U četiri zone bi se mogli očekivati i potencijali za proizvodnju električne energije!
Mr.sc. Semin Petrović iz Istraživačko-razvojnog centra za gasnu tehniku za BUKU govori o potencijalima obnovljivih izvora energije u Bosni i Hercegovini i kako iste koristimo.
Otkriva nam da je veliki dio bh. teritorije bogat geotermalnim izvorima, da definisano ukupno debvet zona, od kojih je u svim zonama moguće korištenje geotermalne energije za grijanje, a u četiri zone bi se mogli očekivati i potencijali za proizvodnju električne energije. Razgovarali smo i slolarnim i vjetroelektranama, ali i o biomasi čiji potencijal koristimo preko 90%!
Poštovani, možete li nam na samom početku reći šta je geotermalna energija i kakav je geotermalni potencijal naše zemlje?
Geotermalna energija predstavlja energiju Zemlje odnosno toplotnu energiju unutrašnjosti Zemlje. Ta energija se može pojaviti u nekoliko vrsta, ali je najčešće korištena hidrogeotermalna energija. Temperature u unutrašnjosti Zemlje su nejednoliko raspoređene širom Zemlje, što zavisi od strukture podzemnih slojeva Zemlje, pa je tako različiti i potencijal geotermalne energije.
U BiH je oblast geotermalne energije nedovoljno istražena, možda najmanje od svih obnovljivih izvora energije. Razlozi za to su relativno skupa istraživanja potencijala (bušenja dubokih bušotina), ali i stepen uspješnosti pronalaska geotermalnih izvora može biti nizak. Takođe, srazmjerno nedovoljnoj istraženosti i njeno korištenje je vrlo malo u BiH, iako bi se na osnovu dosadašnjih istraživanja moglo reći da bi Bosna i Hercegovina mogla imati izvjestan potencijal geotermalne energije, kako po pitanju njenog prisustva tako i temperaturne vrijednosti.
Istraživanja izvora geotermalne energije je bilo uglavnom vezano za zone na kojima se pojavljuju površinske manifestacije odnosno gdje se topla voda već pojavljivala na površini. Izradom regionalnih i detaljnih geoloških, hidrogeoloških, geofizičkih, naftonosnih i drugih istraživanja provedenih u različite svrhe dobivena su saznanja i o akumulacijama geotermalnih voda. Dubokim strukturnim bušenjem pri istraživanju nafte i gasa u Posavini, Semberiji, Tuzlanskom i Srednjebosanskom bazenu, kod Glamoča i Vareša dobiveni su značajni podaci o strukturi podzemlja, temperaturama i osnovne indikacije o hidrogeološkim svojstvima nabušenih stijena. Na području Posavine u Dvorovima i Domaljevcu nabušena su i ležišta geotermalne vode. Na temelju provedenih istraživanja izračunati su osnovni geotermalni parametri: geotermalni gradijenti, toplinski tokovi i vodljivosti.
Strategijom proučavanja geotermalnih potencijala Bosne i Hercegovine iz perioda osamdesetih godina prošlog stoljeća, definisana su uglavnom sva do sada poznata značajnija ležišta. Definisano je ukupno 9 zona, od kojih je u svim zonama moguće korištenje geotermalne energije za grijanje, a u 4 zone bi se mogli očekivati i potencijali za proizvodnju električne energije. Da bi ilustrovali geoetermalni potencijal ovdje se navodi samo nekoliko tehničkih podataka.
Geotermalni gradijenti neravnomjerno prekrivaju BiH i imaju niže vrijednosti od prosječnih na području Evrope koje iznose 30 0C/km, a kreću se u intervalu od 1 do 65 0C/km. Oblasti vanjskih Dinarida imaju niže vrijednosti, dok područja unutrašnjih Dinarida karakterišu širi raspon koji se kreće od 21 – 50 0C/km. Najviše vrijednosti geotermalnog gradijenta su u području Semberije i Posavine koje se kreću od 45 – 65 0C/km . Veličina toplotnog toka obzirom na debljinu Zemljine kore na teritoriji BiH, kreće se od od 65 – 100 mW/m2 (sjeverno od linije Novi Grad – Banja Luka – Doboj – Zvornik)
Korištenje geotermalne energije u BiH danas je skoro isključivo vezano za liječenje mineralnim vodama i muljem (balneologija), te za grijanje bazena i objekata banja koje su smještene uglavnom direktno pored izvorišta/nalazišta geotermalne energije. Nema korištenja geotermalne energije za potrebe grijanja naselja tj. izvan banjskih lječilišta, niti za proizvodnju električne energije.
S druge strane, geotermalna energija u Evropi postaje veoma važan izvor energije, i dekarbonizacija, posebno u oblasti grijanja stambenih naselja, će biti skoro nemoguća bez korištenja geotermalne energije. Čak i s relativno niskim temperaturama, razvojem toplotnih pumpi velike snage, geotermalna energija će igrati značajnu ulogu u korištenju za grijanje u stambenom sektoru.
O kojoj temperaturi govorimo i da li se ona može koristiti za grijanje grada i kuća, možda i za proizvodnju električne energije? Preciznije da li bi geotermalna energija sa Ilidže mogla zagrijavati Sarajevo? I koje bi sve gradove ili mjesta u BiH mogla preporoditi geotermalna energija?
Geotermalna energija u Bosni i Hercegovini je vezana za arteške bazene njenog sjevernog dijela od Une do Drine, te u središnjim dijelovima BiH sa temperaturama vode od 20 – 960C, a posebno je neistražena mogućnost proizvodnje električne energije iz geotermalnih izvora. Temperature na do sada poznatim i istraženim lokacijama u Domaljevac- Šamac (96°C), Kakanj (54°C), Sarajevo-Ilidža (58°C), Gračanica (39°C) i dr. su preniske za proizvodnju električne energije, i to je razlog da se geotermalna energija s tih nalazišta koristi samo za eksploataciju u lječilištima (balneologija i grijanje objekata) i stakleničkoj proizvodnji. Za sada nisu pronađene lokacije s temperaturama vode iznad 100 0C iako se pretpostavlja da se te temperature mogu naći na nekim lokacijama u BiH na dubinama većim od 2.500 m (npr. na području Semberije).
Da, geotermalna energija s izvora na Ilidži bi mogla zagrijavati Sarajevo, za početak bi to bio lokalitet Ilidže, neposredno u blizini geotermalnih izvora, i tu je već planirana nova namjenska istražna bušotina u svrhu korištenja geotermalne energije za zagrijavanje stambenih objekata koji su već na sistemu daljinskog grijanja. Prema za sada dostupnim saznanjima o potencijalima, to bi moralo biti uz pomoć toplotnih pumpi veće snage, ili prirodnog gasa radi podizanja nivoa temperatura te vode. Međutim, eventualnim pronalaskom temperature vode, koja bi bila viša od do sada poznate (ca. 58 C), korištenje geotermalne energije za zagrijavanje objekata bi bilo moguće i bez dodatnih izvora energije korištenjem drugih energenata.
Prema svemu do sada poznatom, vjerovatno bi bilo moguće korištenje geotermalne energije i u gradovima Banja Luka, Laktaši, Gračanica, Bijeljina (sa ili bez toplotnih pumpi, odnosno dodatnih izvora energije iz drugih energenata). Ostali poznati izvori geotermalne energije nisu relativno blizu urbanih mjesta, niti zadovoljavajuće temperature, da bi uskoro bili isplativi za korištenje za zagrijavanje u stambenom sektoru.
Ima li pozitivnih primjera korištenja geotermalne energije u nekoj lokalnoj bh. zajednici?
Za sada nemamo značajnijih pozitivnih primjera korištenja geotermlne energije u nekoj lokalnoj zajednici, izuzev već pomenutih primjera korištenje za zagrijavanje bazena objekata banjskih lječilišta, a ponegdje i zagrijavanja objekata koji se koriste za potrebe banja, kao i korištenja geotermalne energije u poljoprivredi. Ipak, treba spomenuti i korištenje geotermalne energije u jednom hotelskom kompleksu u Sarajevu, a koji ne pripada banjskom lječilištu, kao i korištenje geotermalne energije za potrebe grijanja grada Slobomir (Bijeljina).
Ovdje ću pomenuti još tri lokacije sa značajnijim istraživanjima i potencijalima, a gdje bi moglo doći do značajnije primjene geotermalne energije u skoroj budućnosti.
Prvi lokalitet je opština Gračanica, gdje su od 1979. do 1992. godine izvođena intenzivna geološka, geofizička i hidrogeološka istraživanja te strukturnoistražna i eksploataciona bušenja kao i izučavanja kvaliteta, fizikokomeizma, indikacija i primjene termomineralnih voda. Istraživanja su pokazala širok dijapazon mogućnosti korištenja kao što su: korištenje voda za liječenje, u balneologiji, terapeutici, rehabilitaciji, rekreaciji, zdravstvenom turizmu i sportu, flaširanje stolne mineralne vode, energent u poljoprivredi (uzgoj puževa, školjki, riba, gljiva, peradi, stoke, cvijeća, povrća, i dr.), toplifikacija industrijskih i stambenih prostora, ekstrakcija CO2 iz voda, upotrebu inkrustrata za dohranjivanje peradi i kao gnojivo. Moglo bi se izvesti barem 20-ak bunara, s pojedinačnom snagom od 4 do 14 MWterm
Drugi lokalitet je Domaljevac-Šamac (FBiH). Na eksploatacionoj bušotini na ovoj lokaciji je dobijena voda temperature 96 0C, ta voda je korištena za grijanje staklenika, a već duže vrijeme je planirana i u izgradnji je banja. Na ovoj lokaciji je razmatrano i korištenje geotermalne energije za grijanje.
Treći lokalitet koji ću spomenuti je možda i najpoznatiji lokalitet kako u pogledu izvora tako i u pogledu korištenja geotermalnih voda, a to je područje Sarajeva. U tom području (uži lokalitet – Ilidža) postoje površinske, podzemne pitke, termomineralne i termalne vode, koje su u dugom vremenskom periodu korištene na izvorima (preko 2.000 godina), a u zadnjih 130 godina i na bušotinama. Ovo područje je jedno od najbogatijih i na užem prostoru na razdaljini od 4 kilometra skoncentrisanih raznovrsnih krških, aluvijalnih pitkih termomineralnih i termalnih voda, koje predstavljaju jedinstven primjer ne samo u BiH već i širem regionu. Najveći razvoj banja Ilidža doživjela je u doba austrougarske, kada su od 1878-1895. godine izgrađeni novi funkcionalni i smještajni objekti, kao što su hoteli, banja, parkovske površine. Ilidža je imala Staru banju, Novu banju, Malu banju, Blatnu banju, kupatilo s CO2, hidroterapiju i hladnu banju. Na ovoj lokaciji je urađen veći broj bušotina (uglavnom u periodu 1947-1990, jedna 2003. godine), sa različitim nalazima voda
Generalno, kada govorimo o BiH, očekivan je nastavak primjene geotermalne energije u svrhe za koje se i do sada koristila (balneologija), s vjerovatnim intenziviranjem. Planirane aktivnosti vezano za primjenu geotermalne energije u druge svrhe su ograničene na termalnu primjenu u sistemima grijanja pojedinačnih objekata i naselja (sa ili bez toplotnih pumpi) npr. korištenje za termalne svrhe u nekoliko hotela, te razmatranje grijanja naselja na Ilidži (Sarajevo), koja već posjeduju sistem daljinskog grijanja. S obzirom na nove okolnosti u EU, kako u pogledu ciljeva dekarbonizacije tako i sigurnosti snabdijevanja drugim vrstama energija, očekivana su nova istraživanja i planiranja primjene geotermalne energije u energetske svrhe i u BiH, prije svega za grijanje. Nažalost, u strategijama i strateškim planovima koji se odnose na energetiku u BiH, pitanje geotermalne energije nije razmatrano u značajnijoj mjeri.
Za koje primjere napretka u ovom sektoru znate iz drugih balkanskih zemalja?
U užem region, pozitivan je primjer korištenja geotermalne energije u Bogatiću (Srbija). Iako se smatra da Srbija ima najveći broj termalnih izvora po glavi stanovnika u Evropi, ovaj resurs je slabo iskorišćen u Srbiji. Opština Bogatić uz pomoć termalne vode temperature 75 0C, već grije ca. 15.000 kvadrata, odnosno 8 javnih ustanova. Ova opština je predvodnik u Srbiji i jedan od 250 gradova, lokalnih samouprava i opština u Evropi koja koristi ovaj način za grijanje. Ovim načinom grijanja uštedi se 100.000 – 150.000 evra na godišnjem nivou, u zavisnosti od broja hladnih dana, ali i se ne može zanemariti ni ekološki aspekat. Ideja je da se u ovoj opštini, pored javnih ustanova, geotermalna voda koristi i za grijanje oko 1.000 domaćinstava, čime bi Bogatić mogao postati jedino mjesto koje se u cjelosti grije na geotermalnu energiju, čemu teže i mnogi evropski gradovi. Inače, geotermalnu energiju za sada koristi više od 5.000 objekata u Srbiji.
Pored Bogatića u Srbiji, vrijedi pomenuti i grad Segedin u Mađarskoj koji jednu trećinu potreba za grijanjem u stambenom sektoru koristi iz geotermalne energije. U Hrvatskoj postoji jedna elektrana za proizvodnju električne energije iz geotermalnog izvora (za sada, jedina u ovom regionu), geotermalna energija se koristi u banjama i u poljoprivredne svrhe, ali postoje značajni planovi za grijanje stambenih naselja u sjeverozapadnom i sjevernom dijelu Hrvatske.
Obzirom da pratite cjelokupnu situaciju sa obnovljivim izvorima energije kako napredujemo po pitanju vjetroelektrana i solarnih elektrana?
Iako je u zadnje vrijeme u medijima u BiH dosta prisutna tema vjetroelektrana i solarnih elektrana, trend izgradnje tih elektrana još uvijek nije na zadovoljavajućem nivou. Trenutno postoje izgrađene 3 vjetroelektrane (sve u FBIH), ukupne snage 134 MW, te nekoliko stotina solarnih elektrana (uglavnom snage od nekoliko kW do nekoliko stotina kW), koje u ukupnom zbiru imaju snagu manju od 100 MW. Dakle, to je u ukupnoj instalisanoj snazi postrojenja za proizvodnju električne energije (ca. 4,7 GW) još uvijek zanemariva snaga, a takođe i proizvodnja iz tih postrojenja na godišnjem nivou je još uvijek zanemariva.
Međutim, sve ukazuje da će vrlo brzo ovaj udio elektrana (vjetroelektrane i solarne elektrane) u energetskom misku BiH značajno porasti, jer je u izgradnji ili pripremi izgradnje nekoliko vjetroelektrana veće snage, kao i solarnih elektrana veće snage. U nekoliko općina su već tražene ili izdate dozvole za solarne elektrane ukupne snage od nekoliko stotina MW, a veliki broj subjekata iz sektora industrije, kao i domaćinstava planira ill je već u realizaciji izgradnje solarnih elektrana relativno manjih snaga. S druge strane, čini se da kapacitet, ali ni plan i razvoj prenosnih i dsitributivnih kapaciteta nije prilagođen porastu snage izgrađenih elektrana, te bi se tu mogli očekivati problemi u skorijoj budućnosti.
Samo za ilustraciju da napomenem, da je u Češkoj tokom 2023. godine u jednom trenutku bilo blokirano 400 MW solarnih elektrana jer nisu mogli plasirati svoju proizvodnju u elektro mrežu.
Takođe, solarne elektrane bi mogle ili trebale biti planirane i s postrojenjima za skladištenje električne energije (baterije većih kapaciteta), što bi doprinijelo stabilnosti elektro mreža. Kao primjer navodim Tursku, gdje investitori u vjetroelektrane i solarne elektrane koji planiraju i skladišne kapacitete, imaju prednost u dobijanju dozvola i koncesija za izgradnju postrojenja.
Tu je i biomasa, čije mogućnosti, pretpostavljam, u BiH nisu ni približno iskorištene? Da li je vršeno mapiranje potencijala biomase u BiH?
Možda će zvučati neobično i neočekivano, ali korištenje potencijala biomase u BiH je preko 90%, što znači da i nema baš mnogo prostora za korištenje potencijala biomase bez značajnijih ulaganja. Pokušaću to objasniti na slijedeći način. Postoji zapravo mnogo različitih definicija potencijala biomase, te on može biti teoretski, ekonomski, ekološko-održivi, socijalno-održivi. Istina je da naš teoretski potencijal nije ni približno iskorišten, ali ako se gledaju ostale navedene definicije potencijala biomase (ekonomski, ekološko-održivi, socijalno-održivi), on se, kako sam već pomenuo 90% već koristi. To znači, da se ogrjevno drvo, kao najčešći obik korištenja biomase, kao i drvni otpad iz prerade ostalih kategorija drveta koristi u 90% iznosu.
Mogućnosti gdje se mogu dobiti dodatni potencijali biomase su prije svega slijedeći: korištenje šumske biomase nakon sječe drveća (za sada se koristi u zanemarivom iznosu, a razlog za to su i tzv. nedovoljna otvorenost šumskih prostora), sadnja brzorastućih šumskih i poljoprivrednih kultura (tzv. energetskih usjeva), korištenje poljoprivredne biomase (otpad iz uzgoja poljoprivrednih kultura, voćarstva i prehrambene industrije). Korištenje navedenih mogućnosti se već odavno najavljuje (barem 20-ak godina), ali se malo uradilo na tome. Jedan od razloga za to je i što ne postoji jedinstveno mišljenje stručnjaka iz oblasti šumartsva i poljoprivrede s jedne strane i eksperata iz oblasti energetike s druge strane. Stručnjaci iz šumarstva i poljoprivrede su mišljenja da bi se najveći dio biomase koja se smatra kao otpad trebao vratiti tlu, dok bi energetičari sve to htjeli iskoristiti za energetske svrhe. Naravno, u svemu tome mnogo faktora igra ulogu i trebalo bi naći određeni balans između njih. Za početak, treba razgovarati isključivo na stručnom nivou, uzimajući u obzir ekonomiju, ekologiju i socijalno društvo.
Mapiranja potencijala biomase su rađena nekoliko puta u BiH u zadnjih 20-ak godina. To je rađeno u okviru evropskih istraživačkih projekata (EC/FP6/ADEG projekat, 2004. godine, učestvovao mašinski fakultet Sarajevo iz BiH, i EC/FP7/CEUBIOM) projekat, 2008. godine, učestvovao poljoprivredni fakultet Sarajevo), ali i od strane različitih međunardonih institucija (UNDP, GIZ, USAID). Bio sam učesnik većine tih projekata, i moram reći da ta mapiranja nikada nisu bila kompletno provedena, prije svega u određivanju raspoložive biomase koja se stvarno koristi u odnosu na potencijal, te o kojem potencijalu biomase se konkretno radi. Ipak za istraživanja su dala određene rezultate i pokazatelje u pogledu potencijala koji se i danas koriste i citiraju.
Mislim da bi ta ustraživanja i mapiranja trebala biti provođena u kontinuitetu od strane domaćih nezavisnih istraživačkih institucija i tek nakon nekoliko godina bismo mogli dobiit pravu sliku kako u pogledu potencijala tako i u pogledu potrošnje biomase u BiH.
Kada govorimo o upotrebi biomase, kao domaćeg energenta, navedite nam prednosti i mane?
Osnovna prednost biomase, proizilazi iz toga što je domaći energent, iako posljednjih godina postoje primjeri i uvoza biomase u BiH, koliko god to izgledalo apsurdno. Domaći energent, a ako je još obnovljivog porijekla kao biomasa, uvijek znači doprinos enegetskoj nezavisnosti, ćemu bi se trebalo stremiti. Naravno, prednost biomase je i značajno manje emisije polutanata i CO2 u odnosu na korištenje fosilnih goriva, iako mnogi smatraju da je to potpuno gorivo bez emisija prilikom sagorijevanja i u lancu snabdijevanja, to nije tačno.
Sama biomasa jeste karbonski neutralno gorivo, ali njen tzv. karbonski otisak u procesu od proizvdonje do krajnje upotrebe može biti značajan. Što se tiče lanca snabdijevanja, dopreme biomase u bilo kojoj formi do krajnih korisnika, tu se stvaraju određene emisije polutanata jer se za dobijanje većine oblika biomase koriste fosilna goriva (sječa, transport, prerada), a čak i tamo gdje se koristi električna energija u procesu, stvara se značajna emisija CO2 zbog našeg energetskog miksa za proizvodnju električne energije u BiH u kome dominira električna energija dobijena iz TE na ugalj.
Joše jedan nedostatak biomase, je njeno korištenje u neadekvatnim ložištima (kotlovima i pećima), zbog čega dolazi do nepotpunog sagorijevanja, kao i emisije čvrstih čestica. Idealno bi bilo da se za određeni oblik biomase (piljevina, sječka, komadno drvo, briket, pelet), koristi tačno određeno ložište jer će s njim biti postignuto najefikasnije korištenje. Naravno, većina oblika biomase se može koristiti u različitim ložištima, ali kao što sam već pomenuo ranije, to je uvijek sa smanjenom efikasnošću i s povećanom emisijom polutanata.
Da li i mali poljoprivrednici mogu imati koristi od sakupljanja otpadaka i snabdjevanja postrojenja na biomasu gorivom?
Mali poljoprivrednici u našim uslovima ne mogu imati značajnijie koristi od sakupljanja otpadaka iz poljoprivrede i snabdijevanja postrojenja na biomasu. Kada govorimo o otpadu iz poljoprivrede, tu se prije svega misli na otpad kod uzgoja poljoprivrednih kultura (slama/stabljike/ljuske), u voćarstvu (otpad od rezidbe i uklanjanja stabala), i otpad u prehrammenoj industriji.
Otpad koji nastaje prilikom uzgoja poljoprivrednih kultura (slama/stablike/ljuske) je specifičan sa aspekta sagorijevanja i zahtijeva posebna ložišta kojih nema na našem tržištu. Danska i Mađarska su primjeri zemalja gdje se u značajnijoj mjeri koristi otpad iz uzgoja poljoprivrednih kultura u energetskim postrojenjima. Uglavnom se radi o većim energetskim postrojenjima. U BiH, možda bi imalo smisla izgradnja nekog relativno većeg postrojenja na otpad iz uzgoja poljoprivrednih kultura, ali je za takvo postrojenje potrebno osigurati tržište energije (blizina urbanih i/ili industrijskih zona), ali i dugoročno osiguran kompletan lanac snabdijevanja takvom biomasom. U današnje vrijeme, u našim uslovima, mali poljoprivrednici to ne mogu ostvariti bez značajnije uloge nadležnih vlasti.
S druge strane, otpad iz voćarstva je takodje zanemariv što se tiće pojedinačnih vočnjaka, i važi slično kao za prethodni primjer, imalo bi smisla njegovo prikupljanje i korištenje većih količina na jednom mjestu, ali u obliku sječke, ili eventualno njegovo briketiranje ili peletiranje. Naravno, posotoji mnogo primjera gdje mali poljoprivrednici koriste otpad iz svojih voćnjaka, ali to je često u neadekvatnim (nedovoljno efiaksnim) ložištima, i stvarna cijena u takvom lancu snabdijevanja je prilično visoka.
Otpad iz procesa proizvodnje u okviru različitih prehrambenih industrija se takođe uglavnom ne koristi.
Da li investitori imaju jasnu računicu da se u novim projektima u poljoprivredi, industrijskoj proizvodnji ili drugim oblastima opredjele za biomasu, ali i druge obnovljive izvore energije? Ili koliko lokalnih kotlovnica, s naglaskom na javne ustanove, prelazi na biomasu i uopšte OIE?
Investitori nemaju jasnu računicu da se u novim projektima u poljoprivredi, industrijskoj proizvodnji ili drugim oblastima opredjele za biomasu, dok sve više imaju računicu da se opredjele za korištenje solarne energije. Razlozi za nekorištenje biomase u projektima u poljoprivredi su višestruki, ali to je prije svega značajne investicije u efikasna postrojenja za korištenje otpada iz poljoprivrede. Postoji vrlo mali broj primjera proizvodnje i upotrebe biogasa na farmama i/ili poljoprivrednim gazdinstvima, odnosno drugog poljoprivrednog otpada, jer su te tehnologije još uvijek značajno skuplje u odnosu na tehnologije s fosilnim gorivima, ili tehnologije za korištenje solarne energije. Još jedan razlog za to je što nema odgovarajućih poticaja za korištenje takvih tehnologija.
Značajan pad cijena tehnologija za korištenje solarne energije, kao i sve veća dostupnost tih tehnologija i kompanija koje nude usluge izgradnje tih postrojenja, pokrenuli su trend korištenja solarne energije, posebno u industriji, ali i u rezidencijalnom sektoru. Tome je doprinijelo i relativno dobro uređeno stanje s legislativom u ovoj oblasti, posebno u RS. Međutim, taj trend korištenja solarne energije je prvenstevno za dobijanje električne energije, ali ne i za korištenje solarne termalne energije (za potrebe pripreme tople vode I eventualno grijanja)
U periodu od 1996. do 2020. godine, postojao je trend kod lokalnih kotlarnica (starih ili novih) da se koristi biomasa šumskog porijekla. To je u početku najviše bilo izraženo u industriji, uglavnom u drvnoj industriji gdje je biomasa bila nus-produkt, a kasnije i u drugim industrijskim granama, ali i javnim ustanovama, te nekoliko sistema daljinskog grijanja (Livno, Gračanica, Srebrenik, Banja Luka,…). Kad je u pitanju vrsta biomase koja se koristila I tu se može vidjeti promjena u trendu, od piljevine, sječke i komadnog drveta, koje su se koristile u ranijem periodu, preko briketa i peleta koji imaju povećan trend upotrebe kasnije. Većom proizvodnjom peleta u BiH, značajan broj institucija, ali i individualnih korisnika u stambenim objektima počeo je koristiti pelet. Prošlogodišnjim značajnijim rastom cijena i ovog energenta, mnogi se ponovo preispituju u pogledu izbora energenta za grijanje, kako u industriji, tako i u stambenom sektoru. Nažalost, nadležne vlasti na bilo kom nivou nisu se pokazale spremnim upravljati tim procesima.
Buka
