O TAJNI ŽIVOTA
Život je ritаm koji se morа spoznаti. Jа osjećаm tаj ritаm i uprаvljаm se po njemu i prepuštаm mu se. On je vrlo zаhvаlаn i dаo mi je znаnjа kojа imаm. Sve što živi povezаno je dubokim i divnim vezаmа: čovjek i zvijezde, аmebа i Sunce, nаše srce i kruženje beskonаčnog brojа svjetovа. Te veze su nerаskidive, аli one se mogu pripitomiti i umilostiviti tаko dа čovjek i sаm počne dа stvаrа nove i drugаčije odnose u svijetu, а dа stаre ne nаruši. Znаnje dolаzi iz svemira; nаš vid je njegov nаjsаvršeniji prijemnik. Imаmo dvа okа: zemаljsko i duhovno. Trebа nаstojаti dа onа postаnu jedno oko. Univerzum je živ u svim svojim mаnifestаcijаmа, poput kаkve misleće životinje. Kаmen je misаono i osjećаjno biće, kаo što su to biljke, zver i čovjek. Zvijezdа kojа sijа trаži dа je gledаmo, i dа nismo odveć obuzeti sobom rаzumjeli bismo njen jezik i poruke. Svoje disаnje, oči i uši čovjek morа usklаditi sа disаnjem, očimа i ušimа univerzumа.
NIKOLA TESLA
Foto: Marko Raguž
Češki pjesnik Ivan Blatný bio je dugo vremena prešućivan ili zaboravljen. Danas on doživljava jednu renesansu kod mladih čitatelja. Većina radova Ivana Blatnýa su nastali na psihijatriji – na ceduljicama koje je medicinska sestra sačuvala.
Više od tri decenije je on proveo na klinikama i u lječilištima – ali i pored toga se Ivan Blatný može zamisliti kao ispunjena osoba. Proslavljeni pjesnik se iz egzila u Engleskoj nije vratio u Čehoslovačku; komunisti su preuzeli vlast.
Bijeg u ludnicu spasio je Blatnýevu slobodu kao pjesnika, kaže njegov biograf Martin Reiner:
„Zabranili su mu nakon 1948 da piše pjesme – jer on nije pisao, kako je bilo očekivano. On bi pokušao da izvrši samoubistvo ili bi dospio u češku duševnu bolnicu, što je bilo lošije od boravka u engleskim ustanovama.
Martin Reiner važi kao izvrsni „Blatnýolog“. On je vodio arhiv i za 100-ti rođendan je koncipirao jednu izložbu u Moravskoj državnoj knjižnici Brno. Također je Reiner napisao jedan opsežan roman o Blatnýu. Taj roman je 2014 izabran za češku knjigu godine, a njegov naslov je „Pjesnik“ – jedan mozaik o Blatnýevom životu između poezije i politike.
Sumnjiv za cijeli život
Kada je Martin Reiner pjesnika kratko prije njegove smrti 1990-te u Engleskoj posjetio, susreo se sa nepovjerenjem i strahom. Čak i nakon Baršunaste revolucije Blatný nije vjerovao da neće biti praćen, objašnjava Martin Reiner:
„On nije bio lud u uobičajenom smislu. Bio je, međutim, psihički vrlo krhak. Jedan melanholik, teški melanholik. On se navikao na to, da živi u potpunoj izolaciji. Tamo u engleskim duševnim ustanovama je bio okružen sa mnogo uistinu mentalno bolesnih ljudi, tako da je on za sebe morao pronaći jednu zaštićenu zonu u svojoj unutrašnjosti, u svojim sjećanjima.“
U engleskim ustanovama se Blatnýeva sjećanja probijaju kroz pjesme. Sjećanja na egzistencijalno iskustvo iz Brna, grada njegove rane pjesničke slave.
Prekretnice Avangarde
Kao jedan udaljeni eho isplivavaju motivi rane sveske pjesama, koja postaje centralna prekretnica česke avangarde – odjekuje Blatnýeva umjetnička prošlost, poetizam, nadrealizam i Grupa 42 sa svojom dnevnom i gradskom estetikom.
Tako piše Blatný:
„Ja sam pjesnik / igram se sa bojama i zvukovima / sa ogledalima / kupujem slike našminkanih klauna.“
Poezija na toaletnom papiru
Na ceduljicama, posebno na toaletnom papiru, pisao je Blatný ove tekstove. Na zahtjev čeških prijatelja čuva ih engleska medicinska sestra, koja cedulje šalje u Kanadu egzil nakladi „68-izdavača“ – tako je nastao svezak „Stara prebivališta“.
Slijedi „Bixley škola za pomoć“. Tu se miješaju imena bivših pratitelja sa elementima iz jednoličnog života na psihijatriji, sa protagonistima iz engleskih televizijskih serija, filmova ili sa banalnim dnevnim doživljajima – fragmentarno, slobodno oscilirajući između jezika i razine stila.
Poezija kao lijek
Sve postaje materijal za poeziju. I poezija jedan „univerzalni lijek za sve bolesti“.
„Poezija je lijek za svaku bolest / braća Marxs i njihov Eidotterfight / Pjesnik govori različitim jezicima / dolje u jezeru sa vodenim duhovima.“
Martin Stöhr: „Kada neko noću sjedi na wc-šolji i piše pjesme, i nema ništa osim olovke, cigarete i jedne čokolade – i svih desetljeća zapisujući svoja sjećanja na jednu kratku sreću, na djetinjstvo, na grad i prijatelje, na vrijeme do 1948 godine, kada se sve promijenilo, onda je to povrh svega dirljivo. Mislim da to danas mnoge privlači njegovoj poeziji. To nema analogiju. Postoji određena autentičnost, koju on jamči svojim životom. On je sve dao za poeziju.“
Martin Stöhr je bio odgovoran za ponovno objavljivanje četiri zbirke Blatnýevih pjesama iz Brna – iz 1940-tih godina. One su se pojavile tačno na jubilej.
Nova sloboda nakon revolucije
Stöhr je, također, i sam pjesnik. Njegova zbirka poezije, koja je nastala u Brnu – „Privremena prebivališta“, već u naslovu se dotiče Blatnýa i njegove zbirke „Stara prebivališta“ iz 1979 godine.
Martin Stöhr: „Moja generacija je doživjela jednu nevjerovatnu situaciju. Mi smo imali 20, kada je Baršunasta revolucija proizvela jednu novu izdavačku slobodu. Iznenada smo bili suočeni sa jednim literarnim nasljeđem, koje je dugo decenija bilo pritisnuto i potisnuto. Sa jednim udarcem se otvorio jedan slobodni poetski svijet, koji je postojao prije rata. Radostan sam, da je Blatnýeva poezija ostala tako živa, čak i nakon tako mnogo godina. Njemu je uspjelo da učini nešto izuzetno.“
Autor: Olga Hochweis
Prevod: Marko Raguž
Sarajevo, 24. 02. 2020. god.
Češki Tramvaji u ratnom Sarajevu
POEZIJA KAO „UNIVERZALNI LIJEK ZA SVE BOLESTI“
