Kako selfiji utječu na samopouzdanje vaše tinejdžerice?

Kako selfiji utječu na samopouzdanje vaše tinejdžerice? Nekoliko stvari koje mame moraju znati!

Cure između 13 i 18 godina posebno osjetljiva skupina • Čak i super zgodne cure objavljuju selfije samo da ispitaju javnost koliko su zapravo lijepe, te najveći broj njih pada u bed ako nisu dobile onoliko lajkova koliko su očekivale • Redovno ih očekuju barem tri put više nego što ih dobiju

(Index.hr)

MOŽEMO mi njima neprestano pričati da su najljepše i najpametnije, ali ako za svoju selfi sliku na društvenoj mreži ne zarade barem 40 lajkova tinejdžerici će se doslovno srušiti cijeli svijet. I to je nešto što mame tinejdžerica moraju znati!

Zabrinjavajuća istina o utjecaju društvenih mreža na današnje tinejdžere, posebno tinejdžerice koje su i inače sklonije većem dramatiziranju bila je tema nedavnog istraživanja u sklopu odlične Dove kampanje za stvarnu ljepotu, a njeni su rezultati poprilično alarmantni. Roditelji koji imaju izgrađen stav o sebi ponekad se teško mogu vratiti u vrijeme kada ih je lupao pubertet, a samopouzdanje skakalo od jedinice do stotke u samo nekoliko sekundi. Mi smo još živjeli u relativno normalnim “iskrenijim” vremenima pa je danas dosta teško uopće pojmiti s kakvim se to sve demonima bore suvremeni tinejdžeri.

Ova studija je naime pokazala da su cure između 13 i 18 godina posebno osjetljiva skupina. Najpogođenije su naravno cure s relativno niskim samopouzdanjem koje zbog nametnutih normi ne uspijevaju vidjeti svoju stvarnu ljepotu te kao jedini dokaz svoje privlačnosti uvažavaju broj lajkova na svoje slike! Pa drage mame, ako vi mislite da je to skroz suludo pod hitno promijenite mišljenje i postanite svjesne tog vrlo značajnog problema! Naime, čak i super zgodne cure objavljuju selfije samo da ispitaju javnost koliko su zapravo lijepe, te najveći broj njih pada u bed ako nisu dobile onoliko lajkova koliko su očekivale. A redovno ih očekuju barem tri put više nego što ih dobiju.

Zašto toliko vise na Facebooku?

Ni cure ni dečki ne vise za Facebookom, Instagramom, Twitterom… kako bi pretraživali i dopisivali se s prijateljima. Pošast zvana selfie postala je toliko jaka da većina tinejdžera i adolescenata u dobi od 13 do 23 godine barem jednom dnevno objavi po jedan selfie i onda doslovno bulje u monitor očekujući porast lajkova. U nedostatku obožavatelja automatski kreće njihova loša volja, depresija, nervoza i nagle naoko neobjašnjive promjene ponašanja. Mislim, kako vam mogu reći da su bezvoljni jer danas nisu dobili puno lajkova, kada već unaprijed znaju da ćete ih i vi, roditelji, zbog toga ismijati?!

Studija je inače provedena u Velikoj Britaniji na uzorku od oko milijun tinejdžera i više od 60 posto ispitanih priznalo je koliko im je važan feedback s mreža, koliko su radi izostanka lajkova u depresiji, a toliku želju za novim samoubilačkim selfijem imaju samo zato što misle da su u online životu puno ljepši i bolji nego u stvarnosti! Pa ako to nije alarmantno, ne znamo što više reći!

I da – ovakav iznimno varljiv utjecaj čak više pogađa starije tinejdžere/ice, one iznad 17 godina, jer se kod mlađih (prema komentarima i lajkovima) još uvijek ne osjeća toliko velika zloba, zavist, ljubomora kao kod starije djece. Dotad su i selfiji i objave još uvijek dosta nevini…

“No like needed”?!

Ekipa koja je radila ovo istraživanje pokušala je doprijeti do osnovnog selfie problema među mladima i to projektom pod nazivom “No like needed” u kojeg su uključili 1.000 tinejdžerica. Projekt je trebao povećati svijest mladih djevojka o njihovoj stvarnoj, a ne virtualnoj “ljepoti”, a neki od razgovora koji su vođeni s mladim curama trebala bi pročitati svaka mama koja ima dijete tih godina. Ne samo da shvati u čemu je štos, već da nauči kako pomoći i utješiti kćer koju će prije ili kasnije dotući neka virtualna (ne)reakcija!

Ako nemaš selfie, nisi popularna!

Banalnost našeg doba odlično je opisala (mala) Annie (14 godina) koja jednostavno kaže:

“Ako nemaš svoj selfie na nekoj od mreža ti si društveni izrod. Moraš ga imati ako želiš biti dio društva, ako se želiš uklopiti. Oni koji ga nemaju jednostavno nisu popularni u školi. Ja se dnevno slikam barem deset puta, ali samo dva objavljujem na mrežama, jer mislim da je više od toga malo dosadno i neće pokupiti lajkove. A lajkovi su naravno najvažniji – što ih je više to si popularniji. (možda ne stvarno popularniji, ali daje nam osjećaj da smo jako popularni!”.

Annie na slikanje troši oko dva i pol sata svaki dan!!! Objavljuje samo najljepše slike i ako one ne skupe barem 70-80 lajkova, automatski ih briše jer bi inače moglo ispasti da nije popularna!

“Moje slike u prosjeku pokupe oko 100 lajkova, i što ih je više to sam ja bolje volje, iako to možda nije baš stvarna slika jer se mi cure već pozdravljamo s “molim te lajkaj mi sliku”“, kaže ova “normalna” tinejdžerica i objašnjava da lajkovi dosta ovise i o tome da li se slika moderno ili ne. Jer, naime, ako niste znali!, poze i face također su podložne modi. Annie se recimo obično slika nasmiješena (namješteni smajl), a moderno je slikati se i s napućenim usnicama, s napravljenim peace-om s prstima i sl.

Ova njena navika naravno ubija njenu mamu u pojam, jer se najčešće slika s maminim mobitelom koji je bolji, ali nju baš briga. Ponekad, kada bi trebala učiti, a ne da joj se, ode se šminkati kako bi napravila što ljepšu fotku, pa često nema vremena za učenje.

U njenoj je obitelji i 13. godišnji brat koji je također lud za selfijima, ali kod njega je sva fora u njegovoj kosi, dok mala šestogodišnja seka još uvijek ne zna točno “moć” selfija pa ju seka svakodnevno poučava kako se najbolje uslikati!

Zašto ja ne mogu biti tako lijepa?

Slično iskustvo ispričala je i Emily, također 14 godina stara tinejdžerica. Ona se za svaki selfie priprema barem sat vremena – prvo se počešlja, uredi kosu, dugo se šminka, potom traži najbolje mjesto za slikanje (najčešće uz prozor gdje je lijepo svijetlo, i uvijek, uvijek se slika doma, jer je vani to jako neugodno)!

Nakon što je opalila između 50 i 100 slika uzme si podosta vremena da izabere jednu najljepšu, a ako joj se ne svidi nijedna – ponavlja cijeli proces dok god ne uslika onu “pravu”. Kada ju nađe najčešće ju prvo pošalje frendicama koje onda odobravaju da li da ju objavi na Facebooku ili Instagramu (svaki dan obavezno mora objaviti barem jednu) te tek nakon što dobije odobrenje od prijateljica, ide na objavu u virtualni svijet.

A onda počinje nervoza. “Hoću li se svidjeti drugima, brojenje lajkova, stalno rifrešanje i čekanje komentara … i ako je reakcija javnosti kakvu želim tada sam jako, jako sretna. U suprotnom se znam poprilično rastužiti i dok gledam selfije drugih cura jedino što mi je na pameti jest “zašto ja ne mogu biti tako lijepa?”” kaže Emily i priznanje da to nije jedino vrijeme koje dnevno odvaja na selfije, jer cure najčešće o tome razgovaraju i na putu od škole, kada se druže, a jako, jako često rade i selfije ne-za-javnost što šalju jedna drugoj i na kojima ustvari prikazuju svoju realniju stranu – kada su u krevetu, bez šminke, kada uče…

Njena mama misli da su selfiji poprilično bezazleni, no ne voli kada se Emily radi njih zabrine i rastuži, što se zapravo često i ne dešava, jer kako objašnjava ova tinejdžerica – “strogo pazim da ne objavljujem bezvezne slike, uostalom, imam puno jako dobrih prijateljica koje će uvijek lajkati sve što objavim. A uspješna sam u mnogim poljima života – plešem, imam crni pojas u Taekwondou i bavim se dramom – u školi i poslije nje”.

Postala sam anoreksična…

Cure koje su lijepe, bave se sportom, imaju puno prijateljica i još više lajkova na svakoj slici… Žive pravi “filmski” san. No većina djevojka nažalost nije uspješna na toliko životno važnim poljima, i takvima izostanak lajkova posebno teško pada na psihu. Jedna od njih je i Emily, sada 22-godišnja djevojka koja se s prvim selfijima počela s 16 godina i otada je proživjela pravi pakao.

“Cure koju su redovno pobirale mnogo više lajkova od mene bile su jako popularne i ja sam logično postala jako ljubomorna na njih. No iako sam ih u stvarnom životu počela izbjegavati, u virtualnom sam ih postala idealizirati i logično sebe sve više mrziti. Htjela sam biti lijepa kao i one, ali kako danas više nitko ne zna što to uopće znači normalno izgledati, počela sam se izgladnjivati da postanem mršava i zgodna kao i one. Okidač je bila jedna fotka mene uz popularnu curu na kojoj je moja ruka doista izgledala duplo veća od njene. A onda sam preokrenula ploču pa su mi društvene mreže postale najbolji prijatelj sa svakom fotkom na kojoj sam objavljivala rezultate svog mršavljenja. A slikala sam se stalno!”  ispričala je Emiliy koja je nakon tri godine terapije i liječenja anoreksije danas konačno opet normalna djevojka koja svojim iskustvom dokazuje koliko su društvene mreže, lažni statusi i iskrivljene slike idealnih selfija izuzetno opasne za sve mlade ljude koji tek grade svoj karakter i samopouzdanje, a posebno za one ranjive skupine koje ne spadaju u mega popularne i ultra lijepe!

Ono što je Emily izvukla kao pouku jednostavna je stvar. Naime, i danas nakon što je čvrsto stala na svoje noge smatra da, ukoliko želimo biti okruženi s mnogo prijatelja, i dalje moramo poštovati određene norme izgleda i ponašanja, no to nije isto kao biti iznimno popularan.

Ona danas ima normalan život, bavi se normalnim stvarima i okružena je običnim ljudima te više nije u ranjivim godinama da se ponovno uvuče u sličnu zamku.

Zato roditelji, morate znati…!

Vjerujemo da i hrvatski tinejdžeri svakodnevno troše mnogo vremena i živaca na svoje selfije, i što god mislili o toj glupavoj pošasti (mislim, i brojni su se roditelji već navukli na njih), to je trend koji je među tinejdžerima očito must have! Ono što stoga mi roditelji možemo učiniti za svoju djecu jest podizati im samopouzdanje u realnom životu, pričati s njima i otvoreno se zanimati za sve što se odvija na njihovim društvenim mrežama te im dovoljno često objašnjavati razlike između facebooka i realnog života.

Stručnjaci iz ovog projekta stoga donose 4 važna naputka kako pomoći vašim tinejdžerima, posebno ako primijetite da njihovo samopouzdanje ili nije dovoljno visoko ili svakodnevno jako varira.

1. Realno vs virtualno

Svakodnevno podsjećajte svoje kćeri da je život u virtualnom svijetu često tek bljesak omotan u najsjajniji papir. “Ali ona je tako lijepa, a ja nisam” – ne draga, ona se samo uslikala 300 puta da bi na jednoj ispala ovako lijepa. Probaj zamisliti kako je ispala na drugim slikama, ili na onima na kojima je uhvaćena bez toliko šminke! Uostalom, dok se ona toliko naslikavala ti si se satima smijala sa svojim pravim prijateljima i upravo je to ono što je važno!

2. Pravo prijateljstvo

“Ali mama, ona ima toliko prijatelja …”Ne draga, to je samo broj, koliko tvojih prijateljica upravo nju smatra prijateljem?” – e to je pravo pitanje za vašu kćer je virtualno uglavnom nije ni približno pravom prijateljstvu s obzirom da i cure same svoje prave tajne ne dijele na twitteru već u okrilju svojih prijateljica. I zato ih podučite da prave tajne, i prave stvari uvijek ostanu van pogleda širokog kruga followera.

3. Budi svoja, budi uz svoje!

Mislim da ni ne moramo objašnjavati koliko je važno djeci ponavljati da uvijek i svugdje budu svoji, da ne ignoriraju svoje prave prijatelje, da budu uz njih u dobru i zlu jer će im se takva bliskost uvijek vratiti. Pravo prijateljstvo ne broji lajkove, broji samo važne trenutke u životu – bili oni lijepi ili tužni.

4. Zauvijek zapisano na internetu

Još jedna vrlo važna stvar koju djeci morate sustavno objašnjavati odnosi se na “zauvijek zapisano”. Što se napiše više se ne da izbrisati i djeca toga moraju biti jako, jako svjesna kako u datom trenutku ne bi napisali i objavili nešto što će ih možda inkriminirati u daljnjem životu. Ili utjecati na prijateljstvo koje se trenutno nalazi na labavim nogama. Internet neka zato bude mjesto gdje će lajkovi brojati s dozom podsmjeha, objave s dozom nepovjerenja, a priznanja s velikom dozom površnosti. Neka internet bude tek kap onoga što svaka mlada osoba osjeća, vjeruje, piše i proživljava dok živi svoj normalan, iskren i bogat život!