Misli mladih: Volontirati za radno iskustvo – DA ili NE?

Mnogobrojni programi poput volontiranja, stažiranja, prakse, dodatne edukacije i obuke i slično utiče na razvoj svijesti, proaktivnosti i zapošljivosti mladih. Svaki od spomenutih programa pomaže da se dalje razvije neki od tzv. X-faktora zapošljivosti, tj. da se osnaže mladi u smislu razvoja svijesti, povećanja informisanosti, novih kontakata, razvoja vještina, dobijanja novih kvalifikacija ili kreiranju novih ideja.

Volonterski rad kao i stažiranje mogu pomoći mladima da na praktičan način razviju određene vještiine bitne za samo zapošljavanje, uvide kako izgleda radni ambijent i stvore prve poslovne kontakte. Međutim, samo 10% mladih od 15 do 30 godina negdje volontira. Prema istraživanju UN-a “Glasovi mladih” iz 2012. godine, 78% mladih izjavilo je da je zainteresovano za dobrovoljan rad kad bi imali informacije o mogućnostima.

Mogućnosti za volontiranje ima u sferi tradicionalnih običaja uzajamne samopomoći, organizovanog djelovanja zajednice u kriznim periodima i slično, ali kada se govori o mogućnostima volontiranja u struci, tj. stručnoj praksi postoje određeni problemi. Volonterski rad u nekoj nevladinoj organizaciji ili javnoj upravi ne nudi plaću i naknadu za rad, ali on ipak nudi niz korisnih stvari kao što su praktično iskustvo, unapređenje niza vještina, upoznavanje bitnih ljudi (koji će sutra mladima otvoriti vrata za buduće radno mjesto ili na neki drugi način pomoći)…
Spomenuo sam probleme – DA, evo ih. Iako volonter nije besplatna radna snaga i entitetskim zakonima o volontiranju su određena prava volontera, njihova prava i zakon se u velikoj mjeri krše na razne načine, kroz razne izgovore. Iako ne prima plaću volonter prema zakonu tokom volontiranja ima pravo na topli obrok, naknadu za prevoz, smještaj (ukoliko napušta mjesto prebivališta) i slično.

U većini slučajeva volonteri ne primaju nikakve naknade, a općinski organi koji učestvuju u procesu volontiranja nemogućnost izmirenja definisanih obaveza prema volonterima pravdaju nedostatkom finansijskih sredstava u budžetima te vrše samo subvencioniranje doprinosa. Većina volontera bi vjerovatno i uspjela prevazići ove poteškoće u procesu svog pripremanja za tržište rada, kao što sam i ja sam ih prevazišao i nekako se snalazio. Kad pogledaš, volontiraš možda u svom mjestu pa ti problem što nemaš plaćen prevoz i nije tako veliki, doručkuješ ono što bi vjerovatno doručkovao i da si kod kuće pa ti ni nedostatak novca za topli obrak ne predstavlja veliku prepreku, ali to nisu jedini problemi volontera.

Da ima ih još! Možda najveći problem sa kojim se susreću mlade osobe prilikom volontiranja je uskraćivanje “osnovnog” prava, prava na praktično iskustvo, unapređenje znanja i vještina, upoznavanje bitnih ljudi i slično.

I šta sad – volontirati ili ne?!
Dok sam još studirao, kad sam onako informativno čitao oglase, da znam šta me čeka kad jednom završim fakultet, sjećam se da su poslodavci tražili za mnoge poslove samo godinu radnog iskustva. A onda je donešen zakon o volontiranju. Vjerovatno ste tada pomislili – to je prava stvar, radit ću godinu dana u nekoj firmi, steći ću potrebna znanja i vještine i kad to završim biće “sila” poslodavaca kojima ću biti idealan kandidat za zaposlenje. Ali gle, dobili smo šipak!

Danas vam mnogi poslodavci traže da imate dvije ili više godina iskustva. Pored toga, vjerovatno niste uspjeli steći nikakvo praktično iskustvo jer su vam poslodavci (ne svi, ali većina sigurno) davali da radite neke poslove koje je njima dosadno obavljati, pravili ste kafu, kopirali i popunjavali dokumenta i slično. Dakle, dobili ste šipak, ponovo ste na početku sa uskraćenim skoro svim pravima kao volonter. Ukoliko ste pročitali cijeli članak vjerovatno vam je sad jasno kakav je odgovor na pitanje – volontirati za radno iskustvo ili ne.

Iako mi je država uskratila moja prava volonterska prava, kao ekonomista imao sam sreće da volonterski posao odrađujem kod poslodavca koji mi je izlazio u susret, uspio sam da izgradim dobar odnos sa radnim kolegama tako da sam uspio nešto i naučiti i na tome im se mnogo zahvaljujem (ukoliko sad čitaju ovaj članak). Bio sam “srećković”, da tako kažem, u tom volonterskom procesu i ponovo ne ispunjavam uslove za zaposlenje prema mnogim konkursima. Smatram da volontiranje ima svrhu samo u djelatnostima u kojima se zahtijeva fizička snaga (zanatski poslovi i slično) te da mi ostali, sa umnom snagom trebamo prestati “forsirati” volontiranje za radno iskustvo poslije fakulteta i odmah se baciti u proces traženja pravog, plaćenog posla. Uvijek imamo onih tri do šest mjeseci probnog rada da steknemo neko iskustvo i pokažemo se pred poslodavcem te dugoročno ostanemo zaposleni. Sretno svima!

Piše: Gazibegović Sanjin

(praksa.info)

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close