata prethodili su njihovi govori pred skupštinom, govori u kojima su se međusobno indirektno prozivali. Nije tu bilo odveć pomirljivih tonova, štoviše, nije ih bilo uopće. Teško je očekivati da iza takvih govora dvojica mogu mirno razgovarati o zajedničkim interesima i kompromisima, ili nije? Ipak su, na kraju krajeva, političari. Govori za javnost su govori za javnost, a ono o čemu se priča iza kulisa ostaje iza kulisa s razlogom.

Činjenica jest kako je Obama malo popustio kada je rekao kako je SAD spreman surađivati, između ostalog, i s Iranom kada je riječ o Siriji. Do nedavno se Iran u američkim medijima percipirao kao možda i najveći krivac za sukob u Siriji, a naročito se uvijek naglašavala iranska potpora za “terorističku organizaciju” Hezbollah. No, Obama je sada pokazao kako jest sposoban “saviti” svoje stavove, mada ne previše, ali to se od njega nije ni očekivalo.

Putin pak tvrdi kako nitko od njih nije Sirijac pa stoga ni ne mogu odlučivati o sirijskoj sudbini, što, dakako, lijepo zvuči, ali tako ne misle ni njegove kolege niti on. Je li Putin spreman prihvatiti tzv. “uređenu tranziciju”, odnosno proces gdje Assad ne bi odstupio odmah, već kroz neki period? Ovisi. Ovisi o tome što SAD nudi – normalizaciju odnosa? Popuštanje oko Ukrajine? Ukidanje sankcija? Ako SAD ne nudi ništa, pat pozicija se nastavlja, sirijski rat se nastavlja, a od sada i uz opasnost da bi moglo doći do slučajnog sukoba između američke i ruske vojske.

No, zašto u konačnici zaista ne dati sirijskom narodu da odluči? Kada se rat završi, kada ISIL bude poražen (pitanje kada će se sve ovo dogoditi, ali pričajmo hipotetički), zašto sirijski narod ne bi izašao na predsjedničke izbore i rekao za koga želi glasati? Neka ti izbori budu pod najstrožim mogućim nadzorom UN-a, pa neka demokracija odluči.

Ne može, SAD to ne želi. Zašto? Pa jednostavno je, Assad bi pobijedio. Tko su uopće lideri opozicije koji mu mogu biti protukandidati na izborima? Zna li netko njihova imena? Cinično i tragično je to reći, ali jedino ime na tim izborima koje bi uz Assada odnijelo neki veći broj glasova je vjerojatno kalif Abu Bakr al-Bagdadi.

Drugim riječima, SAD želi “upravljanu tranziciju” jer ne želi demokraciju u post-ratnoj Siriji, što, dakako, baca u vodu cijelu američku navodnu ideologiju o širenju demokracije i cijeli angažman razotkriva kao običnu borbu za vlastite geopolitičke ambicije.

Rusija se vodi istim principima, ali razlika je u tome što se Rusija ne skriva iza kamuflaže demokracije i ljudskih prava. Štoviše, to je možda najbolje pojasnio i sam ruski predsjednik Vladimir Putin za vrijeme jučerašnjeg govora pred Generalnom Skupštinom: “Rusiju se u zadnje vrijeme optužuje zbog njenih rastućih ambicija… Kao da oni koji nas optužuju nemaju ambicija”.

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close