Igra staklenih brojeva

Danas svi znamo da se isti brojevi mogu interpretirati na potpuno drugačije načine. Naprimjer, kada se kaže da je neki košarkaš na utakmici postigao osam koševa, to ne znači apsolutno ništa sve dok se ne stavi u korelaciju s pogocima drugih igrača na utakmici. Naprimjer, osam koševa može značiti puno ako su svi drugi igrači u prosjeku postigli između četiri i šest koševa. Ali može značiti i jako malo ako su drugi postigli između deset i četrnaest koševa, zar ne? Zbog toga je uvijek pametno sve brojke staviti u korelaciju s drugim kako bi se dobila tačna informacija. Nažalost, kod nas se brojevi često (zlo)upotrebljavaju u dnevnopolitičke svrhe, bez dovođenja u korelaciju s drugim faktorima. U takvom korištenju brojeva, naravno, prednjače državne ili entitetske institucije, koje su skoro do savršenstva razvile segmentirano korištenje brojeva i statističkih podataka. Evo jednog primjera.

(PIŠE: Eldar DIZDAREVIĆ – Oslobođenje)

Posljednja zvanična informacija o stanju vanjskog duga BiH datira iz oktobra 2014. godine. U njoj se kaže da je vanjski dug Bosne i Hercegovine u drugom kvartalu 2014. iznosio je 7.516,5 miliona konvertibilnih maraka, što je za 89,6 miliona KM manje nego u prvom tromjesečju 2014. godine. I zaista, ovo je sjajna ekonomska vijest. Vanjski dug se smanjuje, može se zaključiti iz nje. Međutim, taj isti iznos vanjskog duga kada se stavi u korelaciju sa krajem 2013. godine, pokazuje potpuno drugačiju sliku. Naime, vanjski dug BiH u prvoj polovini 2014. u odnosu na kraj 2013. veći je za čak 361,1 milion KM! A to je dijametralno suprotno od prve slike, zar ne?

Ukupni vanjski dug BiH, prema posljednjim dostupnim podacima, kaže da je naša zemlja (dakle svi mi) dužna vanjskim kreditorima 7,5 milijardi KM, odnosno 7.516,5 miliona KM, kako iz nekog čudnog razloga uposlenici bh. institucija to vole reći. Tome treba pridodati još i najmanje 3,3 milijarde KM unutrašnjeg duga. Ukupno, to bi iznosilo nešto više od 10 milijardi KM, s tim da i u tom slučaju imamo jedan krupan problem. Naime, iznos vanjskog duga se pouzdano zna, ali je problematičan ovaj iznos unutrašnjeg duga. Čak se i u službenim informacijama entitetskih i državnih ministarstva finansija navodi da unutrašnji dug “prema trenutno dostupnim informacijama” iznosi toliko i toliko. A to znači da on može iznositi i više ako se uračunaju i nedostupne informacije. Komisija za finansije i budžet Predstavničkog doma Parlamenta BiH barata čak i iznosom ukupne zaduženosti od 18,8 milijardi KM, pri čemu se 8,4 milijarde odnose na takozvani privatni dug. A razlika između 10,2 i 18,8 milijardi KM baš i nije mala, zar ne?

Zbog čega se kod nas pojavljuju ovako različiti iznosi o stanju zaduženosti naše zemlje? Da li je zaista baš toliko teško armiji državnih i entitetskih uposlenika, koji danima i mjesecima uglavnom sjede besposleni, da konačno saberu sva dugovanja i objave pouzdanu, zbirnu cifru o stanju javne zaduženosti? Naravno da to i nije baš tako teško. Samo jedan čovjek bi za manje od dvadesetak dana sve to lijepo pročešljao, sistematizirao, sortirao i na kraju objavio prilično pouzdanu informaciju. Naravno, pod pretpostavkom kada bi imao neometan pristup informacijama kojima raspolažu naše institucije na svim nivoima vlasti. Pa zašto se onda to konačno ne uradi?

Odgovor na ovo pitanje je prilično jednostavan. Naime, postoje dva razloga. Prvi razlog je to što se još ne zna pouzdano koliko država i entiteti po određenim osnovama mogu da duguju. Naprimjer, koliko može da iznosi dug po osnovu restitucije. To je još nepoznanica, iako se može napraviti procjena i to prilično pouzdana. Drugi razlog je daleko važniji i značajniji. Taj razlog je to što naša administracija živi i prima redovne plate od kredita koje BiH uzme od vanjskih kreditora, pa im baš i nije u interesu da se o tome govori i piše sa pouzdanih osnova. Zbog toga se i pojavljuju onakvi izvještaji kao s početka ovog teksta… “vanjski dug je manji za 89,6 miliona KM u odnosu na prvo tromjesečje”. Interesantno je pomenuti i da se grčka vlada ponašala slično prije bankrota – ona je svojevremeno tvrdila da ne može precizno obračunati iznos duga, da ne zna pouzdano koliki je broj uposlenih u administraciji i slično… kako bi se mogla i dalje nesmetano zaduživati i isplaćivati plate. Uostalom, upravo i nas u BiH danas zbog toga stalno bombarduju – i to sa najviših političkih i finansijskih mjesta u BiH – kako naša država nije pretjerano zadužena ako se kao osnov uzmu kriteriji iz Maastrichta i iznos javnog duga spram bruto domaćeg proizvoda. I zaista, BiH trenutno ima relativno prihvatljiv iznos javnog duga spram BDP-a, kao se kao norma uzmu Maastrichtski kriteriji. Međutim, BiH ima i cijeli niz drugih pokazatelja koji već sada jasno ukazuju da smo prilično prezadužena zemlja, ali koji se eto pored Maastrichta ne mogu probiti na površinu shodno veoma dobro uvježbanoj igri staklenih brojeva, koji su, nažalost, veoma uznemirujući i prilično lomljivi kada se dovedu u korelaciju s drugim faktorima.