Ibn ‘Arebija su mnogi muslimanski teolozi i pravnici percipirali sa odbojnošću. Ono što je rečeno o međništvu bi moglo sugerirati razlog tome. On ugrožava sve jednostavne izvjesnosti. Teolozi vole utvrđivati svoje vjeronauke i vjerovanja koja nude naizgled nedvosmislen jezik, čvrstu podlogu na kojoj vjernici mogu stajati. Ibn ‘Arebi nasuprot tome, pokreće masovni napad na pojednostavljene tvrdnje.
Ibn ‘Arebi ne poriče relativnu vrijednost i korisnost dogme te često reafirmiše standardne formulacije. On nam učestalo govori da samo siguran put u okeanu međništva jeste vjera u Boga, kao što se navodi u Kur’anu i Sunnetu. Ali, onog trenutka kada počinje razmišljati o značenjima eksplicitnog i implicitnog u izvorima Tradicije, on destabilizira jednostavne misli. Sve potpuno crno-bijele razlike koje su roba za trgovinu dogmom – da i ne spominjemo ideologijom – pokazale su se kao iluzorne sjene.
Trebalo bi biti očigledno da Ibn ‘Arebijevi spisi nisu bili dostupni ogromnoj većini muslimana. Njegove knjige su zahtijevale ogromno obrazovanje u islamskim naukama. U svakom slučaju, on nije napadao vjeru običnih ljudi, prema kojima je imao veliko poštovanje. Umjesto toga, njegova meta su bila mišljenja i naučavanja učenih, posebno pravnika, teologa i filozofa. Samo su oni bili dovoljno osposobljeni da razumiju na šta je ciljao. On podvrgava njihova fino postavljena objašnjenja o Bogu i svijetu poraznoj kritici. Ne dozvoljava nikome da tvrdi kako poznaje stvari stojeći na čvrstom tlu. On često pokazuje suštinske kontradiktornosti racionalnog diskursa i na taj način napada svetu kravu svih muslimanskih intelektualaca.
Sa stajališta međništva kojeg naglašava, Ibn ‘Arebijev doprinos islamskom učenju rasklimao je i pokolebao sve fiksne referentne tačke za koje se ljudi vežu u svojim mišljenjima i vjerovanjima. Ovo je samo po sebi dovoljno da objasni animozitet koji je uzburkao, posebno u modernim vremenima, kada je ideološki apsolut igrao centralnu ulogu u političkom diskursu diljem muslimanskog svijeta. Ipak, činjenica da je bio poštovan od strane brojnih velikih učenjaka i običnih ljudi trebala bi biti dovoljna da nam pokaže kako je njegov pristup morao biti ukorijenjen u izvjesnom, osnovnom islamskom uvidu. Ovaj uvid jeste jednostavno tevhid: “Nema boga osim Allaha”.
Formula tevhida radikalno potkopava sve drugo osim Boga, uključujući sva uvjerenja i izvjesnosti u pogledu Boga, naročito ona utvrđena racionalnim, naučnim i ideološkim mišljenjem. Bez obzira koju fiksnu referentnu tačku neko doseže, mora biti različita od samog Boga Koji je iznad svake referentne tačke. Sve što se pojavljuje kao stabilno i fiksno mora biti bačeno u vatru zajedno sa svim kratkotrajnim i prolaznim stvarima.
Autor William C. Chittick
Preveo: Hamza Muratspahić
Preporod.com
