Tko je nama hafiz Sulejman Bugari? Nedavno sam u riječkoj džamiji, tom dragulju suvremene islamske arhitekture nastalom prema zamisli velikog kipara Dušana Džamonje, imala priliku čuti uživo hafiza Bugarija. Iako se obraćao primarno džematu (zajednici vjernika), bilo mi je drago da i mi koji nismo muslimani, možemo prisustvovati. Na samom početku govora shvatila sam da neće biti krut i formalan, nego prisan i srdačan, prvim riječima je, naime, pozvao žene da siđu s balkona na kojem borave za vrijeme molitve i pridruže se muškarcima u centralnom dijelu džamije.
Piše: Vesna Rajnović, tačno.net
To što je razmišljao o ženama i o tome da s balkona mnogo slabije vide i čuju, meni je bio znak da mu je stalo do ljudi, neovisno o tome jesu li muškarci ili žene. Ponekad tako mala gesta, gotovo neprimjetna, o čovjeku govori više od svih njegovih riječi.
Mnogi islamski teolozi, među kojima i nemali broj hafiza (onih koji znaju kur’anski tekst napamet), danas tumače riječi poslanika Muhammeda, bilo da to čine u džamijama ili na društvenim mrežama. Neke od njih sluša i njihove poruke čita više desetaka ili čak više stotina hiljada ljudi u potrazi za istinom Božje objave, vjerujući da će ju upravo od njih čuti. No, njihove riječi često su vrlo rigorozne, pune osude i prezira prema svima čija se vizija autentične vjere ne podudara s njihovom. Kad bismo im povjerovali, pomislili bismo da dobar i milostiv Bog u svojoj milosti ne prihvaća muškarce kojima brada ili nogavice nisu propisne dužine niti žene koje ne skrivaju kosu i lice, pjevaju, gledaju muškarce u oči ili pričaju bez da ih je muškarac išta pitao. I nisu jedini. Previše je takvih i među kršćanskim svećenicima koji Boga svode na svoju mjeru umjesto da sebe nastoje uskladiti s Njim. Predavanje hafiza Bugarija bilo je, zato, pravo osvježenje.
Prije svega, njegov stil obraćanja vrlo je neobičan, dok priča povremeno se smije i šali ili oponaša glasove. Samim time ljudi ga osjećaju bližim od vječno namrgođenih tumača vjere koji vole prekoravati i s uzvišenih pozicija docirati o krivnji, patnji i grijehu.
Govorio je o tome kako je vrijednije svjedočenje vjere tamo gdje se okolina podsmjehuje ili gleda s čuđenjem, zbunjenošću, strahom pa i prezirom. Mnogo je lakše biti vjernik u Meki i Medini. Time je, pretpostavljam, želio ohrabriti muslimane koji žive u pretežno katoličkoj Hrvatskoj da ustraju u nadolazećem ramazanskom postu i ne srame se svojim prijateljima, susjedima ili kolegama na poslu objasniti kako i zašto se sustežu od jela i pića. Zatim je objašnjavao roditeljima koliko je odgoj primjerom važan i kako naša djeca pokazuju tko smo time što oponašaju naše postupke, nalazeći u nama uzor tijekom odrastanja, pogotovo u svojim ranim godinama. Kao ilustraciju ispričao je kako je jedan dječak, noseći kućno smeće u kontejner, pitao roditelje da li da usput odnese i susjedovo smeće znajući da je susjed star i nemoćan, iako nije vidio svoje roditelje da to čine, ali ih je vidio kako rade mnoga druga dobra djela.
Foto: Privatni album / Sulejman Bugari
Najzanimljiviji dio predavanja bio je posvećen kroćenju vlastitog ega. „Najgori pijani ljudi su oni koji su opijeni sobom”, objasnio je i nastavio: „Najmanje djelo u islamu je da skloniš kamen s puta, a najveće djelo u islamu je da skloniš sebe s puta”. Ova univerzalna poruka danas nam je možda i potrebnija nego ikad ranije budući da živimo u kulturi koja izrazito favorizira individualnost i time nas potiče da usmjerimo pažnju na svoje vlastite želje i potrebe uslijed čega često ne mislimo o drugim ljudima i njihovim brigama. Dovoljno je pogledati komentare koje pišemo ispod tekstova i objava na društvenim mrežama pa da steknemo prilično jasan uvid u opću klimu bešćutnosti i izostanak čak i elementarne pristojnosti. „Zdravo je ono srce koje ne vrijeđa, koje se ne vrijeđa i koje ne očekuje zauzvrat”.
Pri kraju predavanja, hafiz je govorio o važnosti želja u čovjekovom životu, o tome kako želje mogu zarobiti čovjeka i kako je priprema od presudne važnosti za svako djelovanje. Tijekom nje trebamo dobro razmisliti i odrediti svoje želje jer o tome kako ih odredimo ovisi smjer kojim ćemo ići kroz život, hoćemo li i što ćemo ostvariti od svih mogućnosti koje stoje pred nama kao neostvarena potencija.
Na kraju svog izlaganja, hafiz Bugari je svima prisutnima uputio značajnu i ohrabrujuću rečenicu. Vjerujem da ona može pomoći čovjeku, ako o njoj dobro razmisli, da ozdravi, kao i da ozdrave njegovi odnosi s drugim ljudima. „Gledaj svakog čovjeka onakvog kakvog Allah želi da ga vidiš”, rekao je.
tačno.net
