Čovjek visok 246 centimetara opet u centru pažnje, hoće li ga ovaj put Zmajevi zaustaviti?
Iranska reprezentacija u sjedećoj odbojci ima tajno oružje na Paraolimpijskim igrama u Tokiju – Mortezu Mehrzada, visokog 246 centimetara.
Mortez je najviši čovjek Irana, najviši u historiji Paraolimpijskih igara i ujedno treći najviši čovjek na svijetu, a sjedećom odbojkom počeo se baviti nakon što ga je na televiziji primijetio iranski trener Hadi Rezaei.
On je tražio igrača koji sjedeći može bez problema vidjeti iznad mreže i zbog toga je kontaktirao Mortezu.
“Mi smo mu dali nadu. Tajna je u tome što je ranije rijetko izlazio iz kuće budući da su ga ljudi čudno gledali, a sada, kada je poznat, svatko se želi slikati s njim. Postao je prvak”, priča Rezaei.
On je 2016. godine postao paraolimpijski prvak, te najbolji strijelac finala protiv, sjetit ćete se vjerovatno, Bosne i Hercegovine.
U 16. godini imao je preko 190 centimetara i tada su mu doktori dijagnosticirali akromegaliju, bolest koja uzrokuje da hipofiza otpušta previše hormona rasta.
Prema istraživanjima, ljudi s ovim stanjem imaju veću vjerojatnost razvoja raka i ne dožive duboku starost. Osim toga, kao petnaestogodišnjak doživio je nesreću na biciklu koja mu je ozbiljno oštetila kralježnicu i zaustavila rast desne noge. Sada je šest centimetara kraća od lijeve. Zbog toga mora da se kreće sa štakama ili u invalidskim kolicima.
Pravila sjedeće odbojke ne razlikuju se mnogo od onih u tradicionalnim sportovima. Na terenu je šest igrača, uključujući i jednog libera. Utakmica se igra do tri osvojena seta. Svaku etapu osvaja ekipa koja prva osvoji 25 “bodova” s prednošću od najmanje dva boda.
Razlike se mogu vidjeti u pogledu samog terena. Teren je manji, dimenzija 10×6 metara. U slučaju muškaraca, mreža je ovješena na visini od 115 centimetara. Od 1980. disciplina je na dnevnom redu Paraolimpijskih igara.
Mehrzad je i ranije čuo za sjedeću odbojku, ali tek nakon razgovora s Razaeijem počeo je ozbiljno trenirati. U početku je trenirao u svom rodnom gradu.
“Gledao sam iransku reprezentaciju tokom utakmica u Londonu. Odbojku sam tretirao kao zabavu, ali sve se promijenilo kada sam pozvan na trening. Selektor je jednom prilikom rekao da sam jako dobar i da me želi u reprezentaciji. Bio je to moj početak kao profesionalnog igrača, rekao je on za Tehran Times.
Sport mu je vrlo brzo promijenio život. Iranac tokom svog djetinjstva praktički nisu napuštali kuću. Bio je introvertiran i sramio se svoje visine. Bolest je također dovela do deformacije kostiju lica, zbog čega je imao velike komplekse.
“Bojao sam se izaći van. Nisam bio siguran u sebe, nisam mogao mirno hodati ulicom. Borio sam se s depresijom. Sve se promijenilo kad sam počeo igrati. Odbojka je razbistrila sve moje strahove i počeo sam normalno živjeti. Prije toga ljudi su buljili u mene otvorenih usta. Sada dolaze do mene i žele selfie”, dodavši:
“Sport je neophodan za osobe s invaliditetom. Bio sam sramežljiv i nisam bio nimalo pričljiv. U početku sam se bojao razgovarati s ostalim igračima, ali suigrači su me primili vrlo srdačno. Puno su me podržavali i bodrili. Mislim da se niko ne bi trebao bojati isprobavanja novih stvari. Zahvaljujući njima, možemo se samo razvijati”.
U ožujku 2016. Mehrzad je debitovao za reprezentaciju i odmah je izabran za najboljeg igrača Interkontinentalnog kupa . Zablistao je i na Igrama u Riju, iako je u početku bio na klupi
“Ne želimo otkriti sve svoje karte. Mislim da predstavlja pedesetak posto svojih sposobnosti do sada. Uskoro će biti najbolji odbojkaš u povijesti”, rekao je iranski selektor u Rio de Janeiru 2016. godine.
Bio je u pravu. Iranski div vodio je svoj tim do zlata na Olimpijskim igram i na Svjetskom prvenstvu.
Protivnici traže igrače sa sličnim parametrima ili smišljaju posebne taktike, kako bi Mehrzada uspjeli zaustaviti. Međutim, to je “nemoguća misija”.
U bloku slavni Iranac ima domet od 196 centimetara, a loptu može napasti na visini od 230 centimetara. Niko od njegovih protivnika ne može se pohvaliti tako impresivnim fizičkim mogućnostima.
“Dali smo mu nadu, razloge da bude sretan. Trebalo mu je. Prije nego što je postao slavan, svi su ga čudno gledali. Sada je zvijezda i veliki prvak. Svi traže kontakt s njim, intervju, autogram ili fotografiju”, dodaje Rezaei za New York Times.
Zbog pandemije koronavirusa, Mehrzad se ponovno zaključao kod kuće. Ovoga puta, međutim, to mu ne predstavlja problem.
“Obožavam čitati knjige pa se posvećujem ovoj strasti. Također pokušavam trenirati i ostati aktivan. Borba protiv virusa svojevrsni je Treći svjetski rat. Jedino što me brine su rukavice. Trebao bih ih nositi kako bih se zaštitio, ali ne mogu pronaći ništa u mojoj veličini”, našalio se iranski odbojkaš.
32-godišnjak iz Czalusa bio je velika senzacija tokom prethodnih utakmica i izazvao je divljenje prilikom svečanog otvaranja. Već je otputovao u Tokio kao velika paraolimpijska zvijezda i htjet će ponovno osvojiti zlato.
Nadamo se ipak da će ovaj put Iranac dobrog srca ostati uskraćen za zlato i da će ono pripasti bh. odbojkašima.
SportSport
