Jemen – zemlja koju niko ne vidi i ne čuje

Jemen nije na naslovnicama tako često kao druge države sa sličnim dešavanjima. On trpi mnogo gore uništavanje svakog dana, a glad i bolesti se šire sve brže. Smrtnost se smatra tek statističkim podatkom, te čak ni ne privlači interes novinskih agencija.

Piše Harun Yahya, thebosniatimes.ba

S izuzetkom Italije, evropske zemlje su potpuno ignorisale činjenicu da se Mediteran doslovno pretvorio u groblje izbjeglica. Nikoga nije briga što hiljade ljudi, uključujući i djecu, umiru pokušavajući da prijeđu Sredozemno more.

Nijemci su razmatrali svoje javne deficite, Španija se pita da li će prihodi od turizma porasti ove godine, dok Francuska raspravlja o novom zakonu o obavještajnoj službi.

Ipak, kada su izbjeglice počele stizati na Balkan Egejskim morem i odatle putovati ka srcu Evrope, onda je otpočela drama koja se smjestila u svaku evropsku agendu. Dakle, prisustvo u toj agendi nije naravno značilo da se iznalazi humano rješenje. Zapravo, umjesto traženja humanog rješenja, neki evropski političari su počeli govoriti najnehumanije i najsramotnije stvari, poput “Hajde da pošaljemo novac, pa neka ostanu u Turskoj,” “Postaćemo manjina ako primimo izbjeglice” i “Prihvatićemo izbjeglice kršćane, ali ne muslimane.” Kako su brzo Evropljani počeli zaboravljati da su svoj prosperitet izgradili na resursima koje su izvukli iz zemalja upravo ovih izbjeglica koje danas u Evropu dolaze iz Afrike i Bliskog istoka.

Države od Afrike, pa do Dalekog istoka, poput Libije, Egipta, Sirije, Iraka i Čada su oduvijek bile kolonije različitih evropskih država. Evropljani su izvukli sve sirovine uz pomoć radne snage porijeklom iz tih regija. Danas mnogi njihovi državljani napuštaju ove zemlje zbog straha za sopstvene živote i pokušavaju stići do Evrope.

Pored Libije, Sirije, Afganistana i Iraka, Jemen je treutno pogodila katastrofa, također. Crveni križ kaže da “Jemen nakon 5 mjeseci izgleda kao Sirija nakon 5 godina,” čime se otkriva strahota situacije.

Ipak, Jemen nije na naslovnicama tako često kao druge države sa sličnim dešavanjima. On trpi mnogo gore uništavanje svakog dana, a glad i bolesti se šire sve brže. Ljudi se bombama ubijaju u njihovim domovima. Smrtnost se smatra tek statističkim podatkom, te čak ni ne privlači interes novinskih agencija.

U posljednjim izvještajima u vezi s Jemenom, Amnesty International kaže da su saudijska bombardovanja Jemena rezultirala “smrću civila i uništavanjem,” te da je ono što se događa “ratni zločin.” Prijavljene cifre odaju podatak od 4,000 ljudi koji su umrli do danas u operacijama, a civili čine polovinu od toga.

Drama koja se odigrava u Jemenu nije ograničena na ubistva i pokolje. UN kaže da 80% od 20 miliona civila u Jemenu treba pomoć i opisuje ovo kao katastrofu.

Ertharin Cousin, voditelj UN-ova World Food programa, kaže da im nije omogućeno da dostave humanitarnu pomoć jemenskom narodu zbog nasilja koje se i dalje odvija. On je bio u trodnevnoj posjeti Jemenu i pozvao je sve grupe koje se bore u državi da dozvole da humanitarna pomoć bude dostavljena. Šef humanitaraca UN-a, Stephen O’Brien, kaže da je “razmjer ljudske patnje skoro nepojmljiv.” O’Brien također prenosi da humanitarna pomoć nije stigla do četiri od 5 ljudi koji su ugroženi, da je skoro 1,5 miliona ljudi bilo prisiljeno napustiti svoje domove, te da su banke krvi zatvorene.

Somalijske izbjeglice koje su se smjestile u Jemenu zbog rata i siromaštva u svojoj zemlji se sada pokušavaju vratiti u Somaliju zbog stanja u Jemenu. Činjenica da se skoro 29,000 Somalijaca vratilo kući dobrovoljno je dovoljna indicija koliko su se stvari pogoršale u Jemenu.

Čini se da sukobljene strane u Jemenu, kao i njihovi sponzori, brinu jedino o tome ko će prevladati u državi.

Zapravo, sva poznata sredstva su upotrijebljena da bi se eskalacija sukoba u Jemenu spriječila. UN se uključio, posrednici su se umiješali i bilateralni razgovori su održani sa sukobljenim stranama u državi. SAD i Saudijska Arabija, pa čak i Iran su se umješali. Organizacije poput Crvenog polumjeseca i Crvenog križa se bore da dostave pomoć u državu tokom primirja. Niti jedan od ovih napora nije polučio riješenje i Jemen je sada na ivici ambisa.

Ipak, da se primijeni isti senzibilitet prema narodu Jemena, koji se pruža nasukanim kitovima ili ranjenim fokama, situacija bi bila vrlo drugačija. Iran i Saudijska Arabuja bi mogli sjesti i raditi zajedno na ujedinjenju Jemena, umjesto što se trude da svako svoje pristalice dovede na vlast, kada bi se ovaj princip primijenio. Barem bi dvije države mogle i trebale poduzeti korake i obezbijediti da sada bar jemenske izbjeglice imaju gdje da borave pod humanim uvjetima i da se osjećaju sigurnim. I Iran i Saudijska Arabija obje posjeduju finansijske resurse kojima mogu ovo ostvariti. To je tehničko rješenje koje se može primijeniti kako bi se spriječio još veći problem, a postoji i ono drugo, moralno riješenje koje bi eliminiralo ovaj problem jednom zauvijek.

Temeljni razlozi za neuspijeh iznalaska definitivnog riješenja za problem Jemena su moralni nedostaci poput sebičnosti, egocentrizma, pohlepe i apatije. Jedini način da se eliminiraju ovi nedostaci jeste da se poveća moralni senzibilitet kod ljudi. Neko ko predstavlja glas savjesti, ko ima snažan osjećaj ljubavi, privrženosti i saosjećanja, te ko shvata važnost dijeljenja i međusobnog pomaganja, nikada neće biti indiferentan i nemaran prema takvoj tragediji. Stvarni problem su te moralne slabosti i nedostatak ljubavi na svijetu. A eliminacija ovih moralnih slabosti će riješiti problem izbjeglica – jedan od najvećih problema s kojima se svijet suočava.