Prof.dr. Senadin Lavić na nogovdišnjoj press konferenciji Kruga 99 govorio je o tome kako nama nedostaje jaka i odgovorna politika čiji je cilj i smisao političkog djelovanje uspostavljanje
evropske demokratske države-nacije Bosne i Hercegovine.
Njegovo obraćanje prenosimo u cjelosti:
“Antibosanski projekti etnicizma ne dozvoljavaju pojavu građanina i slobodnog pojedinca. Još uvijek je dominantna kolektivistička paradigma i većina građana nije iskusila slobodu kao ljudsko biće, kao slobodni pojedinac demokratskog društva. Ono što je primjetno jeste da je već dugo na djelu opasna kontaminacija pojma bosanskog nacionalnog identiteta i držanja Bosne u stanju etničke konfliktnosti. To je matrica preko koje Srbija i Hrvatska drže građane Bosne u poziciji političkog tribalizma i sekatarijanske raspolućenosti. U današnjoj Bosni, nažalost, politika je reducirana na etničku politiku koja strateški sprječava bilo kakvu mogućnost etabliranja bosanskog nacionalnog identiteta i politike bosanstva kao politike ustavnog patriotizma i odanosti svojoj državi.
Današnja Bosna u svome političkom razvoju nužno mora slijediti svoju političku paradigmu koja kazuje “Bosna je bosanska”, a to znači državljanski politički identitet koji je nadvisio destruktivno
etnocentričko insistiranje na “zajednici tri etničke grupe” nad kojima kontrolu ostvaruju Srbija i Hrvatska.
Danas je potrebno više nego ikada prije zagovarati jasno i glasno građansko društvo i politiku građanstva. Dakle, naš politički interes je bosansko građanstvo! Neprestano relativiziranje građanskog društva i politike ili uporno nazivanje građanske koncepcije nečim “utopijskim” posao je instrumentalnog uma etnicizma koji se ne želi odreći hegemonije i sopstvene kolektivističke dogme!
U tome relativiziranju i obezvrjeđivanju, dakle, građansko je obilježeno kao utopija, to jeste utopija je zabluda, nešto neostvarivo i nemoguće, te je nužno pristati na diktaturu realnosti koja proizlazi iz ratnih zločina i genocida, vladavinu prosječnosti i kolektiva na čijem je čelu neki vođa i sveštenik! To stvara shizofrenu situaciju u kojoj se podvaljuje netačan stav da je nacionalno zasnovano na etničkom ili narodnjačkom, pučkom, religijskom, te se neodgovorno predstavlja kao sinonime pridjeve “nacionalno” i “etničko”. U takvom iskazu se ovjekovječuje perverzija kolektivizma i potvrđuje
kulturno-politički model “plemenskog” poništavanja pojedinca nad kojim dominira grupa, odnosno kolektivizam ruši i onemogućava svaki individualizam.
S druge strane, zapravo, nacionalno ili građansko u punoj demokratiji počinje sa svakim građaninom (državljaninom, stanovnikom) ili slobodnim pojedincem bez obzira na njegov identitet i pripadanje pojedinom kolektivu ili “svetinjama” monolitne grupa kojom manipulira neka politika ili religijska organizacija.
Nacionalno određenje podrazumijeva – i misli – sve građane, a ne etničke grupe. Stoga, nacionalno bosanstvo nije etničko-religijska kategorija koja služi za razbijanje unutarnje strukture bosanskog stanovništva pod komandnom palicom srpskog i hrvatskog etnoteritorijalnog hegemonizma.
Jednostavno kazano, “biti građanin” znači poštovati postojanje države Bosne i Hercegovine i prihvatiti njezin povijesni i pravno-politički identitet, bez obzira kojoj etničkoj / narodnoj grupi neko
pripadao. Srbija i Hrvatska preko nametnute etnopolitike ostvaruju hegemoniju nad Bosnom! Danas u Evropi, nažalost, ne postoji slična destruktivna i hegemonijska politika kakva je otvorena srpsko-hrvatska politika antibosanstva.
Stoga, patriotsko-legalistička politika ne smije ustuknuti pred hegemonijom, ekspanzionizmom i fašistoidnim tendencijama.
Srbija i Hrvatska, nažalost, još uvijek ne priznaju granice Bosne i Hecegovine i ponašaju se kao da su srpska i hrvatska etnička grupa u Bosni njihovo vlasništvo i slugansko osoblje, te matice-države. Srbija i Hrvatska od bosanskog stanovništva prave vlastitu dijasporalnu zajednicu što je velika povijesna neistina i obmana. Tako Srbija i Hrvatska uslijed svojih teritorijalnih pretenzija na Bosnu još ne mogu biti evropske države nacije u kojima je na djelu vladavina prava i koje znaju svoje državne granice. To isto se odnosi i na državu Bosnu i Hercegovinu.
Srbijanska i Hrvatska agresija na Republiku BiH vođena je zbog teritorije i resursa. Zato je i dalje najvažnija politika ona koja bodi brigu oko teritorije države Bosne i Hercegovine i državne
imovine. Mi nikada ne smijemo prihvatiti otimanje državne imovine i time ispunjenje ratnog antibosanskog pothvata Srbije i Hrvatske. Tek sa definitivnim otimanjem bosanske teritorije završava
se srbijanska agresija iz 1990-ih godina na Republiku BiH. Danas je BiH zarobljena država i blokirano društvo.
Očekujemo da Visoki predstavnika Christian Schmidt nastavi raditi na deblokadi i jačanju države BiH i zaštiti njezinog suvereniteta od otvorenih nasrtaja velikosrbijanskog i velikohrvatskog
ekspanzionističkog nacionalizma. Nisu dovoljni tehnički zahvati u materiju Izbornog zakona na tragu etnocentričke paradigme koja i dalje drže Bosnu u zatočeništvu etnopolitike. Država BiH ne bi smjela biti moneta za potkusurivanje u velikim igrama regionalnih i geoplitičkih interesa.
Visoki predstavnik morao biti korektiv jalove bosanske politike i otvoreni protivnik morbidne antibosanske politike susjednih država i jednom za svagda osigurati neupitnost BiH pred otvorenim negacijama i secesionističkim poduhvatima antibosanskih snaga koje niko ne sankcionira za barbarsko podrivanje suvereniteta, teritorijalne cjelovitosti i državnog integriteta BiH. Jasno je da država BiH ne mora biti podijeljena na dva asimetrična i divergentan entiteta koji onemogućavaju funkcioniranje bosanske države nacije u Evropi!
Na djelu je, nažalost, srozavanje sistema obrazovanja na svim razinama i podređivanje obrazovnih sistema spornim političkim interesima i etničkim predrasudama svjedoči o mizeriji politike koja se provodi u vezi obrazovanja ljudi. Tu su na djelu interesi etničkog inžinjeringa i stvaranja mitske svijesti kod mladih ljudi.
Uz to se vezuje bolno pitanje katastrofalnog procesa migracije mladih ljudi ka zapadnoj Evropi. Najveće bogatstvo jedne države su njezini mladi ljudi i prirodni resursi. I jedno i drugo nam je danas
u opasnosti od nestanka. Poguban obrazovni sistem i migracije mladih ljudi su direktan rezultat neadekvatnih politika etnicizma koje vode građane BiH u suprotnom smjeru od aktualne povijesne realnosti razvijenog evropskog svijeta.
Patria
