Brian Eno: Gaza i propast civilizacije
David Byrne, jedan od osnivača kultnog benda Talking Heads, je na svom blogu objavio pismo koje je napisao Brian Eno. Ovaj čuveni producent radio je upravo na albumima Talking Headsa, ali i mnogih drugih zvijezda, od kojih je možda najvažnije izdvojiti njegov rad na albumima U2-a.
Autor: Brian Eno
Napomena Davida Byrnea: Primio sam ovaj mail prošlog petka ujutru od mog prijatelja, Brian Enoa. Podijelio sam ga s kolegama i svi smo osjetili veliku obavezu da objavimo Brianovo teško, vrijedno pismo.
Pismo objavljujemo u cjelosti:
“Dragi svi:
Osjećam da kršim nerečeno pravilo sa ovim pismom, ali ne mogu više šutjeti.
Danas sam video sliku uplakanog Palestinca koji je držao plastičnu kesu punu mesa. To je bio njegov sin. On je isječen (kako su rekli u bolnici) izraelskim projektilom – očito koriste novo oružje, flešetne bombe. Vjerovatno znate kakve su – hiljade malih čeličnih iglica (kao pikado), upakovanih oko eksploziva, koje otkidaju ljudsko meso. Taj dječak je bio Mohammed Khalaf al-Nawasra. Imao je četiri godine.
Iznenada sam zamislio da je jedno od moje djece moglo biti u toj kesi i to me je uznemirilo više nego bilo šta u posljednje vrijeme.
Onda sam pročitao da je UN rekao da je Izrael možda kriv za ratne zločine u Gazi i da žele poslati komisiju. Amerika nije htjela potpisati.
Zašto se Amerika ne čuje?
Šta se dešava sa Amerikom? Iz svog iskustva znam šta se sve kosi sa vašim vijestima i kako slabo imate priliku čuti i drugu drugu stranu priče. Ali – za milog Boga! – nije tako teško saznati. Zašto Amerika nastavlja svoje slijepo podržavanje ove jednostrane vježbe etničkog čišćenja? ZAŠTO? Jednostavno ne razumijem. Stvarno ne želim misliti da je to samo moć AIPAC-a (American Israel Public Affairs Committee – Američko-izraelski odbor za odnose sa javnošću)… jer, ako je to slučaj, onda je vaša vlada u osnovi korumpirana. Ne, mislim da to nije razlog… ali nemam pojma šta može biti.
Amerika koju ja znam je saosjećajna, širokih pogleda, kreativna, eklektična, tolerantna i darežljiva. Vi, moji bliski američki prijatelji, meni simbolizirate te stvari. Ali koja Amerika podržava ovaj užasni jednostrani kolonijalni rat? Ne mogu da shvatim: znam da vi niste jedini takvi ljudi u Americi, kako se onda svi ti glasovi ne čuju ili ne primjećuju? Kako to da to nije ‘vaš’ duh na koji pomisli većina svijeta kada čuje riječ ‘Amerika’? Kako loše može izgledati kada jedna zemlja, koja vise od bilo koje druge, zasniva svoj identitet na Slobodi i Demokraciji, ode i da moj novac tamo gdje “njihova usta nisu” i podrži bijesnu racističku teokratiju?
Posjeta Izraelu
Bio sam u Izraelu prošle godine, sa Meri. Njena sestra radi za UNWRA (United Nations Relief and Work Agency) u Jerusalemu. Palestinac Shadi, muž njene sestre i profesionalni vodič Oren Jacobovitch, izraelski Jevrej, su nam pokazivali grad. Oren je bivši major IDF-a koji je napustio službu pod pritiskom, jer je odbio da bije Palestince.
Tako smo mogli vidjeti zastrašujuće stvari – palestinske kuće obrubljene žicom i pločama, kako bi se stanovništvo spriječilo da doseljenici bacaju fekalije i uriniraju, te bacaju korištene uloške na stanovnike; palestinsku djecu na putu iz škole kući, koja su prebijana od strane izraelske djece palicama dok su se roditelji smijali i aplaudirali; cijelo selo koje je protjerano i živi u pećinama, dok su se tri porodice doseljenika naselile na njihovu zemlju; izraelsko naselje na vrhu brda, koje usmjerava svoju kanalizaciju direktno na poljoprivredno dobro palestinske porodice, tik ispod njih; zid; kontrolne punktove…i ostala beskrajna svakodnevna ponižavanja. Svo vrijeme sam mislio: ‘Da li Amerikanci stvarno opraštaju ovo? Da li stvarno misle da je ovo OK? Ili samo ništa ne znaju o tome?’.
Što se tiče Mirovnog Procesa: Izraelci žele Proces, ali ne i Mir. Dok se ‘Proces’ dešava, doseljenici nastavljaju otimati zemlju i graditi nova naselja… i kada Palestinci konačno ‘puknu’ i počnu koristiti svoje patetične petarde, bivaju zakucavani i izrezani s najmodernijim projektilima i mecima s osiromašenim uranijem, jer Izraelci ‘imaju pravo da se brane’ (dok, očigledno, Palestinci, nemaju).
I doseljenička policija će uvijek rado udariti nekog pesnicom ili uništiti nečiji maslinik, dok vojska gleda na drugu stranu. Usput, većina njih nisu etnički Izraelci – oni koriste “pravo na povratak” Jevreja i nedavno su došli iz Rusije, Ukrajine i Moravije, te Južne Afrike i Brooklyna sa idejom o nepovredivom (Bogom danom!) pravu na zemlju, te da su Arapi isto što i “gamad” – jednostavna stara škola rasizma isporučena sa istim arogantnim, besramnim jezikom koji su koristili za dječake Louisiane. To je kultura koju naš porezni sistem brani. To je kao da šaljete novac Klanu (KKK).
Propast civilizacije
Ali, iza ovog, ono što me stvarno muči je veća slika. Sviđalo vam se to ili ne, u očima većeg dijela svijeta, Amerika predstavlja ‘Zapad’. Tako da je je Zapad ono što je viđeno da podržava rat, unatoč svoj našoj nadmenoj priči o moralu i demokraciji. Bojim se da su sva civilizacijska dostignuća prosvjetiteljstva i kulture Zapada diskreditovana – na veliku radost ludih Mula – ovom flagrantnom hipokrizijom. Rat, kako mogu vidjeti, nema moralno opravdanje – ali čak nema ni pragmatičnu vrijednost. Ne daje Kissingerovskoj ‘realnoj politici’ smisao; samo čini da izgledamo loše.
Žao mi je što vas opterećujem ovim. Znam da imate puno posla i u nekoj mjeri ste alergični na politiku, ali ovo je vise od politike. To je rasipanje civilizacijskog kapitala koji smo gradili generacijama. Nijedno od pitanja u ovom pismu nije retoričko: ja stvarno ne shvatam i volio bih da jesam.”
Brianu je odgovorio Peter Schwartz, jedan od njegovih prijatelja, a odgovor ćemo donijeti u nastavku.
S engleskog preveo: H. D.
