Izbori u SDP BiH

Neposredna demokratija funkcionira po jednostavnom principu. Ako imaš pravo da glasaš, kandidiraš i predlažeš, onda glasaj, kandidiraj i predlaži. Sve drugo je samo trošenje vremena i resursa.
(Autor Salmedin Mesihović – Tacno.net)

U nedjelju 20. IX. 2015. god. održani su izbori za predsjednika SDP BiH. Ovo su inače prvi izbori po načelu neposredne demokratije za čelnika jedne od političkih stranaka u kompletnoj historiji stranačkog života Bosne i Hercegovine, i samo radi toga taj događaj će neminovno, dijalektički morati ući u historijske i politološke udžbenike. Bilo je ukupno 5 kandidata na biračko tijelo od oko 27 000 članova SDP koji su izmirili svoje obaveze plaćene članarine. Kampanja i sam proces glasanja su više – manje protekli u regularnoj atmosferi. Istine radi, potrebno je reći da je bilo i negativne kampanje, ali to je očekivano u svakom izbornom procesu bilo gdje u svijetu. Uostalom, ta negativna kampanja u neku ruku i govori da je riječ o stvarnom izbornom procesu, a da kandidati nisu bili ikebana i fasada za već ranije dogovorena rješenja. Na izbore je izašlo oko 20 000 članova, što je prilično veliki odziv. Naravno, i ovdje se potvrdilo pravilo (inače prisutno i na općim izborima) da je odziv bio veći u manjim mjestima i selima, nego u gradskim sredinama. Ali ta za naše uvjete uobičajena pseudo – urbana i kvazi – intelektualistička arogancija prema bilo kakvom izbornom procesu sa izgovorima „svi su isti“, „ja sam najbolji i najpametniji“ je priča za neku drugu priliku. Ono što se može reći jeste da se ta urbano – intelektualistička elitistička umišljenost (a ustvari obična neodgovornost i razmaženost) jednom za svagda mora staviti ad acta.

Na izborima je pobijedio i to vrlo uvjerljivo (cc dvotrećinski) dosadašnji v. d. Predsjednika SDP BiH Nermin Nikšić. Kao osoba koja je učestovala, aktivno podržala i glasala za drugog kandidata jedino što je pošteno jeste da čestitam pobjedniku i poželim mu sreću u obnašanju mandata u okvirima demokratskih procedura, pravila i običaja ponašanja. Svaki drugačiji postupak bi bio ravan nepoštivanju demokratske volje i vodio bi ga urušavanju bilo kakve ideje da obični građani mogu o nečemu odlučivati.

Ono što je zanimljivo vezano za ove izbore jeste činjenica da je za njih postojalo veliko zanimanje javnosti, bar u onim dijelovima Federacije BiH sa bošnjačkom većinom. Tako je bilo i televizijskih debata i kolumni i novinskih članaka i analiza kandidata, portali i anonimni i fb komentatori su bili mnogi, često i sa uzavrelim strastima. Zanimljivo je da su u tome učestvovali i mnogi koji ne samo da nisu članovi, znači ne mogu ni glasati, ili pristalice nego nemaju apsolutno nikakve veze sa Partijom. Ovo je samo dokaz koliko je neposredna demokratija interesantna za naše građanstvo, i koliko su ljudi zagrijani da učestvuju u političkim procesima. Ali, još uvijek je taj diskurs prilično nezreo, jer se često priča svodila na to ko je bio bliži ili je sada blizak sa nečime što bi se moglo nazvati „Zlatkovim duhom“, dok su se suštinska pitanja i ona koja su se ticala budućnosti ostavljala na marginama. Naravno, svako imalo upućeniji u unutarnja dešavanja u SDP BiH zna da je mahanje sa „Zlatkovim duhom“ kao strašilom obična imaginacija. Čitav taj uži tim „od povjerenja“ koji je bio godinama oko prof. dr. sc. Zlatka Lagumdžije je van svih glavnih tokova vođenja politike. Sada su sasvim neki drugi ljudi u „timu od povjerenja“ Predsjednika Partije, što je meni kao historičaru sasvim razumljivo, a i neki su drugačiji obrasci ponašanja i djelovanja u priličnoj mjeri i zaživili.

Nakon objavljivanja rezultata izbora, na društvenim mrežama i komentarima članaka je bilo prilično uzavrelo stanje. Prilično dosta kritika, kako i zašto je Nermin Nikšić pobijedio, sa prizivanjem apokaliptičnih scenarija, nekoga armagedona SDP BiH i sa Partijom i onoga malo od BiH što je još ostalo. Međutim, neposredna demokratija funkcionira po jednostavnom principu. Ako imaš pravo da glasaš, kandidiraš i predlažeš, onda glasaj, kandidiraj i predlaži. Sve drugo je samo trošenje vremena i resursa. Ali, apokalipsa se neće desiti…još će dugo SDP hodati ovom zemljom.

Publicola