Pretjerane ambicije – ‘Koncepcija i stvaranje Republike Srpske’
Ideolog Dobrica Ćosić i bivši čelnik SR Jugoslavije Slobodan Milošević preko funkcionera bosanskih Srba ostvarivali svoje ciljeve u BiH koji su podrazumijevali odvajanje dijela teritorija te države. Ćosić i Milošević su bili glavni igrači. Imali su svoje ljude kao što su Radovan Karadžić, Ratko Mladić, Momčilo Krajišnik i Biljana Plavšić, preko kojih su oblikovali svoju politiku u BiH. Uvjerili su bosanske Srbe da trebaju ostati u svojoj nacionalnoj zajednici. SDS je u svojoj ideologiji imao ideju o monoetničkoj državnoj zajednici. Karadžić je već početkom 1990-tih ubijedio bosanske Srbe da su mjesta gdje oni žive u BiH zanemarena i da je komunizam pomogao hrvatskim i muslimanskim krajevima da se razviju, i to sa zajedničkim novcem. Vlasti bosanskih Srba, odnosno uprava SDS-a, spremili su secesiju ako BiH odluči da krene putem nezavisnosti.
Nakon pobjede na prvim demokratskim izborima, SDS je već planirao da bosanske Srbe odvoji o Bošnjaka. Secesija srpskih općina je bila u planu ako bi BiH zatražila nezavisnost. Milošević i Karadžić su bili u stalnom kontaktu kako bi militarizovali bosanske Srbe i spremili se za sukobe. Sjetićete se poslije kako je i sam Karadžić zaprijetio muslimanima da će nestati ako BiH stekne nezavisnost. Prekretnica je bio Memorandum o nezavisnosti koji su usvojili bosanski i hrvatski zastupnici. Tada su bosanski Srbi vidjeli da će BiH postati nezavisna. Rukovodstvo SDS-a je već tada krenulo u realizaciju stvaranja države bosanskih Srba. Željeli su RS sa Ustavom, kao simbolom države. Stvaranje monoetničkih srpskih općina je bio dio tog plana. Eliminacija nesrba je predstavljala dio plana SDS-a kako bi se uspostavila monoetnička zajednica bosanskih Srba.
JNA je direktno pomagala bosanskim Srbima u ratu u Bosni i Hercegovini. Strategija je bila da se osvajaju općine, jedna po jedna, i tom prilikom su počinjeni najstrašniji zločini nad nesrbima. Ključni moment je bio u etničkoj teritorijalizaciji koju su pokrenuli bosanski Srbi kako bi uobličili RS. Ključno je bilo da se osvoji zemlja nesrba, pa čak i nasiljem i zločinima. Strateški se ušlo u selekciju općina, posebno u sjevernoj i istočnoj Bosni. Čak i u općinama gdje su Bošnjaci nekada činili većinu stvarale su se srpske općine jer je konačni cilj bio državno razgraničenje i fizičko razdvajanje naroda u BiH. Čak je kasnije opcija bila i razmjena teritorija, što je želio i sam Karadžić. On je vjerovao da se Srbi trebaju ‘riješiti neprijatelja iz kuće’, odnosno Hrvata i Bošnjaka. Srebrenica je bila posljednji zločin u tom smjeru.
Iz predavanja Roberta Donia-e studentima Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, na temu ‘Koncepcija i stvaranje Republike Srpske’. Autor je ugledni historičar i poznavalac Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju.