Istraga protiv bivšeg direktora UIO Kemala Čauševića: Ustavnom sudu BiH dostavljena apelacija

Advokat Asim Crnalić, zastupnik Kemala Čauševića, bivšeg direktora Uprave za indirektno oporezivanje, 24. juna Ustavnom sudu FBiH podnio je apelaciju, nakon što je Sud BiH odbio njegovu žalbu prema kojoj je njegov klijent zaradio dovoljno novca da kupi nekretnine milionske vrijednosti koje su mu blokirane.

(Oslobođenje)

Previd Suda BiH?

Advokat Crnalić potvrdio je da je apelacija poslana Ustavnom sudu BiH, te da je uz nju dostavljena kompletna dokumentacija iz koje se vidi da je Čaušević zarađivao sasvim dovoljno da kupi sporne nekretnine. U apelaciji je navedeno da je Sud BiH napravio previd jer je blokirao i dva stana koja je Čaušević, navodno, stekao prije nego je postao direktor UIO.

Kako piše Centar za istraživačko novinarstvo, Sud BiH blokirao je jedanaest nekretnina koje se nalaze u vlasništvu Čauševića. Tačnije, blokirano je: pet stanova i jedan poslovni prostor koji se nalazi u zanatskom centru Stakleni grad u Sarajevu, tri parcele na Poljinama i poslovni prostor u sarajevskom naselju Grbavica.

Istim rješenjem Sud BiH je odbio prijedlog Tužilaštva da se Čauševiću onemogući raspolaganje za još dva poslovna prostora koja se, također, nalaze u Staklenom gradu. Dodajmo da će blokada raspolaganja navedenom imovinom trajati do okončanja krivičnog postupka protiv Čauševića.

Centar za istraživačko novinarstvo je objavio da je bivši direktor UIO za sedam godina kupio pet stanova i četiri poslovna prostora te 20 duluma zemljišta u najužem centru Sarajeva i na drugim atraktivnim lokacijama u gradu. Podaci iz kupoprodajnih ugovora pokazuju da ukupna vrijednost nekretnina iznosi milion i 80 hiljada KM.

Novinari su, također, otkrili da Čauševićeva primanja od 2004. godine nisu bila ni približno dovoljna da pokriju ulaganja u imovinu.

Prema podacima UIO, Čauševiću je od decembra 2003. do marta 2012. godine isplaćeno 576.000 KM na ime plaća i naknada. To je u prosjeku 72.000 KM godišnje, ne računajući dnevnice. Oko 53.000 KM dodatnih prihoda od iznajmljivanja nekretnina i drugih djelatnosti prijavio je Poreznoj upravi Federacije BiH (FBiH) od 2005. do 2010. godine.

Platežna moć bivšeg direktora UIO je bila i manja jer novinari CIN-a nisu uzeli u obzir troškove unajmljivanja stana u Banjoj Luci, gdje se nalazi sjedište Uprave, plaćanje poreza na nekretnine, adaptacije i opremanja stanova i poslovnih prostora u Sarajevu, kao ni životne troškove njegove i njegove nezaposlene supruge.

Kada je u decembru 2003. godine imenovan na funkciju direktora UIO, Čaušević nije bio vlasnik ni stana, ni kuće, niti neke druge nekretnine, navode iz CIN-a. S druge strane, u apelaciji advokata Crnalića navedeno je da Sud nije obratio pažnju na činjenicu da je Čaušević imao dva stana prije nego što je postao direktor UIO.

Tokom istrage, Tužilaštvo BiH utvrdilo je da je Čaušević deset nekretnina platio 900.100 KM, a njihova tržišna vrijednost je iznosila 1,5 miliona KM. Oni navode da je Čaušević od 2005. do 2010. godine ostvario prihode u iznosu oko 695.000 KM, kojima nije mogao kupiti ove nekretnine, ako se pri tome odbiju i troškovi života.

Najveći broj nekretnina Čaušević je kupio tokom 2011. godine, kada je razriješen dužnosti direktora UIO. On je u toj godini kupio četiri nekretnine koje je platio 395.200 KM, a u 2012. godini kupio je i dva poslovna prostora za 280.000 KM. Njegova primanja u 2011. godini, prema podacima Tužilaštva BiH, iznosila su 55.000 KM od plaća i 60.800 KM od iznajmljivanja nekretnina.

S druge strane, Čauševićev advokat Asim Crnalić je u žalbi upućenoj Sudu BiH naveo da je njegov klijent bio zaposlen na odgovornim poslovima od 1986. godine te da je svake godine, uključujući i ratni period, ostvarivao prihode koji su bili na razini najbolje plaćenih menadžera u BiH.

Crnalić je Sudu BiH, a potom i Ustavnom sudu (uz apelaciju) dostavio dokumentaciju u kojoj je naveo da je Čaušević u navedenom periodu zaradio 1,76 miliona KM: na osnovu svog rada, kamata na oročena sredstva, članstava u raznim odborima, zatim po osnovu raznih ugovora, među kojima su i ugovori o zakupu, darova povodom rođenja djeteta, nasljedstva od oca i novčanog dara roditelja supruge. Sud BiH je žalbu odbio kao neosnovanu.

U rješenju Suda BiH je navedeno da se protiv Čauševića vodi više povezanih istraga zbog zloupotrebe položaja i ovlasti. SIPA Čauševića sumnjiči da je godinama igrao važnu ulogu u prikrivanju nezakonitosti pri uvozu tekstila. Zbog utaje carinskih dažbina i PDV-a, državni budžet oštećen je za najmanje 6 miliona KM, navela je SIPA u prijavi upućenoj Tužilaštvu BiH početkom 2011. godine. U Tužilaštvu navode da istraga u vezi sa ovim slučajem još nije okončana, međutim, dokle je istraga došla, nismo uspjeli utvrditi jer su tužioci trenutno na kolektivnom godišnjem odmoru.

Nekoliko firmi je uvozilo kineski tekstil i druge proizvode sa dokumentacijom koja je lažno pokazivala da roba vodi porijeklo iz Turske. Ovu dokumentaciju su podnosili kako bi izbjegli plaćanje carinskih i poreskih dažbina jer je, prema sporazumu o trgovinskoj saradnji, uvoz tekstila iz Turske oslobođen plaćanja carinskih dažbina. Čaušević se tereti i da je sprečavao pojedine uposlenike UIO da naknadno naplate carinske i poreske dažbine.

Smjena zbog revnosti

Tako se spominje slučaj Edina Cernice, šefa Carinske ispostave UIO u Sarajevu, koji je pokušavao naknadno naplatiti carinske dažbine. Cernica je 2005. i 2006. zatražio od nadležnih institucija Turske provjeru autentičnosti certifikata EUR 1 (potvrda o porijeklu robe). Međutim, prije nego je završio ovaj postupak, Čaušević ga je smijenio i rasporedio na druge poslove. Na njegovo mjesto je postavio drugog službenika koji je obustavio postupak naplate.