U predizbornim govorima poručuju kako sve rade u javnom interesu, ali ih praksa demantuje. Otvorenost entitetskih institucija među najgorima je u regionu.
U jeku smo predizborne kampanje i svakodnevno od političkih kandidata/kinja čujemo kako je za njih najbitnije da građanima bude bolje i da se bore za povećanje standarda života. U predizbornim govorima poručuju kako sve rade u javnom interesu, ali ih praksa demantuje. Otvorenost entitetskih institucija među najgorima je u regionu.
To potvrđuje izvještaj koje su objavile nevladine organizacije iz regiona Zapadnog Balkana – Centar za demokratsku tranziciju (CDT) iz Crne Gore, Metamorfozis fondacija iz Sjeverne Makedonije, Partneri za demokratske promene Srbija (Partneri Srbija) i Udruženje građana/ki “Zašto ne” iz Bosne i Hercegovine. U analitičkom instrumentu – Regionalni indeks otvorenosti jasno je da po pitanju otvorenosti izvršna vlast u entitetima.
Podaci iz Izvještaja pokazuju da je u 2021. godini najbolje rezultate ostvarila Vlada Sjeverne Makedonije (82,71%), slijedi Vijeće ministara BiH (75,54%), potom Vlada Crne Gore (58,16%) i Vlada Republike Srbije (45,43%).
Najgore su vlade Federacije BiH (38,17%), Republike Srpske (35,85%), te Pokrajinska Vlada Vojvodine (30,40%).
Transparentnost vlasti najvidljivija je prilikom dostavljanja informacijama novinarima i novinarkama, a vlasti u BiH to često izbjegavaju govoreći da su određene informacije pod oznakom “tajno”, bez navođenja koliko je takvih informacija.
Dok je Vijeće ministara ostvarilo rast indeksa otvorenosti, entitetske vlade u 2021. godini su bile manje transparentne u odnosu na prethodnu godinu.
“Otvorenost i transparentnosti Vlade FBiH tokom 2021. godine pala je za oko 20% u odnosu na prethodnu godinu, te trenutno iznosi tek 38,17%”, navodi se u izvještaju uz napomenu da je jedan od uzroka pada transparentnosti promjena web portala Vlade. Ova institucija nema ni PR strategiju ni strategiju otvorenosti i transparentnosti.
Druga entitetska vlada bilježi pad transparentnosti od 3%.
Zabrinjava i podatak čak 75% institucija u regionu ne koristi Twitter za informisanje javnosti o svom radu, a 43,1% ni Facebook.
Ove društvene mreže popularne su u zemljama Evrope, što tamošnjim novinarima olakšava posao, dok se novinari u BiH i dalje muče sa tehnologijom iz prošlog vijeka koje institucije koriste – poput faksa.
Urednik portala Politički.ba Sead Numanović za BUKU kaže da je Twitter već odavno društvena mreža “ozbiljnijeg” sadržaja. Zapadni zvaničnici, ljudi koji se ozbiljno razumiju u politiku, dodaje, ovaj medij intenzivno koriste za emitiranje svojih poruka.
“Posebno je indikativan, mada ekstreman, primjer Donalda Trumpa koji je objavama na Twitteru vladao Amerikom i bitno utjecao na tokove u svijetu”, prisjeća se Numanović.
S druge strane instititucije u BiH, primjećuje, ne koriste društvene mreže iako primjere kako se društvene mreže koriste imaju širom svijeta.
“Institucije u BiH su u “kamenom dobu” kada je u pitanju općenito komuniciranje s javnošću, a pogotovo preko društvenih mreža i baš naročito preko Twittera. Oni se mogu braniti tvrdnjom da ova društvena mreža nije tako popularna u BiH, kao Facebook, na primjer. No, to ih ne amnestira od ukupne i ogromne krivice za netransparentnost, zaostalost, nemar i neznanje”, primjećuje Numanović.
Kaže da je imati dobar kanal komunikacije s javnošću pokazatelj ozbiljnosti, sposobnosti i zrelosti institucije.
“Ilham Alijev, predsjednik Azerbejdžana koga se smatra autokratom i zaostalim vladarem, intenzivno koristi Twitter. Naše institucije – ne! Pa vi vidite gdje je Alijev u 21. vijeku, a gdje smo mi”, dodaje Numanović.
Urednik portala Klix Dino Bezdrob uočava da su neka ministarstva na nižim nivoima shvatile važnost društvenih mreža, te da kvalitetno komuniciraju s javnošću.
“Na višim nivoima i dalje se mnogo kaska, tako da se može reći da ne prate ni niže nivoe vlasti, a kamoli region i svijet. Novinarima je od velikog značaja brza i korektna dvosmjerna komunikacija s institucijama, a društvene mreže mnogo pomažu u tome kada nadležni u institucijama pravnovremeno dijele sve informacije”, kaže Bezdrob.
Bh. institucije u očima Amila Dučića, novinara portala Fokus.ba kada je u pitanju komunikacija sa javnošću općenito, a posebno na društvenim mrežama, kasne ne samo za svjetskim, evropskim, već i regionalnim trendom.
“Tek nekolicina institucija, poput Centralne izborne komisije (ali i to tek nedavno), Ministarstva sigurnosti BiH, Vijeća ministara oglašava se na Twitteru, što je porazno”, kaže Dučić.
No, nije dovoljno samo imati otvoren nalog na društvenim mrežama. Potrebno je da na njemu ima kvalitetnog sadržaja koji može koristiti i građanima i novinarima.
“I one institucije koje to rade, čine to krajnje sterilno, šturo i birokratski. Na Facebook-u su institucije u BiH zastupljenije, pa tako na ovoj društvenoj mreži imamo i one na nižim nivoima vlasti. Smatram da naše institucije baš i ne prate situaciju u svijetu ili regionu, a kada je riješ o stilu njihovog oglašvanja to ipak još uvijek liči kao da se oglašavaju na svojim web stranicama”, smatra Dučić.
Kao novinaru koristilo bi mu da se institucije što više oglašavaju na društvenim mrežama, ali da to bude i u kvalitativnom smislu, odnosno da novinari s vremena na vrijeme dobijaju informacije koje nisu vezane za određene događaje ili afirmativne stvari koje se odnose na institucije, već da su informacije od značaja za građane, njihov standard i slično.
Urednik portala Raport.ba Kenan Kešmer kaže da bh. institucije i izvršna vlast na svim nivoima ne mogu govoriti ni o kakvoj otvorenosti.
“One su svjesno omeđene za informacije nepropusnim bedemom jer bi u suprotnom bile u velikim problemima. Što se tiče društvenih mreža, rijetke su institucije koje ih koriste i koje redovno dijele korisne informacije preko tih kanala. Porazno je da postoje ustanove i institucije koje još uvijek traže da im se zahtjevi i pitanja šalju faksom, a oni odgovore šalju poštom. Osim što nije ekološki prihvatljivo, samo po sebi je besmisleno pored toliko besplatnih kanala komunikacije”, rekao je Kešmer.
Iako mnoge institucije i ministarstva ne može pratiti na Twitteru jer na toj društvenoj mreži nemaju nalog, na društvenim mrežama prati institucije, političare i predsjednike zemalja širom svijeta.
“Oni su na mrežama od Twittera, Instagrama, Tik Toka pa do Telegrama. Ne samo da je njima to olakšalo posao, nego i nama novinarima, ali i građanima. Bar kada su u pitanju servisne informacije. Međutim, svaka medalja ima dvije strane. Često izabrani zvaničnici pretjeruju s objavama i koriste ih za svoju propagandu, širenje lažnih vijesti i dezinformacija, ali i kao zaobilazni put kojim često žele izbjeći medije koji im žele postaviti kritička pitanja”, dodaje Kešmer.
Željko Raljić urednik portala Istinito vjeruje da je problem izostanka ili loše komunikacije na društvenim mrežama što čelni ljudi javnih institucija i preduzeća, gotovo u pravilu, više vode računa kako će zadovoljiti apetite svojih stranačkih šefova, nego što se brinu o javnosti rada preduzeća i institucija kojima rukovode.
“Naravno, više je razloga zbog čega im je stalo da od javnosti sakriju ključne informacije o svom radu, naročito one koje se odnose na zapošljavanje i javne nabavke. Na kraju se sve svodi na novac i slijepu političku poslušnost. Uz sve to, postavlja se i pitanje kompetencija, jer podobni su na funkcijama, a to znači – rijetko sposobni. Bojim se da većina njih ne razumije potrebe savremenog doba, medija i javnosti. Dakle, kriju informacije iz straha od odgovornosti, ali i iz neznanja”, tvrdi Raljić.
Ispunjenost kriterija otvorenosti nije znatno drugačija ni u zakonodavnim organima vlasti. Parlamentarna skupština BiH ispunjava 61,22% (Predstavnički dom 61,71%, Dom naroda 60,74%) kriterija otvorenosti. Narodna skupština Republike Srpske ispunjava 42,28% kriterija, Parlament FBiH 33,27% (Predstavnički dom 26,61%, Dom naroda 39,93%).
Novinari BIRN-a znaju koliko je zakonodavna vlast netransparentna. U aprilu 2021. su analizirali koliko parlamentarci koriste službene mailove. Od ukupno 57 poslanika i delegata oba doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (PS BiH) samo njih 18 odgovorilo je da koriste službene mailove u komunikaciji s javnosti i medijima.
„Onda i ne čudi što Parlamentarna skupština nema Twitter ili nalog na drugim mrežama. Međutim, privatni nalog imaju brojni poslanici i političari, što je izrazito u porastu u vrijeme pred izbore iz razloga lične i promocije stranaka“, kaže Džana Brkanić, zamjenica urednika Balkanske istraživačke mreže BiH (BIRN BiH).
Uočava da Predsjedništvo BiH nema komunikaciju na društvenim mrežama, dok to, recimo, ima susjedna Hrvatska, ali i mnoge druge zemlje. Primjera dobre prakse u BiH ipak ima, ali su one izuzetak koje potvrđuje pravilo.
„S druge strane pojedine institucije koriste Twitter i Facebook nalog, poput Vlade Kantona Sarajevo, koje su vrlo ažurne. Grad Sarajevo koristi Instagram i Youtube, a Facebook stranica ima 36 pratilaca i nije ažurna, dok gradonačelnica koristi Twitter, Facebook i Instagram nalog ažurno. Ministarstvo vanjskih poslova i Ministarstvo sigurnosti BiH su također aktivni na Twitteru, kao i Ured za reviziju institucija u BiH. Opštine i institucije na lokalnim nivoima čini mi se bolje funkcionišu od krovnih institucija u ovom pogledu. Najčešće su to informacije o održanim sastancima ili aktivnostima, sa popratnim fotografijama. Novinarima informacije koje dijele mogu biti korisne, a javnosti je takav način informisanja i potvrda transparentnosti“, dodaje Brkanić.
Prilikom istraživanja novinari BIRN-a BiH provjeravaju i statuse na društvenim mrežama, odakle nerijetko izvlače dosta korisnih odnosno informacija.
„Koje mogu da nas vode dalje u pričama. Svakako je sve takve informacije potrebno dodatno provjeriti“, kaže Brkanić.
Dok neke institucije pokazuju visok nivo transparentnosti objavljivanjem na društvenim mrežema, neke su veoma zatvorene. Izostanak transparentnosti nakčešći je kod sudske vlasti. Njihove web stranice ne nude sve potrebe informacije neophodne za profesionalno izvještavanje. Optužnice dugo nisu bile dostupne, ali je to nakon kampanje BIRN-a BiH promijenilo Tužilaštvo BiH, ali ne i sva ostala tužilaštva. Skoro deset posto pravosudnih institucija u Bosni i Hercegovini koje su odgovorile na upit Balkanske istraživačke mreže Bosne i Hercegovine insistira da im se zahtjevi za pristup informacijama predaju lično ili šalju samo poštom, dok neke uz tu mogućnost nude i slanje upita faksom.
„Takvu praksu, koja se već godinama ne primjenjuje u drugim sudovima ili tužilaštvima, smatramo načinom da se ograniči pristup informacijama za građane i novinare. Nijedna pravosudna institucija nema društvene mreže, što nije slučaj u drugim zemljama – Mehanizam za međunarodne krivične sudove, Evropski sud za ljudska prava – samo su neki čije informacije pronalazimo i na Twitteru i nerijetko koristimo. Zato bi nam bilo vrlo korisno, olakšavajuće, kada bi sve institucije u BiH bile otvorenije i samim tim transparentnije prema medijima i javnosti općenito“, preporučuje Brkanić ocjenjujući da javne institucije u BiH nisu dovoljno vidljive i ne prate trendove komunikacije. Smatra da je potrebno ulaganje u edukaciju i razvoj na društvenim mrežama.
Izostanak komunikacije na društvenim mrežama i zahtjevi da se komunicira kanalima karakterističnim za prošli vijek poput pošte ili faksa govori o nezainteresovanosti vlasti da poboljšaju komunikaciju, a to je ujedno i način da se novinarima odnosno javnosti oteža pristup informacijama.
Veći nivo transparentnosti i otvorenosti institucija nephodan je za svako demokratsko društvo, a posebno društva u tranziciji. Zatvorenost institucija je alarm da institucije kriju informacije, na šta javnost ni opšta ni novinarska ne smiju pristati.
buka
