Zvuči sasvim logično vijest da je firma u kojoj Dodikov sin Igor ima neku ulogu, dobila prve – američke – sankcije. I to bi bio tek samo sitni početak. Zapad je naučio lekciju kako se s vlasti skida diktator, poput Slobodana Miloševića. I ne sumnjajte da u Beogradu imaju revnosne saveznike.
Piše: Sead Numanović
Ministar vanjskih poslova Heiko Maas, u ekskluzivnom intervjuu za politicki.ba nedvosmisleno je poručio da “mi niti možemo niti hoćemo usmjeravati novac njemačkih poreskih obveznika u entitet koji aktivno radi na uništavanju Bosne i Hercegovine kao države”.
“Mi” jeste Njemačka.
No, Maas je istakao da se o sankcioniranju ljudi u entitetu RS tijesno sarađuje s Sjedinjenim Američkim Državama i Velikom Britanijom.
Tri najjače države Zapada, dakle, voljne su odlučno reagirati.
Nebojša Vukanović, poslanik skupštine entiteta RS večeras je objavio da je firma Igora Dodika, sina Milorada Dodika, dobila prve – američke sankcije. Navnodno.
Vukanović tvrdi da su Prointeru, firmi u kojoj je i Dodikov sin vlasnik, uskraćene licence američkih firmi.
Vijest nije potvrđena i – na prvu – izgleda ne baš vjerovatno. No, ne i nerealno.
Američki zakoni nalažu firmama koje imaju sjedište u toj državi i/ili račune, da ne sarađuju ili prekinu saradnju s firmama koje su upetljane u korupciju.
Procedura je takva da o svojim saznanjima moraju obavijestiti i State Department, ali i Ministarstvo trezora i finansija. Baška institucije za provođenje zakona, uključiv i obavještajne službe.
Da li je Vukanovićeva informacija tačna, znat ćemo brzo.
Da li je logična?
Jeste!
Sjedinjene Američke Države očigledno i sve dinamičnije rade na tome da se Bosna i Hercegovina suoči sa sankcijama kakve do sada nisu viđene.
Za razliku od svih ranijih situacija, ove bi mogle biti vrlo precizno ciljane, pogađale bi direktno “u glavu” pojedince, ali i – mnogo bitnije – njihove finansijske pokrovitelje.
To najavljuje i Gabriel Esobar, zamjenik pomoćnika državnog sekretara SAD zadužen za zapadni Balkan, to će reći – vjerovatno i jasnije i direktnije (koliko se to bude moglo) i lični savjetnik Antony Blinkena, američkog ministra vanjskih poslova Derek Chollet, a to, bez uvijanja najavljuje i Maas.
On, odgovarajući na pitanja politicki.ba najavljuje da bi Dodik mogao nastaviti sa svojim putem u secesiju, te da bi mogao formirati vlastite pravosudne, institucije za indirektne poreze, te vojsku.
“Ovakav put ne rješava niti jedan jedini problem, a stvara mnogobrojne nove probleme, posebno i za ljude u Republici Srpskoj”, direktan je Maas.
Dakle, sankcije koje se pripremaju, koje će objaviti SAD, a prihvatiti ih i Njemačka i Velika Britanija, te niz drugih evropskih država, mogle bi pogoditi “ljude u Republici Srpskoj”, kako reče Maas.
Iako je nepotrebno, ipak da napišemo da se radi o iskusnom političaru, kadru Socijaldemokratske partije (SPD) Njemačke i ministru vanjskih poslova te države (u odlasku).
No, neka niko ne sumnja da je svaka njegova javno izrečena riječ rezultat koordinacije odlazeće i dolazeće vlasti.
I u jednoj i u drugoj je SPD.
U novoj vladi ta će stranka imati kancelara. Prema dosadašnjim pregovorima, Ministarstvo vanjskih poslova trebalo bi pripasti Zelenima. Navodno, najvjerovatnije je da će taj portfelj preuzeti kopredsjednica stranke Annalena Baerbock.
To bi za BiH moglo značiti da na mjesto šefice diplomatije dolazi otresita i energična žena koja će se najprije u koštac uhvatiti s Rusijom i Kinom.
Barem jedna od ove dvije države u BiH već provodi pomahnitalu politiku trovanja unutarnjih odnosa i potpune destabilizacije naše države.
Ko god da dođe na čelo njemačkog Ministarstva vanjskih poslova, čini se da već ima utabanu stazu.
To što Maas poručuje da će sankcije osjetiti i “obični ljudi” u entitetu RS znači da je lekcija iz historije, koliko toliko, naučena.
Sistematične i uporne sankcije Zapada dovele su do pada režima Slobodana Miloševića.
Da stanovnik Dedevca, sela usred Šumadije, negdje kod Kraljeva, nije po svom džepu osjetio da vlast mu omiljenog Miloševića nije dobra, on bi i danas vladao.
No, od svake ideologije jače je krčanje u stomaku, pa je Milošević brutalno pometen. Historičari bi rekli – tipično za Srbiju!
Čini se, međutim, da ovog puta Zapad neće provoditi sistematične i uporne sankcije.
Svjesni su da vrijeme ne radi za njih (ali ni Bosnu i Hercegovinu kao državu), pa su neophodnije jače i brže mjere.
Dodik mora otići.
I neka se niko ne zavarava da će Zapadu u tome svesrdno pomoći i Aleksandar Vučić.
Iz čisto pragmatičnih razloga.
Isto kao što je to nekada radio Miloš Obrenović.
Čim je Vučić nedavno zagraktao protiv sankcija, svakome ko iole poznaje i njega i njegov, pa i modus operandi srbijanske politike, znao je da je sasvim suprotno.
Neće, istina, Vučić uvesti (vidljive) sankcije Dodiku. Čak i kad bi htio, on to sada ne smije uraditi. Slijede mu aprilski predsjednički izbori i on želi apsolutnu pobjedu i novi čvrsti mandat.
No, iza scene, gdje je maher, Vučić će poslati desetine “svilenih gajtana” prema Dodiku.
I sve će umotati u tako slatkorječive celofane interesa Srbije i Srba.
A neće puno ni slagati.
Tek, Dodik je otišao predaleko. Uzda se u čvrstu podršku Rusije. I samo Rusije.
Još kako se uključio njego alter-ego s pozicije nekakvog ambasadora, Igor Kalabuhov, Dodiku je nacrtao metu na čelo u koju ne samo Zapad sada može slobodno “pucati”.
Stoga, treba očekivati sve oštrije izjave zapadnih zvaničnika.
Rusija je već napravila dar-mar u Evropskoj uniji i ne kani stati.
Negdje se ofanziva mora odbiti i na napad uzvratiti.
Nije dobro da je BiH postala poligon sukoba velikih. Ali, to je tako.
Šta je nama dalje činiti?
Srbi, uključiv i ove naše – bosanske – riješit će se Dodika. U skorije vrijeme. Već je predugo na vlasti i – dosadio je. Zapad će u tome svesrdno pomoći.
Ali, neka niko ne gaji iluzije da će u nametanju sankcija prema BiH, Sarajevo, ali i udruženje građana pod kapom Dragana Čovića – HNS biti pošteđeni.
Politicki.ba
