Hasan Čengić, bivši predsjednik Sabora Islamske zajednice (IZ) u Bosni i Hercegovini, preselio je na ahiret na današnji dan, 7. novembra 2021. godine.
„Novembar je nama donio iznenadnu vijest i iznenadniju smrt najdražeg u porodici. Protekle dvije godine kao da su se naprečas izlistale, kao korice drage knjige požutjelih listova. Opet smo na početku listanja. Primireni i pomireni s velikim kudret-sahatom koji je svoje otkucao, u naručje ga prihvatio Onaj Kome je bio draži i za Kojeg je bio spremniji. Naša prizemljenost svoje dakike otkucava. A ovo je jekin. Čvrst i nepromjenjiv“, kazala je povodom godišnjice Fahira Fejzić-Čengić, supruga rahmetli Čengića.
Dvije godine su prošle, ali sjećanja su jača, naglašava ona, „vjetar je snažan kao i preklani, kiša je mirisna kao i preklanjskog novembra“.
„Hvatam svaki opali list s naše avlijske jabuke i kruške da ne bi ko golem otpad postali – kao te godine. I te smrti. Sve smo
dovodili ured. Neki red. Kako dunjaluk traži. Da sve bude pod konac. Neki naš namišljeni ženski konac. Govorio je – pa ne mora kuća i avlija biti ko muzej, sve vazda uredano, nismo besprijekorni eksponati. I nismo. Red se nametao sam od sebe. Toliko je znalo biti nereda okolo. Od dušmana, od lažnih ahbaba, od pohlepne klijentele, od stalnih iskača svega i svačega, od onih što su mu uzimali zadnje minute koje bi možda za sebe ostavio, od onih koji su mu uzimali džan, donosili svoje probleme pred njega, donosili i primicali svoje neostvarene želje, umotane ambicije, kvarne nakane, stalna nautažena iskanja…“, kazala je ona.
Kako dodaje, „kad bi već sustao od tih okolo, volio je svoj vatan, mjesto boravka, gornji kauč, da se istegne i polahko govori“
„Rječito poput Šeherzade, s puno detalja i opisnosti u svakoj rečenici, s nevjerovatnim darom za povezivanje stvari i događaja, ljudi i procesa, a sve opet jednostavno ko da je to lahko – povezujući s Allahovom voljom i Njegovim kudretima koje, eto, samo treba oslušnuti i sami se pokažu. Zalud je i van kuće nosio te odlike i ta znanja, te vještine tumača znakova pokraj puta, povezivanja stoljeća i milenijuma u sebi, te nesvakidašnje susrete počev od pijace, aerodroma, aviona do svjetski važnih sastanaka i susreta – nije bilo bosanskih ušiju i bosanske pameti da to sasluša, primi i prihvati te primijeni u svakodnevnici. Od politike do ulične trgovine. Znao bi tako umoran s puta doći i kazati: ‘Eto, kome sad da ovo kažem? Kome da ispričam? Ko će ovo moći shvatiti? Ko prihvatiti?'“, ispričala je Fahira Fejzić-Čengić.
Ističe da mu je imala običaj reći „ti si ko dron, sve odozgo promatraš i sve ti jasno ko da ti se na dlanu događa, a nama ostalima je jako zamršeno i teško, a i let ti je ko dronov, bešuman i brz…“
„Dronovi još nisu ovoliko bili važni kao što su danas. Moji takozvani savjeti i preporuke s kim da to podijeli, i ako bi ih prihvatio, pokazivali su za dan ili dva da je i dalje neshvaćen. Da i ta osoba ništa ne shvata i ne prihvata. Da je uzalud tumačio, pripovijedao, govorio, objašnjavao, povezivao, nudio prijedloge, rješenja, zamisli, kontakte po cijelom dunjaluku (koje je njegovao godinama)… Svaki put bih ga tješila onom Bašeskijinom, a neki vele da je preuzeta od Čelebije, neise, izvor je sad manje bitan, poruka je važna: ‘Nisu Bošnjaci glupi ali im pamet dolazi naknadno!’ Kako je tih zijan-susreta bivalo sve više, ko da sam negdje u dubini vlastita bezdana i podijeljene razočaranosti predosjećala da kad njega ne bude bit će nam još gore. Tad posve ubijeđena da ću prije njega sama biti na strani Vječnosti, ali će ovdje život teći na kapaljke kao i oduvijek. Mučno i teško“, kazala je ona.
Čengić je bio veliki patriota, pregalac na afirmaciji svih bošnjačkih nacionalnih vrijednosti, kao i marljivi član Islamske zajednice, a o njegovoj misiji mnogi svjedoče.
„Još kad mi je negdje oko prve godine od preseljenja njegov ahbab Mustafa-ef. Gobeljić pokazao rečenicu koju je 7. novembra 2021. godine napisao, sve se samo preklopilo, kao kazaljke na nekim dijelovima dana i noći, kakvi su podnevi i ponoći u normalnom prirodnom računanju vremena. (Nenormalno i razroko koje nas ljeti prati na intervenciju političkih centara moći sve to pobrka još više). A rečenica glasi otprilike: ‘Šta god da se događalo i kakve god nas nevolje ovdje na granici na Savi pogađale meni je lakše jer znam da u Sarajevu sjedi i o nama brine moj prijatelj Hasan Čengić’. Kad neko o tebi brine, a ti i ne znaš, to je već deredža“, kazala je ona.
Naglasila je da je to „zaokrugljeni lijepi prostor koji se nikome ne daje – a svakome godi“.
„Svakome je pomoć i okrjepa, svakome dobro donosi, mir i spokoj kako samo dom, zavičaj i ljubav toplog doma mogu dati. Vjerujem da o nama brine i na Onoj strani. Osjeti se to svakoga dana. U svakom važnijem događaju koji nam dolaze i prolaze. Ona strana je iza ‘modre rijeke’ i ‘Kaf-planine’, gdje se sastaju najbolji i najodabraniji koji kao Allahovi muhlisi i krkleri, jedileri, ucleri kutbovi i ‘birinden i uzerinden’ čuvaju poredak Sunnetullaha na ovoj strani modrine i bjeline“, poručila je Fejzić-Čengić.
Nakon preseljenja, supruga Fahira i kćerke Halisa, Emina i Sidika nastoje očuvati sjećanje na njega. Pripremile su i knjigu „Lav bosanski“, u kojoj su se porodica i najbliži prijatelji Hasana Čengića potrudili da opišu iskustvo druženja s njim. Također, u produkciji Media centra Islamske zajednice o rahmetli Čengiću snimljen je i dokumentarni film.
„Na razne načine smo ga otrgavale od zaborava, riječju, slikom, hajr-dovom, hajr-česmom, nišanom, zikrullahom, kur'anskim ajetima, salavatima, dobrim djelima, sadakama, i šta nam je od srca do uma dopiralo do nas – vjerujući da je samo sastanak u Vječnosti onaj pravi“, poručila je Fahira Fejzić-Čengić.
Dženaza Hasanu Čengiću klanjana je 8. novembra u haremu Gazi Husrev-begove džamije u Sarajevu, a dženazu je predvodio reisul-ulema Islamske zajednice Husein-ef. Kavazović.
Druga dženaza mu je klanjana i ukopan je na porodičnom mezarju Čengića u Odžaku kod Ustikoline.
(Vijesti.ba)
