28. decembar (prosinac) (28.12.) je 362. dan godine po gregorijanskom kalendaru (363. u prestupnoj godini). Do kraja godine ima još 3 dana.
Događaji
1895 – Braća Lumière prikazala su prvi film u kafiću “Boulevard des Capucines”, tako napravivši premijeru kinematografa
1897 – Charles i Emile Path osnovali su u Parizu “Pate Cinema”, prvi firmu na svijetu za proizvodnju filmova. Ova pariška firma ubrzo je zavladala međunarodnim tržištem pokretnih slika.
1908 – Zemljotres u Messini na Siciliji (Italija), odnio 75 000 žrtava.
1942 – Japan bombardovao indijski grad Kalkutu.
1959 – U Vinči kod Beograda pušten je u rad prvi nuklearni reaktor u Jugoslaviji, što je omogućilo domaću proizvodnju radioizotopa koji se koriste u medicini, industriji, poljoprivredi i istraživačkim institucijama.
1974 – U Bangladešu je vlada uvela izvanredno stanje u zemlji koje je dopuštalo premijeru Mujibu Rahmanu gotovo neograničenu političku moć.
1981 – rođena je prva američka “beba iz epruvete”, u Norfloku (SAD).
Rođeni
1870 – Mehmed Džemaludin ef. Čaušević, vjerski prvak Bošnjaka i jedan od reis-ul-ulema BiH
1903 – John von Neumann, mađarski matematičar, fizičar i izumitelj
1912 – Vukica Mitrović
1925 – Hildegard Knef, njemačka glumica, pjevačica i književnica
1948 – Husein Dervišević, bosanskohercegovački književnik
1969 – Linus Torvalds, kreator Linux kernel-a
Umrli
1650 – Bartol Kašić, hrvatski pisac i lingvista
1703 – Mustafa II, sultan Osmanlijskog carstva
1925 – Sergej Aleksandrovič Jesenjin rus. Сергей Александрович Есенин, (Konstatinovo, 3. listopada 1895. – Lenjingrad, 28. prosinca 1925.) je bio ruski pjesnik.
U Petrograd je došao 1915. i ušao u književne krugove u kojima je pobudio zanimanje seoskim motivima u poeziji. Oduševljeno je pozdravio revoluciju. Kasnije se odao boemskom životu, oženio se balerinom Isadorom Duncan, a u jednom petrogradskom hotelu je razrezao lijevu ruku i vlastitom krvlju napisao pjesmu “Do viđenja prijatelju, do viđenja”. Iste noći počinio je samoubojstvo objesivši se o cijev centralnog grijanja.
Stvorio je pjesništvo posvećeno selu i prirodi, s mnogo metafora koje crpi iz seoskog života i vjerovanja. Njegov drugi ciklus ima karakter pjesnikovih osobnih ispovijesti. Staljinistička je kritika oštro osuđivala “jesenjštinu”, pijanstvo, razbarušeni individualizam, kavanska raspoloženja i poetizaciju huliganstva. Jesenjinova poezija stekla je mnoge poklonike i izvan pjesnikove domovine.
Posljednje godine života, Jesenjin je u neprestanom stvaralačkom zanosu. “Ne mogu ih zaustaviti”, “to je kao navijeni stroj”, govorio je znancima. Prije toga, 1924., na Kavkazu, također je bilježio sve što je godinama gomilao u sebi. Nezaboravna ispovijest Ana Snjegina izlijeva se snagom bujice u divnu lirsku pjesmu. Ana Snjegina je pjesnikovo i najrealističnije ostvarenje, sa utiscima iz rodnog kraja 1918. gdje je Jesenjin proveo ljeto i bio očevidac mnogih događaja. Pred smrt Jesenjin se najviše sjeća ljubavi, koja za njega znači najveću sreću i čudo na svijetu. Njena prolaznost ga muči, on bi htio vječno sanjati svibanj i onu koju zauvijek voli i da nikada ne procvjeta. Ispovjesti smrtnika, tako bi se mogle nazvati posljednje Jesenjinove pjesme. Opraštajući se sa životom, on u njima, tonom intimnosti, uzbudljivih osjećanja ,tihih radosti i tuge, izražava najneposrednija osjećanja. U jesen 1925. pjesniku se teško moglo pomoći: “kada se u posljednje vrijeme govorilo”, kaže Anatoly Mariengof, “Jesenjin pije”, riječi su zvučale kao “udarci malja” i svi su bježali od opasnog, mahnitog i izgubljenog čovjeka.
Navečer 23. prosinca, Jesenjin po bilješkama zeta Neasedkina, odlazi sestrama u Zamoskvorecje i ne pozdravlja se, ide u sobu i kupi sve svoje stvari. Stiže u Petrograd 24. prosinca ujutro, odsjeda u hotelu Angleter i tri dana juri obavljajući poslove. Bolesno uznemiren, Jesenjin se tih dana osjećao strahovito usamljen. U hotelskoj sobi br. 5, koju je nekada dolazio sa Isadorom, atmosfera postaje sve teža, naročito navečer. Kad god bi pred spavanje otvorio prozor ulijetalo bi jato vrana koje dugo nije mogao istjerati.
Njegovo stanje se pogoršavalo, i on je ujutro 27. prosinca, nemajući tinte – kako je sam pričao preko dana poznanicima – napisao pjesmu krvlju, iz rasječenih vena. To su bili stihovi “Do viđenja, prijatelju”, predani navečer mladom pjesniku Viktoru Erlihu, koji ih zaboravio pročitati i zavirio je u njih tek kasnije.
Navečer 27. prosinca, u stanju jake potištenosti, i duševnog nemira, poslije ponoći izmedu noći 27. i 28. prosinca 1925., počinio je trostruko samoubojstvo: presjecenjem vena, vješanjem i izgaranjem uz cijev parnog grijanja.
Pokopan je u Moskvi 30. prosinca 1925. godine na Vaganjkovskom groblju.
1959 – Ante Pavelić (Bradina kod Konjica, 14. srpnja 1889. – Madrid, 28. prosinca 1959.), hrvatski političar i odvjetnik, vođa Ustaškoga pokreta, a kasnije fašistički diktator i poglavnik Nezavisne Države Hrvatske.
1963 – Paul Hindemith, njemački kompozitor
1993 – William L. Shirer, američki novinar i historičar
2004 – Susan Sontag, američka književnica
Wikipedia
